Čuli smo se s čovjekom koji se pomokrio kod kosturnice u Sinju, objasnio nam je motive svog čina i rekao da mu je djed ranjen u partizanima

Čovjek koji se jučer pomokrio u parku ispred spomen kosturnice palim pripadnicima NOB-a u Sinju, kontaktirao je Dalmatinski portal i otkrio zašto je to učinio. Rekao nam je da je bio isprovociran zbog toga što je čelnik sinjskih antifašista Marinko Poljak prošle godine na obilježavanju bitke na Sutjesci nosio jugoslavensku zastavu. 

- Bio sam revoltiran veličanjem zastave pod kojom su ubijani ranjenici u vukovarskoj bolnici i ostali hrvatski branitelji te silovane Hrvatice. Bio je to moj spontani i nesmotreni čin jer sam čuo da tu uskoro dolazi delegacija položiti cvijeće - rekao nam je B.S., koji kaže da mu nije do medijskog eksponiranja, iako je na prvu djelovalo da želi da se o tom njegovom činu priča...

Kazao je da ne pripada nijednoj političkoj stranci i da nema veze s ustašama, iako je tijekom akcije, među ostalim, govorio da će zagnojiti partizansko cvijeće ustaškom pišakom.

- Ponosim se sa svojim pokojnim djedom koji je 1945. godine ranjen kao partizanski vojnik prilikom oslobađanja Knina od nacističkih okupatora. Ponosim se svim hrvatskim dalmatinskim partizanima koji su stali u obranu najljepše nam Dalmacije. Isto tako sramim se jednoga dijela partizana koji su naše ljude Hrvate bacali po jamama počevši od Kamešnice, Dinare, Svilaje, cijele Zagore, dijelova Hrvatske i Slovenije - kazao nam je.

Naglasio je:

- Nemam protiv partizana ništa, ali imam protiv ljudi koji predstavljaju antifašiste i veličaju jugoslavensku zastavu pod kojom su ubijani hrvatski branitelji, silovane žene, masakrirani civili... Ne zanimaju me nije lijevi ni desni, nego boljitak Lijepe naše.

Na kraju se ispričao...

- Ispričavam se svim građanima koje sam povrijedio, iskreno mi je žao, ali moj čin je bio isključivo potaknut veličanjem neprijateljske zastave - kazao je B.S., dodavši da je to možda teže razumjeti ljudima koji nisu kao djeca doživjeli da ih zasipaju granatama od 1991. do 1995. i koji nisu trebali gledati kako im rodbina i susjedi pogibaju. A on je to u Sinju kao 11-godišnjak morao proživjeti....