Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay DALEKO OD OLTARA Pogodite jedinu bolnicu u koju država neće uložiti novac?
Daleko od oltara Piše: Damir Petranović

DALEKO OD OLTARA Pogodite jedinu bolnicu u koju država neće uložiti novac?

Radi se o najopterećenijoj bolnici u državi koja je ostala potpuno zaobiđena u raspodjeli stotina milijuna eura Zagrebu, Osijeku i Rijeci, pa čak i Šibeniku

Split kao drugi najveći hrvatski grad i splitska bolnica kao uvjerljivo najopterećenija u državi - njoj gravitira oko milijun stanovnika Dalmacije uz najveći dio obližnje Hercegovine, ali i još nekoliko stotina tisuća turista u svakom trenutku od svibnja do rujna - u idućem srednjoročnom razdoblju jedini će ostati bez gotovo pa ikakve kapitalne investicije u zdravstvu. 

Ovih milijun i pol ljudi još godinama, a moguće i desetljećima, morat će se zadovoljiti uslugama u dvama dobro održavanim, ali u stvarnosti poprilično zastarjelim i sve manje funkcionalnim bolničkim kompleksima na Firulama i Križinama. 

U isto vrijeme sasvim novu bolnicu vrijednu čak 720 milijuna eura dobit će Osijek - projektiranje je već u poodmakloj fazi. Rijeka je upravo nedavno dobila 'Bolnicu za ženu i dijete', kompleks vrijedan 158 milijuna eura, a to je tek prva faza u izgradnji potpuno novog i znatno vrjednijeg kliničkog bolničkog centra na Sušaku, procijenjenog na oko 500 milijuna eura.

Novu bolnicu dobiva i Šibenik: u program Vlade za iduće četverogodišnje razdoblje uvršten je kompleks vrijedan 300 milijuna eura, za koji se upravo dovršava studija izvodljivosti. Natječaj je planiran za iduću godinu, a otvaranje nove bolnice 2029. godine.

Zagreb je ipak posebna priča - nakon katastrofalnog potresa prije tri godine doslovno sve bolnice u glavnom gradu krenule su u obnovu, no za svaku od njih to zapravo nije tek protupotresno pojačavanje nego temeljita rekonstrukcija, često i proširenje, pa će u roku od nekoliko godina sve bolnice biti ganc-nove. Pola milijarde eura za Rebro, nešto manje za Vinogradsku, pa onda gomila novca u Dubravu…

A baš ovog tjedna objavljeno je i da će Vlada pokloniti Gradu Zagrebu cijeli niz državnih nekretnina kako bi preuzela nikad dovršenu bolnicu u Blatu, u koju će uložiti 600 milijuna eura kako bi postala Nacionalna dječja bolnica.

Na ovom mjestu treba se ograditi od optužbi za jal, zavist ili zločestoću: logično je i prirodno da je najveći broj zdravstvenih ustanova, pogotovo onih najsloženijeg tipa, skoncentrirano u glavnom gradu u kojemu ujedno živi četvrtina stanovništva. Logično je i da se ulaže u različitim dijelovima zemlje, po mogućnosti ravnomjerno, a još bolje u skladu s potrebama.

To je, kažemo, logično, no stvarnost u hrvatskom zdravstvenom sustavu upućuje na drugačiju praksu.

Klinički bolnički centar Split jedna je od tek pet bolnica južno od Svetog Roka, dok ih u ostatku Hrvatske ima točno 33, od čega 20 samo u Zagrebu. Splitska bolnica pruža primarnu i sekundarnu zdravstvenu zaštitu za cijelu Splitsko-dalmatinsku županiju te tercijarnu zaštitu za sve četiri dalmatinske županije. Njoj gravitira oko milijun stanovnika ove regije, koja s turistima u ljetnim mjesecima broji milijun i pol ljudi, a i Hercegovina je naslonjena na ovaj KBC. 

I golim okom može se zaključiti da su zakinuti: najveća državna investicija u splitskom zdravstvu u prethodnih desetak godina bio je Objedinjeni hitni prijem vrijedan deset milijuna eura - što je sadržaj kojega su u istom periodu i za isti novac dobile i druge bolnice diljem zemlje.

Kako se odlučuje o državnim ulaganjima u zdravstvo - budući da je evidentno da čvrsti kriteriji ne postoje - za Dalmatinski portal pojasnila je osoba koja iz prve ruke dugi niz godina svjedoči tim procesima.

'Ukratko, novac dobiju najutjecajniji i najuporniji, oni koji su zbilja posvećeni lobiranju za svoj kraj i svoju biračku bazu. Nova osječka bolnica projekt je Ivana Anušića, kao i još nekoliko velikih državnih investicija u toj županiji, a on ima snagu progurati ga bez ikakvog otpora u Vladi. S druge strane, Oleg Butković obilato preusmjerava državni novac prema Rijeci i okolici, svojoj izbornoj bazi, što je notorna i općepoznata činjenica: uoči posljednjih izbora on se promovirao u novoizgrađenoj 'Bolnici za ženu i dijete' i najavio daljnja ulaganja stotina milijuna eura u gradnju ostatka bolnice na Sušaku. Dođe li zbilja do njegovog razlaza s Plenkovićem i degradiranja unutar stranke, koja bi ga kandidirala za primorsko-goranskog župana, bogme će se imati čime pohvaliti', govori ovaj sugovornik.

'Vjerojatno najočitiji primjer političke trgovina jest buduća šibenska bolnica koja je bila jedan od uvjeta Hrvoja Zekanovića za potporu Plenkovićevoj vladi i samo zato je uvrštena u investicijske planove za iduće četiri godine', dodaje on.

U takvoj konstelaciji snaga grad Split - a bogme i Splitsko-dalmatinska županija - naprosto nemaju dovoljno jake, zainteresirane i motivirane zagovornike svojih interesa u Zagrebu, konkretno u Vladi. Taj podatak bizarniji je znamo li da ondje već treći mandat stoluje HDZ - ista stranka koja u našoj županiji osvaja izbore otkako županija postoji.

Čime se u glavnom gradu godinama zabavlja, recimo, Ante Sanader, ostat će misterij.

'Investiranje u zdravstvu stvar je uglavnom političkog lobiranja: kada su okolnosti povoljne, sve prepreke nestaju, a i novac se čudesno nađe na raspolaganju - katkad iz europskih fondova, katkad iz aranžmana s Europskom investicijskom bankom i sličnim institucijama, katkad i iz državnog proračuna. Problemi oko zemljišta i dozvola uklanjaju se, a sudski sporovi rješavaju se u rekordnim rokovima. Kada investicija nije politički sponzorirana i kada za nju nema zainteresiranih u najvišim političkim krugovima, vrlo je jednostavno pronaći izliku zašto se na nju čeka iz godine u godinu', dodaje isti sugovornik Dalmatinskog portala.

U proteklih nekoliko godina splitska bolnica prošla je upravo ovaj posljednji scenarij, moguće i zato što je na njenom čelu bio Julije Meštrović kao jedini ravnatelj velikih hrvatskih bolnica bez članske iskaznice HDZ-a, makar se znao ukazati na skupovima te stranke. Meštrović sa suradnicima godinama je razvijao tri velika projekta vrijedna između 400 i 500 milijuna eura, od kojih se za dva već danas može reći da su službeno propala. Treći još uvijek nije - dapače, čak ima građevinsku dozvolu - ali nema ga tko pogurati i ugurati u kakav proračun.

Centar za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu i Centar akutne medicine s objedinjenim hitnim bolničkim prijemom rogobatni su nazivi dvije nove zgrade koje su trebale niknuti na Firulama.

Centar za akutnu medicinu je trebao sadržavati hitni prijem, operacijski blok, jedinicu intenzivnog liječenja, kardiologiju i kardiokirurgiju te jedinicu intenzivnog liječenja djece. Ova zgrada zapravo bi trebala biti svojevrsno proširenje iznimno opterećene splitske bolnice i trebala bi fizički povezati glavni bolnički objekt s obližnjom zgradom odjela pulmologije. U drugom objektu trebale su se naći sve poliklinike i dnevna bolnica, ispod koje je planirana velika javna garaža.

Procedura je tekla normalno sve dok se naknadno nije otkrilo da je arhitekt Ante Kuzmanić - koji je pobijedio na jednom i osvojio drugu nagradu na drugom natječaju - zapravo bio u sukobu interesa, pa su mu nagrade oduzete. Odluku su potvrdile sve moguće instance, no na koncu se u neobičnom stilu umiješao Visoki upravni sud i Kuzmaniću dao za pravo - što je izazvalo tektonski poremećaj u praksi raspisivanja arhitektonskih natječaja u cijeloj državi. Ali i konkretne posljedice na dva velika projekta splitske bolnice.

'Iz te zavrzlame sada je gotovo nemoguće izaći i oba projekta su propala, odnosno barem vraćena nekoliko koraka unatrag, samo što se nitko ne usudi to reći. Ništa slično sasvim sigurno ne bi se dogodilo u državnim investicijama poput onih u Rijeci, Zagrebu ili Osijeku - a i da se problem pojavio, bio bi ekspresno riješen', siguran je sugovornik Dalmatinskog portala.

Treći veliki splitski projekt jest budući istraživačko-medicinski centar u kompleksu na Križinama, koji bi trebao biti i fizički povezan s bolnicom s jedne, odnosno Medicinskim fakultetom s druge strane. Za njega je natječaj proveden do kraja, izdana je građevinska dozvola, no tu je stalo: projekta nema ni u proračunu Ministarstva zdravstva, niti u kod Ministarstva znanosti, a bogme ni u Vladinim planovima za iduće četiri godine.

Cinici će reći: dobro što nemamo Plenkovića, kao Zagreb, niti Anušića kao Osijek, pa ni Butkovića kao Rijeka.

Ali kako, dovraga, Split ne može proizvesti barem jednog Zekanovića?


***

Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti. 

Vaša reakcija na temu