Damir Banić: Smatrao sam da je svršetkom rata i pobjedom trajno poražena komunistička tiranija, ali sam se prevario...

Hrvatska je četvrt stoljeća međunarodno priznata zemlja. Povodom te velike obljetnice na par pitanja nam je odgovorio Damir Banić, predsjednik splitskog ogranka stranke HSP 1861, inače diplomirani ekonomist i invalid Domovinskog rata.

Kako danas gledate na to razdoblje stvaranja države?

- Stvaranje hrvatske države gledam kao jedan od najsloženijih procesa u cijeloj povijesti postojanja hrvatskog naroda. Uspjeli smo se oduprijeti vojnoj agresiji moćne i ustrojene vojne sile, usprkos nepostojanju vlastite vojske i uz zabranu nabavke oružja. Jedini i najveći saveznik u tim teškim vremenima je bio sam Gospodin Bog, uz čiju smo zaštitu učinili čudo. Ne samo da smo zaustavili najezdu agresora već ih i vojno porazili, o čemu danas uče polaznici najprestižnijih svjetskih vojnih akademija. Jedinstvo hrvatskog naroda i branitelja iz tog doba je bilo ravno jednoj vrsti masovne euforije, koja je posebno bila izražena u najtežim trenutcima. Kao 19-godišnjak priključio sam se obrani domovine očekujući kako će i 'moja kaplja pomoći tkati' u ostvarenju sna – slobodi hrvatskog naroda i uspostavi nezavisne države Hrvatske. Ako se ponos može mjeriti, smatram da je bio na samom vrhu mjerne ljestvice nakon svih borbenih djelovanja u kojima sam sudjelovao; obrani okupiranog Dubrovnika, Zadra, operaciji 'Maslenica' za koju držim da je bila prekretnica u daljnjem tijeku rata. Tu su se sukobile najjače vojne formacije s obje strane i pokazali smo se jačima.

Što Vas je učinilo ponosnim od 1992. do danas, a gdje je država totalno zakazala?

- Završni udari: 'Bljesak', 'Oluja' i drugi koji su doveli do konačnog oslobođenja, učinili su ponosnima cijelu naciju i buduća pokoljenja za vijeke vjekova. Međutim, s političkog aspekta bilo je niz krivih poteza vladajuće strukture. Držim da je provedeni proces pretvorbe i privatizacije jedan od najvećih svjetskih udruženih gospodarskih zločinačkih pothvata. Velika većina bogatih državnih resursa odlazi u vlasništvo loših ljudi, koji su lukavo iskoristili trenutak u vremenu, te u sprezi s vladajućim političarima osiromašili i državu i narod.

Smatrao sam da je svršetkom rata i pobjedom trajno poražena komunistička tiranija i njene službe, ali krivo sam promišljao. Službe komunističkog sustava su se duboko infiltrirale u vladajuću stranku HDZ, a njihovi kadrovi i danas upravljaju centrima moći poput: javnih poduzeća, banaka, pravosuđa pa i vojske.

Tijekom Domovinskog rata realizirali su niz atentata na političke neistomišljenike - redom domoljube, čije obitelji i danas traže vapaj pravde da se osude egzekutori i nalogodavci, no od toga ništa. Iz prethodne rečenice vidljivo je i zašto.

Između niza državnih propusta izdvajam nedovoljnu aktivnost u sprječavanju sukoba Hrvata i Muslimana u BiH, zatim neprovođenje političke i gospodarske lustracije, gubitak nezavisnosti ulaskom u EU (iz svih državnih zajednica Hrvati su izlazili samo krvavim ratovima), te ulazak u NATO savez bez volje naroda (jedina smo članica koja se priključila savezu bez referenduma).

Gdje će Hrvatska biti za 25 godina? 

- Nastavi li se voditi služanska politika europskih i svjetskih gospodarskih moćnika, Hrvatsku za 25 godina vidim kao regiju bez nacionalnog identiteta, u vlasništvu nositelja krupnog kapitala. Ukoliko dođe do obrata, pa i 40% birača koji ne izlaze na izbore daju svoj glas, smatram da bi nezavisna država Hrvatska u navedenoj vremenskoj perspektivi bila zemlja mira i blagostanja.