Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović DI JE ZAPELO? Jenki, vrati se
Di je zapelo? Piše: Damir Petranović

DI JE ZAPELO? Jenki, vrati se

'Najsplitskija' od svih splitskih plaža godinama tone u birokratskim zavrzlamama, prebacivanju odgovornosti i uglavnom nepostojećem održavanju

Ljeto 2024. godine na splitskim plažama ostat će upamćeno kao, budimo blagi, kritično: Žnjan je raskopan u nadi da će do dogodine biti tip-top, na Trsteniku se bilježe incidenti s fekalijama, na dijelu Bačvica silom prilika još uvijek caruju bageri i miješalice, dok je koncesioniranim Kašjunima gotovo nemoguće pristupiti - a tko u tome i uspije, dočekat će ga prašnjavi plato zagušen autima i taksijima, plaža nasuta grubim tucanikom i pivo koje je i doslovno skuplje nego u Švicarskoj.

Za ovu priliku posvetit ćemo se jednoj plaži koju smo u ovom nabrajanju preskočili: Kašteletu, u narodu poznatijem kao 'Obojena' (ili 'Obojena svjetlost', ajde). Jednoj od najljepših, a istovremeno jednoj od najzapuštenijih. Iz godine u godinu ona vidljivo propada, pa je više ne možemo proglasiti ni klošarskom i tako se samozavaravati da se radi o autentičnom splitskom proizvodu - ne, već odavno to je naprosto postalo neugodno za gledati.

Ugostiteljska kućica izgrađena tko zna kad, legalizirana prije dobrih četiri desetljeća, stoji zatvorena i devastirana. Na nju se naslanja  golema nadstrešnica koja je preživjela pohod građevinskih inspektora prije pet godina, a od tada služi kao priručni kolektivni suncobran, nitko ne zna ni što bi s njom trebalo napraviti, ni tko bi je uopće trebao ukloniti.

Na 'punti' više nema onog divnog malog okruglog bara, ali ni skala ili kakve skakaonice, pa je uglavnom pusta i ograđena betonskim barijerama. Cijeli golemi plato je prekrcan automobilima, od kojih je više jedino dubokih i krajnje opasnih kratera, ne samo za automobile nego i pješake. Oprema plaže je siromašna do nikakva, no barem se posađeni tamarisi solidno drže. Zahoda nema. Sama plaža je još uvijek u koliko-toliko solidnom stanju, mada je vidljivo da i nju treba malo bolje hraniti i s vremena na vrijeme pretresti.

Prilaz je uredan, asfaltiran u doba kada se o gradskoj komunali brinuo legendarni Ivica Grubišić Gire.

Obojena je danas, ukratko, uspavana ljepotica koju treba tek malo začešljati i upristojiti, ali kao da se svi toga bolje jer znaju što obično dobijemo - plažu napucanu ležaljkama, pedalinama, cocktail-barovima i hordama turista s prijenosnim zvučnicima, baldahinima za masažu i after beach partyjima, unezvjerenim uberovcima i svime što famozno 'koncesioniranje' nosi sa sobom. 

A za vjerojatno najsplitskiju plažu vizija je, barem koliko se na njoj može čuti, znatno drugačija: treba tek porediti i organizirati parkiralište, postaviti osnovnu opremu i osigurati da se na njoj može popiti kava ili pivo - po mogućnosti po normalnim cijenama.

Kao što je to bilo u doba Dragana Jurišića Jenkija.

Čuvenog 'kralja splitskih plaža' danas se vjerojatno sjećaju tek nešto stariji pa ćemo spomenuti da su Obojena - ali i Trstenik i Kašjuni kakve danas vidimo - zapravo njegovih ruku djelo. Jenki je u devedesetima zagospodario trima splitskim plažama, uređivao ih, održavao i širio na divlje, jer takva su divlja vremena to bila, ali sve to činio je s mjerom i sluhom za domaće ljude.

Legendarnih koncerata Daleke obale upravo na Kašteletu sjetit će se valjda svatko stariji od trideset i kusur godina.

No kako se pojačavao komercijalni pritisak, kako su se u gradu počeli množiti turisti i kako je sama briga o plažama postajala strukturirana i sve složenija, tako je i Jenki bivao izguran iz jedne za drugom. Eno ga još vodi neke sudske sporove protiv Županije, traži povrat svojih milijunskih ulaganja, ali to ćemo ostaviti za neki drugi tekst.

No što ćemo s Obojenom?

Kako to obično biva, pregršt je opravdanja zašto se ništa ne može - u ovom slučaju tu je zbilja nevjerojatan podatak da Ministarstvo mora punih godinu dana nije u stanju donijeti dvije uredbe, pa se ni danas ne zna kako se plaže mogu dodjeljivati u koncesiju niti ih je moguće uopće održavati kako spada.

Potom, tu je činjenica da se Kaštelet nalazi unutar Marjana, a to je - barem za ovu gradsku vlast - signal da situaciju treba dodatno što više zakomplicirati, čak i ako za to ne postoji realna potreba. Oko Marjana oni su potpuno opsesivni i posesivni. 

Treće, GUP-om je odavno propisano da se marjanske plaže može urediti tek nakon se za njih izradi Urbanistički plan uređenja - a taj proces nije se odlučila pokrenuti ni Oparina, ni Puljkova administracija.

I četvrto, na Kašteletu uopće nije upisana granica pomorskog dobra premda o tome postoji zahtjev iz 2015. godine i jasna presuda otprije tri godine. Državno odvjetništvo, u čijoj je to nadležnosti, nikako da se počne miješati u vlastiti posao i navrati do zemljišnika.

U pripremi teksta za serijal 'Di je zapelo' usput smo raspetljali barem ovaj posljednji problem: nakon što su nam u Banovini objašnjavali da su im ruke vezane jer se službeno ne zna gdje počinje a gdje završava pomorsko dobro, konzultirali smo nekoliko stručnjaka i došli do zaključka da to nije točno - novim Zakonom o pomorskom dobru omogućeno je da se plaže dodjeljuju u koncesiju i kada nisu formalno uknjižene, nego kada postoje nesporni dokazi da se radi upravo o pomorskom dobru.

A presuda iz 2021. godine koju posjedujemo i objavljujemo predstavlja upravo to, crno na bijelo, što su nam potvrdili i u Gradu i u Županiji.

Fotogalerija: Presuda

Kada smo to riješili, doznali smo da je u prijedlogu izmjena GUP-a koje bi napokon trebale biti usvojene do konca ove godine izbačena obaveza izrade posebnog urbanističkog plana za plaže na Marjanu, nego su već propisana 'urbana pravila' - što znači da je procedura i ovdje skraćena za jedan korak.

Idući bi, barem kako trenutno stvari stoje, bila dodjela koncesije na plažu Javnoj ustanovi Marjan, koja bi je održavala budući da se radi o zaštićenom dijelu prirode, dok bi za sadržaje poput ugostiteljstva i slično ona raspisivala natječaje i tražila privatne koncesionare - s time da Obojena generalno ne bi trebala biti 'nakrcana' dodatnim komercijalnim sadržajima nego tek upristojena, baš kako smo priželjkivali. Takav je barem plan u Banovini, a čini se da mu nisu neskloni i u Županiji - jednom kada dobiju sva potrebna tumačenja i kada Ministarstvo napokon usvoji one dvije spomenute uredbe, o koncesioniranju i o građenju.

Proći će do toga još podosta vremena i malo je izvjesno da će stanje na Obojenoj idućeg ljeta biti drugačije - no za nadati je se da će barem dogodine njeno redovno održavanje biti nešto agilnije i konkretnije. Ako Ministarstvo profunkcionira i ako se gradske službe trgnu.

Ili da barem privremeno zovemo Jenkija upomoć?

DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- 31. prosinca ove godine, do kada bi trebao biti usvojen GUP u kojemu će biti propisana jasna pravila za marjanske plaže
- idući mjeseci, kada bi Ministarstvo mora napokon trebalo usvojiti uredbe o koncesioniranju i o građenju na pomorskom dobru, kojima će biti definirana procedura i omogućeno njihovo osnovno održavanje
- proljeće iduće godine, do kada bi napokon trebalo biti jasno tko će upravljati Kašteletom


Audio verzija članka može se poslušati ovdje: 


***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Vaša reakcija na temu