Pune četiri godine, a uskoro će i jubilarna peta, prošlo je od famozne sjednice Vlade u Splitu na kojoj su premijer Andrej Plenković i njegov ministar prometa Oleg Butković predstavili cijelu seriju 'strateških državnih projekata', uglavnom prometnog karaktera, koji su trebali napokon 'odčepiti' drugi najveći grad u državi. Baratalo se iznosima u milijardama eura, razbacivalo optimističnim rokovima, teklo je verbalno med i mlijeko koje se do danas uglavnom ukiselilo.
Tek je započela izgradnja manjeg dijela obilaznice od TTTS-a do Mravinaca, radovi na Širini pune tri godine od potpisa ugovora nisu ni započeli, u gradskoj luci i dalje je krkljanac, a grandiozan projekt 'novog ulaza u Split' započeo je s pogrešne strane, probijanjem tunela kroz Kozjak umjesto mostom od Splita do Kaštela, ako država zbilja ima namjeru izgraditi.
No ništa od toga ne može se mjeriti s kilavljenjem oko željeznice.
Te 2019. godine, naime, javno je izrečeno da bi se negdje do 2025. godine pruga trebala protezati od same gradske luke do aerodroma, odnosno da bi se postojeći dio trebao rekonstruirati uz još šest do devet kilometara potpuno nove trase, a sve to činilo bi novi sustav prigradske željeznice kojega se - zbog činjenice da ona dijelom prolazi i ispod grada - nazivalo i 'mini-metroom'.
Imalo je to smisla: trajektna luka s preko pet milijuna putnika povezala bi se s aerodromom kojim ih godišnje prođe preko tri milijuna, a kako pruga prolazi kroz ionako gusto naseljeno područje Kaštela i dijelom dotiče Solin, odnosno kako je na njenoj trasi nekoliko stajališta u samome Splitu, računalo se da će je koristiti deseci tisuća građana i turista.
Započelo je također logično, ali trapavo - u doba gradonačelnika Andre Krstulovića Opare zabilježen je pokušaj formiranja novih prometnih tokova tako da se turističke autobuse prebacivalo u Kopilicu, odakle bi za samo četiri minute stizali do centra grada, dok se kod domaćih ljudi trebala stvarati navika korištenja vlaka i kako bi se malo-pomalo nabijale brojke i dokazivalo da cijeli projekt ima smisla. No dio stručne javnosti, a pogotovo aktivisti, ideju je dočekao na nož i uz golemu količinu sprdanja ona je plesala samo jedno ljeto.
Od tada do danas, ništa od pruge prema aerodromu: za početak ćemo citirati što su Hrvatske željeznice najavljivale upravo tada, sredinom 2019. godine:
'Na povezivanju željeznicom zračne i trajektne luke trenutno je u izradi Studija izvodljivosti, nakon čega će se nastaviti s daljnjim aktivnostima potrebnim za realizaciju ovog projekta.'
A evo što su za Dalmatinski portala kazali prošlog tjedna, dakle duboko u zimi 2023. godine:
'Vezano za produljenje pruge do zračne luke sukladno provedenim analizama, odabrana je optimalna trasa, a u sljedećim koracima potrebno je pristupiti izradi studije izvodljivosti, kako bi se utvrdili jasni pokazatelji potražnje, odnosno, kako bi se utvrdili točni zahtjevi i potrebni kapaciteti. Studija izvodljivosti će također dati i procjenu troškova radova, dok će se analizom troškova i koristi utvrditi mogu li se radovi aplicirati za sufinanciranje iz europskih fondova. HŽ Infrastruktura d.o.o. izradila je radnu verziju Projektnog zadatka za izradu projektne dokumentacije i ishođenje potrebnih dozvola, a za konačnu verziju, isti će biti potrebno dopuniti podacima iz studije izvodljivosti, koja će uz ostalo, detaljnije razraditi samu trasu, sustav i vrstu pogona, te definirati točan operativni koncept u odnosu na definiranu potražnju', rekli su nam iz HŽ-a.
Dakle, da prevedemo na hrvatski jezik, projekt je zapravo nazadovao: dok je prije četiri godine studija izvodljivosti bila 'u izradi', danas će se tom poslu tek 'pristupiti'.
Da se ne lažemo, radi se o političkom problemu jer je Grad Kaštela, iza kojega stoje utjecajni HDZ-ovac i Kaštelanin Ante Sanader te Županija koju on kontrolira, godinama ustrajno odbijao prihvatiti bilo koju ponuđenu trasu željeznice - i onu koja prolazi odavno planiranim željezničkim koridorom, i onu koja bi se ambicioznom idejom protezala uz brzu cestu, na dugačkim vijaduktima. Njihov zahtjev bio je da se pruga u potpunosti ukopa ispod zemlje, što je zahvat preambiciozan i za puno bogatije i naprednije sredine od naše.
Čak su se, kako nam je potvrđeno, u doba prethodnog splitskog gradonačelnika Splićani i Kaštelani otvoreno svađali pred ministrom Olegom Butkovićem.
Neslužbene informacije govore da je naposljetku odluka pala na najjeftiniju, ali najmanje smislenu varijantu po kojoj bi se pruga prema aerodromu 'odvajala' visoko u brdu, u Rudinama, što bi značilo da će zahvaćati znatno manji broj stanovnika nego što je originalno bilo predviđeno.
U međuvremenu, kako je objavljeno te iste 2019. godine, na postojećoj pruzi planirano je izgraditi pet novih stajališta na Trgu Hrvatske bratske zajednice u Splitu, u Dujmovači, na Širini, u Svetom Kaju i u Rudinama. Koliko god to nekome zvučalo čudno, danas ipak postoje ljudi koji se služe prigradskom željeznicom - recimo radnici koji žive u Kaštelima ili studenti kojima su vlakovi besplatni - pa im je otvaranje novih pristupnih točaka sasvim sigurno odgovaralo.
No i na njih se do današnjeg dana čeka. Posebno nas je zaintrigirali stajalište u Dujmovači koje uređeno i opremljeno čeka početak rada dulje od godine dana: još u kolovozu 2022. godine iz HŽ-a su nam kazali da je ono potpuno dovršeno.
'Radovi na izgradnji željezničkog stajališta Dujmovača su završeni. Ishođena je Uporabna dozvola a od Agencije za sigurnost željezničkog prometa zatražena suglasnost za puštanje u promet', kratko su nam danas odgovorili iz Hrvatskih željeznica. Kada će suglasnost stići, zasad je nemoguće provjeriti i potvrditi.
Na stajalištima na solinskoj Širini i u Svetom Kaju radovi su trenutno 'u tijeku', kao i na obnovi tunela Dujmovača, dok je za stajalište Rudine izdana građevinska dozvola i radi se izvedbeni projekt.
'Za sanaciju tunela Split i izgradnju željezničkog stajališta Split-HBZ podnesen je zahtjev za ishođenje lokacijske dozvole, nakon čega će se nastaviti s izradom glavnog projekta i ishođenja građevinske dozvole', nisu u HŽ-u puno konkretniji s objašnjenjima, a pogotovo rokovima, kada se radi o vjerojatno ključnoj budućoj postaji 'splitskog metroa'.
Takva je, dakle, situacija kada se radi o ovim našim lokalnim željezničkim projektima, no zanimljivo je provjeriti kako se Split i Dalmacija uklapaju u nacionalni projekt 'desetljeće željeznice', kojim mašu iz Vlade i najavljuju investiranje preko 3,5 milijarde eura u idućih deset godina.
Umjesto riječi, puno više govori karta dostupna na stranicama Hrvatskih željeznica iz koje je vidljivo da se južno od Ogulina ne planira ni jedan jedini metar nove pruge - a od spomenutih 3,5 milijarde eura, na trasu prema Splitu i Dalmaciji bit će potrošeno bijednih 100 milijuna, odnosno manje od tri posto.
U HŽ-u su svejedno uvjereni da će i takve minimalne investicije osigurati da kroz nešto manje od tri godine vlak između Splita i Zagreba prometuje jedva četiri ipo sata, odnosno više od dva sata kraće nego danas.
'Dalmatinski dio pruge M604 između Knina i Splita uključuje 12 kolodvora i 5 odjavnica. Oprema je nabavljena, ali još nije ugrađena te su rezervirana sredstva od 30 milijuna eura iz NPOO-a za tu potrebu. Planira se natječaj za izvedbu radova u 2024. godini, a ukupna realizacija projekta očekuje se do kraja 2026. godine. Nakon izvršene modernizacije, uklanjanja uskih grla te uvođenja daljinskog upravljanja prometom, trebalo bi doći do povećanja propusne moći te bi se po procjenama trebala povećati brzina prometovanja i skratiti vrijeme putovanja. Od Zagreba do Splita tako bi se moglo stići za 4 i pol sata, što predstavlja skraćivanje vremena putovanja za trećinu u odnosu na sadašnje', rekli su nam iz ove državne firme.
Sam ministar prometa Oleg Butković - koji je oko rješavanja cestovnih i željezničkih problema njemu bliske Rijeke znatno više angažiran, pa se na terenu itekako vide rezultati - ne tako davno izjavio je da će se već za sedam ili osam godina između Splita i Zagreba putovati 'oko tri sata', no takve najave svrstali bismo u sferu znanstvene fantastike - otprilike kao i ona obećanja sa spomenute spektakularne sjednice Vlade u Splitu uoči Svetog Duje 2019. godine.
Prigradska željeznica, koja je već trebala biti gotovo pa izgrađena, do današnjeg dana nema ni trasu, ni potrebne studije, ni dozvole, a bogme ni izvore financiranja.
Dapače, ni cijela jedna godina dana nije bila dovoljna za otvoriti odavno dovršeno stajalište u Dujmovači, koje u naravi izgleda kao posljednja željeznička stanica u nekoj ubogoj europskoj - može i azijskoj - zabiti.
DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- promjenu političkih okolnosti, odnosno pad utjecaja Ante Sanadera nakon kojih bi država mogla stisnuti i Grad Kaštela i Splitsko-dalmatinsku županiju da se aktivnije uključe u projekt izgradnje prigradske željeznice
- suglasnost Agencije za sigurnost željezničkog prometa, za koju rokovi zapravo ne postoje, kako bi se otvorilo barem davno izgrađeno stajalište u Dujmovači
- kraj 2026. godine, kada bi se čak i uz minimalna ulaganja piutovanje između Splita i Zagreba trebalo skratiti na 4,5 sata
***
Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija