DI JE ZAPELO? Zajčeva ulica - 30 metara dugih kao 30 godina

Trideset metara. Točno toliko nedostaje za dovršetak Zajčeve ulice, jednog od nekoliko vječnih splitskih cestovnih projekata. Trideset metara dugih kao trideset godina.

Fino su to gradski urbanisti zamislili još u doba socijalizma, a gradski oci prepisivali iz plana u plan i iz proračuna u proračun još otkako sredovječni ljudi u ovom gradu znaju za sebe: široka i vijugava četverotračna ulica trebala se protezati sunčanom južnom stranom grada, započinjati na Firulama i završavati na Križinama, gdje bi se nadovezala na široku i vijugavu Bračku ulicu. I tako široko i vijugavo sve tamo do Stobreča.

Cilj je bio sasvim jasan - formirati paralelni pravac i tako rasteretiti Poljičku cestu koja opterećena gužvama već ozbiljno stenje, stvoriti prometnu alternativu od zapada prema istoku i obrnuto, a usput otvoriti prostor za razvoj valjda najatraktivnijeg dijela grada. Ironijom slučaja, Ulica Ivana plemenitog Zajca - za ovu priliku izdvojit ćemo je iz grandiozne i očito utopijske vizije gradskih planera - zapravo je izgrađena točno onoliko koliko je potrebno. Nekima.

Za starački dom na početku, za golemi sklop luksuznih vila i malih hotela na njenoj sredini, za kontroverzni 'duhovno-turistički' franjevački klerikat na istočnom dijelu i, na koncu, za nekoliko stotina automobila nonšalantno parkiranih posred ceste. Svi su dobili točno što su trebali, 'pristupnu ulicu' kojom do svojih posjeda dolaze ugodno i bez velike muke i gnjavaže, kao na selu. Kao i obično svi imaju sve - samo gradu kao zajednici uvijek nešto malo nedostaje.

U ovom slučaju tih trideset metara.

Posljednji komični igrokaz u Zajčevoj dogodio se prije točno dvije godine, neposredno uoči lokalnih izbora: tada su bageri pompozno krenuli krčiti šikaru i nasipati teren, stvarajući dojam da je problem riješen, a u stvarnosti su prosuli nešto asfalta po sredini i nešto makadama na rubnim dijelovima trase i tako samo proširili golemo ilegalno parkiralište južno od bolnice.

Tko se poželi provozati dalje, prema Trsteniku, neće se usrećiti: cesta završava doslovno u potoku, doduše uz jedan mali polulegalni batrljak kojim se vještiji vozači eventualno mogu provući.

Do daljnjega. 

'Na trasi prometnice nalazi se objekt anagrafske oznake Trstenik 5 (ex kuća Birčić) koji predstavlja smetnju za dovršetak izgradnje prometnice', objasnit će nam u Banovini ono što vidimo i golim okom. Priča dakako nije tako jednostavna.

Spomenuta kuća, naime, zajedno s okolnim zemljištem oduzeta je vlasnicima još 1972. godine i za nju je isplaćeno točno devet desetina naknade, 90 posto. Iz dokumenata se može razbrati da se nije radilo samo o novcu, nego i o drugim nekretninama poput stanova. Preostalih deset posto naknade isplaćeno je, vjerovali ili ne, ove 2023. godine. No, u samoj kući cijelo vrijeme se nastavilo živjeti, a još početkom devedesetih podnesen je zahtjev za povrat oduzete imovine.

Koji - opet, vjerovali ili ne - traje do današnjeg dana. Taman će otkucati treće desetljeće.

U jednom trenutku bio je riješen, ali avaj, nije to tako jednostavno kao što se nama smrtnicima može učiniti.

'U tom postupku doneseno je prvostupanjsko rješenje 2015. godine koje je po žalbi podnositelja zahtjeva rješenjem Ministarstva pravosuđa iz 2017.g. poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Protiv rješenja Ministarstva Grad Split je podnio tužbu Upravnom sudu, koja je presudom Upravnog suda u Splitu od 18. listopada 2018. godine odbijena, a presudom Visokog Upravnog suda od 12. ožujka 2021. godine odbijena je žalba Grada Splita protiv citirane presude', precizno nas izvještavaju iz Splitsko-dalmatinske županije, koja vodi postupak povrata imovine oduzete u komunizmu.

Koji je, dakle, trideset godina od podnošenja zahtjeva krenuo iznova: početkom ožujka održana je nova rasprava na kojoj su se sve stranke suglasile da se imenuje vještak - Ivan Mijanović se zove - koji treba utvrditi jesu li bivši vlasnici namireni kada su im u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća dodijeljeni stanovi umjesto ove kuće, je li zemljište na Križinama privedeno svrsi, može li se eventualno vratiti jedan njegov dio i slično.

Odgovor na većinu ovih pitanja može se pretpostaviti tek i letimičnim pogledom na teren, gdje kuća stoji na putu ceste, ali avaj, sve to valja utvrditi u procesu koji će izvjesno trajati još godinama. Pratit ćemo barem idući korak: nalaz vještaka očekuje se kroz mjesec do mjesec i pol dana, pa je realno očekivati da se iduća rasprava zakaže negdje koncem srpnja.

I da, u ovom slučaju teško se može reći da se gradske službe nisu trudile: u jednom trenutku čak su putem suda zatražili da se kuća - koja je u cijelosti isplaćena i koja je cijelo vrijeme zapravo upisana kao gradsko vlasništvo - isprazni i preda, a kad se to dogodi potrebno je tek nekoliko mjeseci za dovršetak gradnje. Sud je ipak odlučio prekinuti taj postupak sve dok se pravomoćno ne završi trakavica oko mogućeg povrata bivšim vlasnicima.

Nikome se ne žuri. Što je trideset godina za trideset metara ceste.

DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- 30. lipnja: nalaz sudskog vještaka u procesu povrata kuće i zemljišta bivšim vlasnicima
- 30. srpnja: nova rasprava o zahtjevu za povrat bivše kuće Birčić

***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija