Trideset godina nakon osamostaljenja Hrvatske utvrđeno je tko je zapravo vlasnik splitskog Marjana. DORH smatra da je to Županija splitsko-dalmatinska. Kakvo iznenađenje! Grad Split platio je sanaciju, a Županija bi kao vlasnik imala pravo na naknadu štete koja je nesumnjivo nastala, i to u milijunskom iznosu, zbog čega se cijeli posao nalazi pod izvidima policije i Državnog odvjetništva.
Razmatra se i kategorija ekološke štete propisana člankom 174. Zakona o zaštiti prirode u kojem se navodi da je to svaki zahvat ili djelovanje u prirodi izvršen bez pravne osnove koji umanjuje, oštećuje ili uništava vrijednost, strukturu, kvalitetu, raznolikost i posebnost nekog dijela prirode. Eko šteta se uplaćuje u korist državnog proračuna.
Pitanje vlasništva postavilo se zbog toga jer se zapravo nije znalo tko je nadležan za rješavanje problema u Park šumi Marjan. Stvar je komplicirala pretvorba prava vlasništva zaštićenih dijelova prirode u društvenom vlasništvu uređena s dva zakona.
Zakonom o šumama izvršena je pretvorba šuma tako što su šume, makar onaj dio koji nije u privatnom vlasništvu, postale vlasništvo države. Kasniji Zakon o zaštiti prirode propisao je, pak, da nacionalni parkovi i parkovi prirode postaju vlasništvo RH, dok se zemljište unutar granica ostalih zaštićenih dijelova prirode, u koje spadaju i park šume, prenosi u vlasništvo županija.
U DORH-u su zaključili da pitanje vlasništva treba tumačiti sa svrhom i ciljem, a ne strogo gramatički te da je za vlasnički status nekretnina unutar zaštićenih dijelova prirode, pa tako i park šuma, mjerodavan članak 40. Zakona o zaštiti prirode, što znači da su vlasnici park šuma županije i Grad Zagreb, koji ima status županije.