DRASTIČNO POVEĆANE KAZNE Bunguru osam, a Duiću deset godina zatvora za ratni zločin u Lori
'Nije se dovoljno cijenio broj žrtava'
Prihvaćena je žalba Državnog odvjetništva i preinačena kazna Emiliju Bunguru i Tomislavu Duiću za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima u slučajevima Lora 1 i Lora 2. Visoki kazneni sud povećao je Bunguru kaznu gotovo duplo - s četiri godine i 10 mjeseci na čak osam godina zatvora, zbog toga je bio i uhićen prije koji mjesec nakon sjednice sudskog vijeća jer je pritvor za kazne od pet i više godina zatvora obavezan, dok je Duiću, koji je vodio istražni centar Lora, kazna povećana za godinu i pol dana, s osam i pol na deset godina zatvora.
Obojica su bili u bijegu dugi niz godina i nakon predaje dobili su novo suđenje za zbivanja u Lori 1992. godine. Osuđeni su za zlostavljanja zatvorenika i pet žrtava. Duić je odgovarao i po zapovjednoj odgovornosti, ali i zbog toga što je vlastitim postupcima dao primjer za maltretiranje zatvorenika. Postavili su ga za šefa u Lori nakon proboja iz Vukovara, imao je svega 23 godine. Bungur je, pak, bio čuvar u vojnom zatvoru.
Visoki kazneni sud zaključio je da je u pravu zamjenica državnog odvjetnika kada tvrdi da je sud preblago odmjerio kazne i precijenio značaj olakotnih okolnosti. Uz otegotne okolnosti nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne za Bungura, odnosno, odmjeravanju minimalne pojedinačne kazne za Duića, konstatirano je.
'Ispravno državni odvjetnik ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, i to da su tri ratna zarobljenika uslijed zadobivenih ozljeda preminula u inkriminiranom razdoblju, pri čemu su Bojan Vesović i Vlade Savić bili ročnici, dakle, osobe mlade životne dobi. Nije se u dovoljnoj mjeri cijenio ni broj žrtava, a ni status optuženika koji su hijerarhijski bili nadređeni službenici te su imali veću odgovornost od ostalih okrivljenika.
Ovako odmjerene kazne zatvora nužne su i pravedne kako bi se njima izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima ovih teških kaznenih djela koja protekom vremena ne zastarijevaju te će utjecati na ostvarenje generalne i specijalne prevencije', stoji u presudi Visokog kaznenog suda.
