Načelnik Podstrane, Mijo Dropuljić, podijelio je na društvenim mrežama detalje obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Podstrani.
'Sinoć je podno brda Perun u Čitovnici u staroj Podstrani po 27. put održana manifestacija 'Dobro jutro more', s nakanom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Na mjestu gdje se spajaju nebo i more, gdje možemo otpuhivati zvjezdanu prašinu s patine prošlosti, napajati se bistrinom podstranjskih nadmorskih zrenika, uživati ovaj nepatvoreni miris, duh mjesta, svoje poetske radove kazivali su nam brojni književnici iz cijele lijepe naše.
Publika i moja malenkost uživala je u svakom stihu izgovorenom u čudesnom ambijentu kamene stare Podstrane.
Manifestaciju je upotpunila i izložba slika posvećenih moru koju je izložila likovna udruga Ante Kaštelančić, a na izložbi je izloženo preko 60 slika.
Jučer u jutarnjim satima imao sam čast ugostiti u prostorijama općine naše goste pjesnike i organizatore iz Ogranka Matice hrvatske u Podstrani.
Čestitam ovogodišnjem laureatu pjesničkih susreta gospodinu Ivanu Rogliću Nehajevu', napisao je u objavi.
Njegove stihove iskoristio je danas kako bi čestitao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
'Danas smo povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja položili vijence i zapalili svijeće za sve naše poginule branitelje na groblju Ban u Podstrani.
Čestitam svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a posebno čestitam našim braniteljima njihov dan, Dan hrvatskih branitelja. Vi ste najzaslužniji što danas živimo u slobodnoj i neovisnoj državi.
Ovu objavu završio bih stihovima sinoć nagrađenog laureata manifestacije 'Dobro jutro more', gospodina Ivana Roglića Nehajeva:
'Ponovljeni zapis o hrvatskim braniteljima'
samo rečenica kraća od pucnja za njima traje
ubilo ih,
izvršitelj može biti tko god s odužeg popisa krivotvorenja negdje,
lakoće radi pričama još vlada: otišli su, zlo i zima učinili su ostalo
ipak, u onim rijetkim prostranim noćima, u rijetkim kada i imena ostaju
zasluženo sama a tijela tek orhideje brane i post, u onim rijetkim
vilinskim srsima iz tektonske prošlosti srca, tamo, još odjeknu
konjanici krici kromirane kiše sami u vječnosti odvojenoj i glatkoj
tek krhki lovori i čistoća usta jasnije rišu odsjenke plavoga tvrdi galop limfe
neće stići pisma neće biti: možda, pod paskom psovke rane se peru samo u jednom smjeru,
toliko nevinih toliko tolikih, ponovo tko će kartirati plavo popuste li,
one duge fuge urasle u utihu ona vedrina slana i ista, rascijepljena visina, tko?
ta odanost, tako isključiva tako neprilična', dodao je.