Društvo prijatelja kulturne baštine: Monumentalna fontana se uopće ne spominje u nacrtu kulturne strategije?!

Društvo prijatelja kulturne baštine reagiralo je na dio kulturne strategije Splita koji se odnosi na Bajamontušu. Priopćenje kojega potpisuju predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine prof. Ante Sapunar i predsjednik Komisije za obnovu fontane dr. Ante Tukić prenosimo u cijelosti.        

U Nacrtu Strategije razvitka kulture grada Splita 2015./2025., a u poglavlju Kratki pregled događanja u povijesti kulture u Splitu  Monumentalna fontana uopće nije niti spomenuta, pa to smatramo velikim propustom sastavljača Nacrta pogotovo što su mjesto u tom poglavlju našla manje važna zbivanja u povijesti Splita. Istina je da se fontana spominje tek s jednom rečenicom u poglavlju IV.2.7. s podnaslovom Prokurative, a koje glasi:'... zapravo Trg Republike, trg je u zapadnom dijelu središta grada. Južno od Prokurativa se nekada nalazila i Bajamontijeva fontana, spomenik dolasku vode u Split kojeg su svojedobno podržavali i financijski svi Splićani, a koji je razrušen voljom komunističkih vlasti neposredno nakon Drugog svjetskog rata' Dio Splićana je naziva 'Bajamontuša' premda se tako nazivala voda, koja je iz nje tekla.

O Monumentalnoj fontani se zadnjih 10-ak godina puno pisalo i raspravljalo, ali unatoč tome čini se, da se danas o njoj mora opet govoriti. Ona je djelo Luigija Ceccona, jednog od uglednijih talijanskih kipara devetnaestog stoljeća. Puno  jeznačila za Split i obilježila je jedan vrlo značajan period grada. Nalazila se ispred palače Bajamonti (sada Dešković) i  još je danas u memoriji velikog broja građana, koji je žele obnoviti. Ona je postavljena 1880.godine, svečano je otvorena 1888. , kada su Zakladni spis potpisali predstavnici grada na čelu s gradonačelnikom dr.Gajom Bulatom s dr. Antonijem Bajamotijem i time je preuzeli u vlasništvo s precizno određenim obvezama za njeno čuvanje i održavanje. Međutim, 1890.godine ponovno se svečano otvorila kada se i nazvala Fontanom cara Franje Josipa I. Potpuno je srušena iz političkih razloga 1947. godine. Godine 1979. urađena je poliesterska replika Monumentalne fontane za potrebe snimanja TV serije Velog Mista i od tada, a naročito od 2005. godine građani i Društvo prijatelja kultunre baštine intenzivno se zalažu i traže njenu obnovu.

Split je dobio vodu nakon 1500 godina kao rezultat prethodno obnovljenog Dioklecijanovog vodovoda. Monumentalna fontana je izgrađena kao spomenik dolasku vode u Split, a koja je zajedno s Prokurativama i Bajamontijevom palačom sačinjavala najistaknutiji historicistički sklop u Hrvatskoj i u kojem je sklopu ona bila njegov skladan i neizostavan dio. Tim sklopom i tekućom vodom Split je zakoračio u civilizacijske tokove Europe i značajno pridonio kulturi grada. Splićani su je izgradili svojim novcima i gotovo je svaka Splitska obitelj u tome sudjelovala, neovisno o političkoj orijentaciji i financijskom status, jer je to bilo pitanje časti i tim su se činom ponosili.

Ona je urbanistički akcent s kojim su svi suglasni, a ujedno predstavlja poveznicu dviju velikih površina: Rive i Prokurativa. Ona je bila ures na Rivi i predstavljala je turističku atrakciju. Razglednice, koje su je prikazivale, bile su dominantne u to vrijeme, pa su se ispred nje svi željeli fotografirati, a vjerujemo da bi tako bilo i danas. Većina građana neovisno o dobi podržavaju njenu obnovu, a što su potvrdili svojim potpisima na brojnim izložbama, a naročito 2010. godine s 14000 potpisa u Knjizi dojmova na izložbi makete MF na Rivi. Za njenu obnovu svojom pismenom podrškom očitovalo se 30-ak eminentnih povjesničara umjetnosti, povjesničara, arheologa, konzervatora i dr., dakle kompetentnih i vrlo istaknutih stručnjaka i znanstvenika. Izdvojili bismo mišljenje jednoga od njih, koji se osvrnuo upravo na odnos Monumentalne fontane i kulture u gradu Splitu:

'Fontana je srušena, jer je trebalo pokazati nadmoć nad samom ljepotom i nad ukusom građanskog društva. Od tog vremena u Splitu je sva kultura upitna i potpuno je relativiziran pojam vrijednosti umjetničkog djela'.

Radi toga je Društvo prijatelja kulturne baštine uputilo više Primjedbi i dopuna na Nacrt Strategije razvitka kulture grada Splita i zahtijevali da se  Monumentalna fontana obnovi na izvornom mjestu, te uvrsti u taj strateški dokument, jer je u njemu izostavljan. U dokumentima za 26. sjednicu Gradskog vijeća vidi se da su predlagatelji Strategije usvojili primjedbe Društva (njih osam), ali obnovu Monumentalne fontane nisu postavili u relevantnom dijelu strategije, kao npr. Kapitalne investicije i akcije (str.11).

Što bi to trebalo značiti u operativnom smislu: obnova ili ne!?'