DRUŠTVO SPEKTAKLA: 8. studenog počinje ultimativna igra prijestolja
Postavlja se pitanje kojega ćemo Zorana Milanovića dobiti ako mu podarimo novi mandat: ovoga drčnog i državničkog iz zadnjih tjedana ili egotripaša
Naprosto sam se ukrutio od zanosa i ushita kada sam saznao kako konačno imamo datum održavanja ultimativnog spektakla igre prijestolja. Predsjednica je, graciozno ko Linda Evans u Dinastiji, najavila kako igra političkih stolica započinje već 8. studenog, mada je predizborna kampanja počela još davno s prvim šatorčićem u Savskoj 66. Upravo me veseli što će kroz kojih mjesec dana biti raspušten ovaj prihvatni centar za najstarije članove fan kluba Tomislava Karamarka, bilo da se u njemu bude slavila pobjeda uz uvozni domovinski šampanjac ili oplakivali rezultati uz uvozni patriotski whiskey. Vrijeme je da se ovaj, istinabogu soc-realistički neugledan i jadnjikav, trgić vrati u svoju blijedu raskoš jer već postaje naporno gledati čergu u koju se pretvorio, a koja je svakodnevni podsjetnik blatantne anemije struktura i neravnopravnosti građana pri poštivanju zakona i propisa. Samo se nadam kako će gosn. Glogoški ipak dobiti teško zarađeno mjesto u Saboru da se prestane grijati paljenjem petokraka.
Vjetar u leđa malom Putinu i velikome Tomislavu je oslobađajuća presuda HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji, a ako ičemu vjerujemo to su nepristranost i stručnost sudačkih struktura, bilo da revidiraju dosuđene i nedosuđene jedanaesterce ili kroje sudbine tajkuna. Detalj koji me kopka u cijeloj ovoj priči je taj što ne shvaćam zašto bi netko tko naizgled kontrolira sudove, sindikate, sport i svaku sriću sporednih struktura uopće htio službeno zasjesti na čelo države. Iz moje perspektive bi time dobio samo jednu stvar koja mu trenutno nedostaje a apsolutno je zaslužuje - odgovornost za sranje u državi.
A glede alternative se postavlja pitanje kojega ćemo Zorana Milanovića dobiti ako mu podarimo novi mandat. Ovoga drčnog i državničkog iz zadnjih tjedana, koji će išamarati uhljebe i protresti državu, ili egotripaša koji će provoditi godine eliminirajući svaku opoziciju iz vlastite stranke dok mu se koalicijski partneri s par šačica glasova uvaljuju u ono malo preostalih fotelja u koje Ćaćina ekipa nije zasjela. Apsurdno mi je da SDP prepušta turizam (žilu kucavicu hrvatske ekonomije), kulturu (ključ identiteta društva) i vanjske poslove (objektivno najvažniji resor jednoj članici Europske unije) partnerima. S obzirom kako će nadolazeće izbore definitivno odlučiti manje liste koalicijskim preferancama, vidjet ćemo tko razmišlja o kratkoročnoj a tko o dugoročnoj koristi. Naime, HDZ sustavno i dokazano pojede, prevari i naguzi svoje koalicijske partnere, ali se grupica odabranih uvuče na funkcije i imaju jedan mandat za nagrabiti se dok ne odlepršaju u kolektivni zaborav. S druge strane SDP partnerima umjesto prsta dade cijelu ruku i omogući im dugoročna uhljebljivanja, političke ucjene i prosperitet.
Nadam se kako ovi novokomponovani i 'nezavisni' kandidati znaju kakva im odgovornost leži na leđima. Naime, ne odlučuju samo o lideru koji će nas voditi u iduće četiri godine već drže u neizvjesnosti brojne medijske i kulturne ustanove koje grizu nokte čekajući definitivne rezultate kao signal koji će tabori dobiti pozicije glavnih urednika, ravnatelja i direktora, a ko seli na klupu za rezerve do idućih izbora. Istina, važno je hoćemo li kao narod ići u smjeru novog Sovjetskog Saveza ili novog Svetog Rimskog Carstva, ali nije svejedno hoćemo li dogodine gledati 'Bujicu' nedjeljom u 14 sati te hoće li Ogresta ili Brešan biti domaći kandidati za Oscara...
Mislim kako je krajnje vrijeme da se uozbiljimo ili bi se moglo obistiniti proročanstvo ekipe 'Di su pare?' koje zbori 'Vratija se padre, jebat će vam madre'. Jer ako ova država ode iz lošega u gore jedino što će nam ostat će biti iz ultimativnog očaja zavapiti 'Vrati se Ćale kad ja te molin, makar bez šoldi, narod te voli!'
