DRUŠTVO SPEKTAKLA: Ima li Esplanade za nas?

'Glasajte za Most jer mi ćemo natjerati stranke koje mrzite da izaberu premijera za kojega niste glasali' - ovako bi slobodno mogao glasiti slogan Mosta na idućim izborima sudeći po jednosatnom reality spektaklu prenošenom uživo iz dvorane Istanbul zagrebačkog hotela Esplanade.

Ekspresno sam uz dolaske velebnika upalio baladu o žutim dunjama carigradskim da me podsjete o dušmanima koji sprječavaju koaliciju dvoje mladih te Zečićevu bezvremensku himnu o tome koliko se spreman odreći za uspješnu koaliciju s Anđelom. Za svaku je pohvalu bilo što je Božo Petrov uranio na sastanak i nisu ga svi morali čekati akademsku četvrt dok negdje u tajnosti konzumira kavu i kolače, ali me razočarao propustivši priliku otvoriti sastanak rečenicom 'Moje ime je Božo Petrov, a ovo sve oko mene, to je crno-crveni svijet'. Uslijedio je sat vremena najdosadnije psihijatarske TV serije u kojoj nam je Petrov prvo deklarirao kako će inzistirati na nestranačkom mandataru, što je dodatno potvrdilo moju tezu kako će iduću Vladu voditi kardinal Bozanić, a ni Tomislav Karamarko niti Zoran Milanović se nisu sjetili uzvratiti s ponudom da se ispišu iz vlastitih stranaka. Petrov je nastavio s nebuloznom idejom o trodiobi vlasti koja me posjetila na našu susjednu državu i navela na razmišljanje hoće li oko Metkovića biti osnovana posebna Republika Mostska.

Ukratko, čovjek koji nije bio u stanju zadržati 19 zastupnika na okupu četiri tjedna očekuje da povjerujemo kako će ih zadržati više od stotinu na četiri godine. Ideja o rošadi fotelja po principu dvije godine tebi pa dvije meni mi je posebno smiješna pošto je već pokušana u Makarskoj i raspala se točno nakon dvije godine kada je 'meni' odbio prepustiti fotelju 'tebi' već se radije dogovorio s 'njima'.

Ovakva hepejkasta, kad bi svi ljudi na svijetu, da sam ja netko, kumbayasta ideja može proizići samo iz dva iole suvisla scenarija. U prvog odbijam vjerovati jer bi podrazumijevao da je Božo Petrov klinički prolupao te nekakvim stockholmskim sindromom drži još četrnaest ljudi pod hipnozom induciranom beskonačnim sastančenjem. Drugi je znatno realniji, a kroz njega bi preživjeli ostatak pokreta Most mogao zadržati i ovce i novce. Naime, da bi u potpunosti sačuvao obraz i netaknuti status političke Djevice Marije, Božo Petrov kao talac vlastitog javnobilježnički ovjerenog potpisa mora izmanipulirati situaciju gdje će na vani ostaviti dojam kako je radio nadljudskim naporom prema ideji zajedništva i reformi, odbijajući foteljaštvo i trgovinu, te nakon što bi jedna od opcija (idealno Milanovićeva) službeno lansirala odjeb njegovoj suludoj ideji, čistih ruku mogao ostvariti savez s drugom stranom bez rizika novih izbora. Dojam kako trola i sprda vodeće stranke mu je dodatni PR što kod mlađeg glasačkog tijela, što kod zrelijih ljudi koji su jedva dočekali vidjeti velikane kako im gori pod petama. Ali tko god je gledao prijenos iz Esplanadea mogao je konačno vidjeti sučeljavanje koje nismo mogli gledati prije izbora u kojemu su Petrov i Robert Podolnjak djelovali ko amateri koji su za pokeraški stol donijeli karte za Crnog Petra, domoljubni dio sale je uglavnom trenirao zavjet šutnje osim u rijetkim slučajevima poput Karamarkovog poistovjećivanja s Milanovićevim prozivanjem pravomoćnih optuženika, a upravo je Zoran Milanović djelovao kao pojedinac koji je ovaj prijenos shvatio kao odličnu priliku da pokaže svoje državničko lice i dobije još par bodova za možebitne nove izbore. Ipak, titulu apsolutnog MVP-ja je odnio mladić s Nove TV koji je iskazao iznimnu formu skačući u trokutu s mikrofonom.

Jasno mi je koliko ljudi uživa što netko povlači HDZ i SDP za uši, ali je li ovo treća opcija koju ste htjeli? Mislim da je velika greška u koracima što je Petrov eliminacijom iskustva Drage Prgometa i karizme Stipe Petrine sav fokus (po nekim analitičarima i bijes) medija usmjerio na sebe, a kada pogledate dalje od Matrix stajlinga i poslušate ga dulje od minute shvatite kako se radi o pojedincu nedoraslome situaciji u kojoj se nalazi, okruženim stručnjacima koji sve manje takvima djeluju. Možda iznad svega mi želudac okreću (ne samo ženski) komentari kako im je Petrov drag jer jako dobro izgleda. Je li istoj ekipi automatski Podoljnjak mrzak jer liči na Jeremiju iz Alana Forda? Zapravo bismo cijeli Most mogli prikazati koristeći analogiju remek-djela Magnusa i Bunkera. Grmoja kao Šef, Podolnjak kao Jeremija, Petrina kao Bob Rock, Prgomet kao Sir Oliver i Petrov kao fizički Alan Ford a mentalni Grunf.

Posvetio bi se načas Stipi Petrini kojega neki nazivaju redikulom, a osobno sam fasciniran pojavom političara bez filtera koji, po mom skromnom mišljenju, nije ni redikul niti politički naivac. Iznad svih ideala cijenim slobodu govora i ne smeta mi ako Petrina ispali nekakav 'neprikladan' termin jer je u svojim nastupima izrazito direktan i počesto komentarima pogađa u sridu. Dok se Petrov ne može odlučiti hoće li verbalno piškiti ili kakiti, a usput nas sve uvjerava kako je anđelak koji ne obavlja takve svjetovne aktivnosti, Petrina će doslovno priznati kako se krenuo popišat kad su ga novinari sinjali. Dok Petrov ustraje u 'oni-one-ono' verbalizacijama da slučajno ne bi ispalio nekakvo ime (pa i nestranački kandidat u idućoj rečenici može biti iz neke stranke), Petrina bez pardona na javnoj televiziji prozove pojedince za zločine i samoga sebe pozove kod Uskoka. Jasno mi je da Petrov takvoga čovjeka ne želi pokraj sebe jer se uz njega čini bezličnijim i dosadnijim od mlijeka u prahu.

Iskreno mi je najviše žao što smo umjesto ovog skrpanog Mosta, koji nam svojim perpetualnim klauzurama nudi državu bez proračuna i račune bez krčmara, mogli imati savez Petrov-Petrina kao iznimno snažnu regionalnu dalmatinsku stranku koja bi kroz Sabor, a možda i Vladu mogla za Dalmaciju napraviti što je IDS napravio za Istru i postati ne samo treća već vrlo brzo i prva opcija u dvije izborne jedinice. Ipak, očito su nečiji apetiti bili veći od pukog regionalizma, ali kako bi mi rekao veliki pjesnik 'Ne traži u tuđoj krivnji spas, nikad nije bilo nit imalo nade za nas.'