DRUŠTVO SPEKTAKLA: Je li Oliver Frljić najveći redatelj na Balkanu?

Ajme naslova... a sad kada ste već kliknuli slijedi tekst o domu za nezbrinutu djecu u Zagvozdu... ili ipak ne... amo o Frljiću.

Prije osvajanja Balkana, zadržimo se načas u Hrvatskoj. Znam kako nije najviši redatelj, mislim da ta titula pripada jednome iz Komiže, a sad najveći? Povijesno nije jer pokraj dr. Branka Gavelle se rijetki mogu svrstavat (i molim bez 'Gavella je Srbin' komentara ispod kolumne), umjetnički nije dokle god imamo Renea Medvešeka, ali gledajući iz medijske perspektive dolazim do zaključka kako je Oliver Frljić u najmanjem slučaju 'najvažniji' redatelj ovih prostora.

Što uopće podrazumijeva pojam redatelja? Je li to osoba koja 'uvodi red', nekakav prometni policajac kazališne ili teta u vrtiću filmske umjetnosti? Već kombinirajući ove dvije umjetnosti radim sranje jer su iz moje perspektive kazalište i film srodni otprilike koliko tenis i ping pong. Mada mnogi s obje strane bare koja dijeli ove branše žele da mislite kako su profesionalci 'za sve', posebno pri traženju fondova s raznih natječaja, ali digresiram i pobjeći će mi misao (i čitatelj).

Teško je naći snažniji konsenzus od tvrdnje kako je Alfred Hitchcock veliki, pače vrhunski i možda čak najveći redatelj XX. stoljeća. I premda sam počinio 'verbalni delikt' na Akademiji priznavši kako mi je 'Vrtoglavica' pomalo dosadna i precijenjena, neosporno je bilo kako se radilo o 'autoru među zanatlijama', koji je znao odabrati kadar, izrežirati glumce, pogoditi ritam ali iznad svega - manipulirati publikom. Baš u tome grmu leži zec, redatelj je u osnovi profesionalni manipulator (bilježim se sa štovanjem). Hitch nije samo manipulirao publiku u kino dvorani, on je bio prava 'medijska kurva' koji je osmišljao marketinške kampanje koje bi natjerale javnost da bruji o njegovim filmovima prije nego li su vidjeli uvodnu špicu.

U manipulatorskoj sferi moje profesije, Frljića smatram daleko najjačim u 'regionu'. Jedina mu je konkurencija bio Josip Klemm, redatelj ili barem asistent režije megaspektakla 'U šatorak te ljubim', čiji je ansambl Frljić uspio upregnuti u vlastitu kampanju za 'Životinjsku farmu' u svom plemenitom riječkom kazalištu. Prije nego li svane dan praizvedbe, cijela nacija bruji o Frljićevoj narodnosti, odvažnosti, drskosti, gluposti, kontroverznosti... Pritom ne zaboravljaju donirati predstavi PR protuvrijednosti barem godišnjeg budžeta kazališta (evo i sam radim isto sranje). Kada konačno krenu javne izvedbe predstava rijetko koga više zanima, jer su se nagutali šatora, gaćica, zastava, parola i kiča...

Zapravo je lijepo vidjeti šatoraške artiste iz Rijeke i Zagreba kako sinergično djeluju prema ostvarenju zajedničkog cilja - dobivanja što je moguće više eksponiranosti i pažnje javnosti. Poznato je kako je najbolji način za preodgojiti razmaženo derište tako da mu dajete sve više i više i više pažnje... A šator je ipak najpoznatiji kao dom uistinu zanimljivih, dobro uvježbanih i socijalno šarenih artista - cirkusanata. Samo što kod nas ne vrijedi ona prekodrinska pjesma u kojoj cirkus odlazi jer je 'za sve bolje tako'.

A sada da definitivno odgovorim na pitanje iz naslova kolumne, je li Oliver Frljić najveći redatelj na Balkanu? Nije. Eto, mogla se cijela kolumna sastojati od četiri slova i jednog interpunkcijskog znaka... Ali nije Frljić ni 'za odbacit'. On je trenutno vodeći kandidat za titulu balkanskog P.T. Barnuma, čovjeka koji je od manipulacije publikom napravio umjetnost. Za Barnuma je cijeli svijet bio samo fol i prilika za jeftin trik, a u tim vodama leži ključ za nešto što je na Balkanu drastično vrjednije od puke umjetnosti - umješnost. A tome vas nijedna akademija ne može naučiti, od Vardara sve do Triglava.