DRUŠTVO SPEKTAKLA: Karamarkov KODAK trenutak za pamćenje

HDZ-ovi majstori za društvene mreže su nam brisanjem Karamarkove grupnjak fotke s košarkašima priuštili barem trenutak zabave na kraju poprilično depresivnog i bipolarnog tjedna za nacionalni ego. Mnogi su već istaknuli kako je motivacija za povlačenje dotične fotografije neugodno asociranje HDZ-a s gubitnicima i autorima najrecentnije 'nacionalne kalvarije' ili još gore podsjećanje nacije na činjenicu tko zapravo vodi sve sportske saveze odgovorne za odabire redatelja i glumaca već prekobrojnih spektakularnih debakla i dubioza. I znam kako se sada pitate 'Ali što je s fotografijom kao umjetničkim djelom, zašto nitko ne debatira vrijednost ovog velebnog portreta?' Ako mogu ponuditi svojih pet kuna u toj debati, analizirajući omjere svjetla i sjene, kontrasta i saturacije te uloge zlatnog reza u raspodjeli aktera u kadru u potpunosti shvaćam razloge za pokušaj anihilacije ovjekovječenja dotičnog trenutka združenosti. Naime, van toga što gospodin Tomislav izgleda kao hobit okružen ne samo divovima, već čak četvoricom 'crvenih vragova', zlobni fotograf (zasigurno Milanovićev agent) ga je kadrirao u pozi posrnulog fizioterapeuta kojemu se Ante Tomić sprema razgibati rektum. Također izrazi lica Darija Šarića i Marija Hezonje me isključivo navode na zaključak kako su istovremeno oduševljeni što su konačno upoznali Žarka Paspalja i iznenađeni koliko je nizak u stvarnome životu.

Ali protekli tjedni su me i osobno bacili u depresiju zbog okrutne sportske ironije posrtanja izborničkog dvojca. Niku Kovača sam iznimno cijenio kao igrača zbog neporecive srčanosti i muda koje je pokazivao u igri, što dodatno čini neprobavljivim nonšalanciju i 'boli me kurac' stav njegovih pulena na terenu, dok mi je Velimir Perasović doslovno bio i ostao najdraži košarkaš čiji je šut bio laserski navođen, dok su njegovi izabranici imali postotak šuta rekreativnih haklera. Ipak, usprkos totalnom kolapsu timskog sporta i samog koncepta tima odbijam se pridružiti mentalitetu 'izgon svim igračima preko 28' jer smo prečesto medijskim linčevima pripomagali oslabljivanju vlastitih reprezentacija izgonima raznih 'pedra'. Skloniji sam zdravorazumnoj filozofiji 'neka igraju najbolji i neka ih biraju najkompetentniji', ali ta varijanta neće biti moguća dok nam sportom vladaju Šuker i Šuker, tj. njihovi 'overlordi'.

I sad bih onako naivno i utopijski mogao reći kako bi se sve moglo riješiti kada bi svi treneri odbili biti izbornici a igrači odbili pozivnice, ali to je smiješno jer za veliku većinu igrača odluke donose agenti, menadžeri i tate, a što se trenera tiče, Mamić u gepeku pokraj rezervne gume drži barem dva-tri Jurčića i Čačića spremna za dom(ovinu). A igračima ćemo nastaviti prigovarati kako igraju bolje za klubove nego za reprezentaciju, ignorirajući činjenicu kako je jedan Lorenzo Sanz kao predsjednik Reala najurio vlastitog sina u Malagu jer nije bio dovoljno kvalitetan za njegov klub, dok u reprezentacijama ne možeš niti čistiti svlačionicu ako nemaš pravo prezime ili stranačku iskaznicu. Ako ne vjerujete koliko svaki pojedinac u strukturi može utjecati na formu i kohezivnost tima pitajte Josea Mourinha i Branislava Ivanovića kako jedna fizioterapeutkinja može biti ključni čimbenik u pretvaranju šampiona u luzere.

Kako je uvijek popularno uvući Jugoslaviju u svaki tekst, onda ću israknit kako mi nije niti najmanje drago što smo naslijedili ono najgore od Juginog sportskog mentaliteta, a to je stav 'najbolji smo, imamo super talente i idemo sve osvojiti' koji bi slijedio neizbježni potop te učestala sramoćenja protiv 'slabijih' protivnika. Bilo bi puno korisnije da smo naslijedili tradiciju edukacije vrhunskih trenera i stratega, jer šizofrenom politikom mijenjanja klupskih trenera k'o mokrih čarapa smo došli u situaciju da živimo u stanju perpetualne filozofije 'šok terapije', koja dokazano ne djeluje u sportu, dok se kandidatima za ključne pozicije TV komentiranje prihvaća kao iskustvo jer stvarnog iskustva praktički nijedan kandidat niti nema. Kada se ozbiljni ljubitelji sporta počnu potpuno ozbiljno hvatati u mislima kako bi najbolje bilo Ratku Rudiću dati sve reprezentacije pod kontrolu u nadi da će u par tjedana pohvatati sve strateške nuance potrebne za uspjeh, onda znamo da je sve davno otišlo u kurac. Ostaje mi samo utjeha kako sada vlada desant u stručnom stožeru HadeZeovskih pijarovaca koji digitalno brišu gospođu Kolindu iz snimki prošlotjednih utakmica...