DRUŠTVO SPEKTAKLA: Od historijskog Borisa do međugorskog polisa preko arijevske race
Zašto bismo morali biti ičija provincija kada se u našemu srcu krojila sudbina Rimskoga carstva
Čovjek uzme mjesec dana pauze od pisanja i dogodi se kavalkada sočnih tema za kolumne. Najure mi heroja iz Slobodne, Papa raspizdi Hercegovce, izbije rat u Zagrebu a na Poljudu se ukaže svastika...
Ovo potonje mi je posebno zagolicalo maštu jer me nekako podsjetilo na Vickinu svijetleću Gospu. Naime, tamo gdje su jedni vidjeli milost s visina drugi su se sjetili Delboyeve farbe za tunele iz legendarne epizode 'Mućki'. Tako sada jedni vide fašističku insigniju dok se drugi kunu kako se tek radi o pospanome operatoru kosilice koji je valjda prethodnih noći zaružio na Gay Prideu ili do kasna gledao kakav brazilski film na Bačvicama i sasvim slučajno utisnuo simbol klanja i opresije na naš najsvetiji travnjak.
Znate onu floskulu kako normalna osoba nema za koga glasati na našim izborima jer biramo između lošeg i zlog, e pa dolazimo u sličnu situaciju s nogometom. Stati na stranu HNS-a može samo netko s fiskalnim razlogom, jer je ćunka Davora Šukera dovoljna za pretvoriti domaću rožatu u gorku izdrkotinu, ali braniti bolesnike koji nas vraćaju u kvislinško doba kada je Dalmacija bila Mussolinijeva provincija nema niti smisla niti pameti.
Uostalom, jedino iole mudro što mogu je maknuti se od nogometnih tema. Obavio sam svoju lokalpatriotsku dužnost prošli tjedan u Makarskoj gdje sam tri upaljača 'Hajduk živi vječno' poklonio i otpremio u Cetinje, Skoplje i Zagreb. Tješi me da će bili plamen gorjeti barem dok se kolege nikotinski ovisnici ne nauživaju uz par kutija odabranih marki predivnog uvoznog smrada.
A što se tiče Slobodne, ključna obrana za sve propuste i manjak sadržaja je već dugo bila 'barem imaju Dežulovića, Pavičića i Tomića'. Njihov gubitak je al pari Barceloninom gubitku Messija, Neymara i Suareza, samo što bi Barci tada barem ostao Iniesta i kroz par godina bi istesali Deulofeua i Suareza. Ma ne mogu ja dalje od nogometa jer sam falši intelektualac koji je igrao Football Manager umjesto čitanja Kierkegaarda (morao sam guglat Sørena da ne falijem speling).
Kada se sve zbroji možda bi poljudski travnjak mogao postati novo svetište kojemu će gravitirati mladi neonacisti. Split može postati sjajna turistička destinacija ovoj demografiji koja se može pokloniti svetom ukazanju pa još sudjelovati u popratnom programu bacanja kamena s ramena na pedera. Ili ćemo kolektivno odjebati ovaj debilizam i odbaciti stigmu Dalmacije kao zatucane selendre. Zašto bismo morali biti ičija provincija kada se u našemu srcu krojila sudbina Rimskoga carstva dok je mladi Konstantin pekao zanat u Dioklecijanovoj palači, a u Zagrebu se tada još jelo blato. Provincija je stanje svijesti kojega moramo kirurški eliminirati. Ili ćemo si nastaviti kolektivno jebat majke i međusobno se optuživati dok nam i zadnji simboli ne potonu u kaljužu?
