DRUŠTVO SPEKTAKLA: Put ka nesreći dr. Ive Josipovića

Proteklih smo dana saznali kako izgleda zajednički projekt političara bez osobnosti i redateljice bez talenta. Fascinantno glupi predizborni spotovi Ive Josipovića su konačno dali odgovor na pitanje kako nam se elementarna nepogoda koja se krije iza inicijala KGK uspjela došetati na (počasno) čelo države. Gledavši blesavo nasmiješenog bivšeg predsjednika kako lupka drvce od drvce u maestralnoj režiji najpoznatije hrvatske redateljice Irene Škorić ne mogu se niti načuditi ironiji kako se ona odrekla honorara a on naknade za svoju skladbu, posebno reflektirajući kako su upravo skladatelji i redatelji imali najviše koristi od njegovog predsjedovanja, ali mi se nekako čini kako se ova ekipa 'besplatnim projektom od 1500 kn' naprosto odrekla glasova. Astronomski pad karijere Ive Josipovića možda i najbolje oslikava usporedba ove otužne aktualne kolekcije drvca ispred green screena u nekakvome studiju s ne tako davnim himničkim spotom u režiji Danka Drinovca sa 40+ glazbenih zvijezda.

Daleko od toga kako su predizborni spotovi igdje u svijetu umjetnička forma, ali kod nas su trash i preseravanje glavni aduti svake izborne sezone. Ipak, povremeno se dogodi biser koji postane dio pop kulture pa je tako danas nezaobilazni dio javnog diskursa poštapalica 'i moj brat, također'. No ne želim sada prolaziti kroz povijest HDZ-ovih bravura, poput Line Červara koji je 'vjerovao u Ivu Sanadera', već se želim pozabaviti vodećim akterima ove filmske djelatnosti kod nas, odnosno HNS-om. Zaslužni su za najmoderniju reklamnu kampanju iz 2003. (ako me mozak služi u režiji Hrvoja Hribara i s glumicom Jelenom Lopatić u glavnoj ulozi), ali i za apsolutno dno dna iz 2007. koje niti dinamični duo Škorić-Josipović nisu uspjeli nadmašiti. Autorstvo spota nikada nije javno bilo objavljeno pa ću informaciju mučki zadržati za sebe i svoje kolege kojima je to bio izvor poprilične sprdnje.

Iskreno, nitko sretniji od mene da se u potpunosti ukine marketinški dio političkih kampanja. One nisu vrijedne para niti kada se autori odreknu honorara, a najtužniji aspekt su jumbo plakati koji osvanu diljem Lijepe naše u osvit svakih izbora a onda ih u Zagrebu i većim sredinama već tjedan nakon izbora zamijene nekakva čokolada ili koncert srpske zvijezde u jednoj od Arena, dok u manjim mjestima, posebno van dosega autoputa, stoje i stoje podsjećajući lokalne žitelje kako su isključivo potrebni kada treba zaokružiti listiće, ali van toga Republika Hrvatska od njih nema nikakve koristi. Još uvijek prolazeći nekim pitoresknim ličkim krajevima podsvjesno vidim nasmijano lice Jadranke Kosor čije je more plakata nekada bilo sastavni dio krajolika dugo nakon propalog juriša na Stipu Mesića.

Za kraj bih samo poručio Ivi Josipoviću da, ukoliko uistinu želi napraviti anti-spot i prodrmati društvene mreže, potraži autora najkultnijeg regionalnog predizbornog uratka i pokaže nam svoje mišiće poput neokrunjenog kralja Crne Gore Njegove Svetosti Bore I. Miranovića. I ako mu redatelj zatraži honorar neka ga isplati jer ako nas je išta naučila ova kalvarija s besplatnim režiranjem onda je to vrijednost one stare narodne 'nema džabe ni u stare babe'.