DRUŠTVO SPEKTAKLA: Slaven se vratio kući

Volili ga ili ne, Slaven Bilić je jedini nogometni trenerski brend kojega trenutno posjedujemo. Navalio sam si probleme kod društva kada sam nedavno deklariraokako smatram da bi Slaven mogao biti jako uspješan manager u Premiershipu jer ima za Engleze dvije najvažnije osobine – karizmu i stav (taktička potkovanost je za njih poželjna ali ne i nužna).

Moje tvrdnje nisu baš pile vodu u trenutku kada su Čekićari pušili utakmicu za utakmicom na pripremama, skupljali crvene kartone kao Panini sličice te ispali iz europskog natjecanja od one smiješne rumunjske Astre. Bilić je tvrdoglavo, poput kakvog Football Manager strategista, odlučio protiv Rumunja igrati sa levatima i juniorima da bi protiv svog bivšeg mentora Arsenea Wengera postavio maksimalno svježu momčad i 'kupio' si mir usvlačionici i upravi kluba već na premijernoj utakmici.

Ovo se činilo kao ludost i siguran put ka preuranjenom otkazu, posebno znajući kako su ključni ofanzivci West Hama (Valencia i donekle Carroll) ozlijeđeni te da se klub nije dostatno pojačao, a da je Arsenal krenio u sezonu prvi put u mnogo godina kao više nego ozbiljan kandidat za naslov.

Ipak Bilić je najavljivao senzaciju jer je još kao trener turskog Besiktasa špijunirao Wengera i zaključio kako Arsenal jako loše započinje sezone, te je sa destruktivno postavljenom igrom šokirao Premiership ugodnom 'hendikep' 0:2 pobjedom na Emiratesima.

Francuski fantazist Dimitri Payet se pokazao kao rani kandidat za pojačanje sezone a Engleze je oduševio i iznenađujući starter Reecea Oxforda, šesnaestogodišnji teenager koji je postao Hamov najmlađi ikada igrač u Premiershipu. Slaven je ekspresno od kalvarije postao senzacija i uprava kluba može odahnuti barem na mjesec-dva. West Ham je jedan od nekoliko klubova (Aston Villa, Southampton) koji od začetaka Premier Lige životari između sredine i dna ljestvice, bez pretjeranih ambicija i mogućnosti za uzlet. Southampton je prvi iz ovoga kluba koji se reorganizirao i postao ozbiljna momčad a ne samo vrhunski rasadnik (samo u recentnim godinama je njihova mlada akademija izbacila Balea,Walcotta, Shawa i Oxlade-Chamberlaina).

Čekićarima su ambicije narasle 'otimačinom' Olimpijskog stadiona od Tottenhama i sada žele i trebaju momčad koja može igrom i atraktivnosti ispuniti ovo velebno zdanje (prethodno su kratkotrajnu ambiciju pokazali prije devet godina dovođenjem Teveza i Mascherana, ali taj poduhvat je ubrzo abortiran) . Argentinac Marcelo Bielsa se činio kao znatno sigurnija oklada za poglavnika 'novog Hama' ali su vlasnici odlučili 'potegnuti na emociju i rizik' te angažirali Bilića koji je na glasu kao ofanzivni trener te ga je na prvoj pripremnoj utakmici dočekalo 35000 navijača na Upton Parku uz pjesmu i ovacije.

Ipak je Bilić bio osovina njihove obrane, a kuriozitet je da je zadnju utakmicu protiv Evertona igrao tek dvanaest dana nakon rođenja svoje nove zvijezde Reecea Oxforda.Sada je na Slavenu Biliću da na (medijski) najvećoj sceni pokaže 'je li je ili nije'. Otegotna okolnost mu je struktura kluba koja mu ne dozvoljava slobodu pri igračkim transferima, što rezultira neujednačenosti u momčadi i stilski i 'filozofski' oprečnim igračima (staromodni limitirani britanski teškaši poputNolana i Carrolla nasuprot atraktivnih i eksplozivnih Valencije i Sakha), ali olakotna mu je činjenica kako je ovo sezona sa rekordnim brojem 'sigurnih kandidata za ispadanje' gdje se poprilično slabašnim prinovama pridružuju poluraspadnuta Villa i Sunderland.

Slaven Bilić može zahvaliti i tvrdoglavosti Wengera koji je upornim forsiranjem panja Girouda, londonskog Maglice u pogledu realizacije, pomogao Čekićarima pri trijumfalnom startu sezone. Slavenunaijskrenije želim uspješnu sezonu jer bi se rezultaskim uspjesima mogao izboriti i za snažniji status pri dovođenjima igrača, a ne bi bilo loše da sve solventniji Čekićari dogodine iskeširaju par milijuna u splitsku kasu za primjerice Vlašića, koji već sada djeluje fizički potkovan za Premiership.