DRUŠTVO SPEKTAKLA: Zidam crkvu trokatnicu, miješam malter, motam žicu
Davno je Isus govorio na brdu 'Care, samo pare, samo biznis', pa šta se sada svi čudite ishodu
Gledam fotografije ove velebne crkve u Kninu i sve se čudim onima koji se čude megalomaniji njezine izvedbe. Da meni država daje lovu u šleperskim količinama, pa mi još bakice dijele milodare i imam stoljetne zalihe zlata a ne moram plaćati porez, kupio bih svaki dostupni kvadrat crnice ispod Biokova i sagradio si ne palaču nego grad u klisuri od slonovače, ko onaj Minas Tirith iz Gospodara prstenova, da se bijeli i šljašti sirotinji u oči dok kenjam u vašku od platine s urezbarenim stihovima Vjekoslave Huljić na glagoljici a dupe bi brisa paškom čipkom...
Davno je Isus govorio na brdu 'Care, samo pare, samo biznis', pa šta se sada svi čudite ishodu. Meni osobno ne smetaju gigantska izlivena betonska govna, jer su u svojoj osnovi iskrena. Naime, ne možeš ne vidjeti monolitni bunker nasred krša. Ono što mi smeta su plejade crkvica koje niču svako par metara po gradovima i selima. Trenutno mi je guzica u zagrebačkoj fotelji i za razliku od moje Makarske, koja je asfaltirala i pitare na balkonima da bi dobila ekstra parking za goste štrumpfove, naša nacionalna prijestolnica je iznenađujuće zelen grad. Ima ovdje i parkića za anonimni seks i trave da se pas posere i dječjih igrališta da se roditeljima odmore glave. Ali malo po malo zelenjava nestaje, ali ne zbog parkinga nego pašnjaka. Kakvih sad pašnjaka, pitate se... Pa Gospodnjih!
Dakle, to je bio moj preseratorski način da deklariram kako na svakom slobodnom pedlju zemlje niču crkve. Samo s moga prozora vidim jednu katoličku te malo pokraj nje temelje makedonske pravoslavne. Prva me budi zvonom, a druga kompresorom. Ne smetaju mi crkve same po sebi, ko voli nek izvoli, ali mi smeta kada čujem razgovore kako 'treba sorit dječje igralište između dvije zgrade jer je nužna crkva'. Dakle, nije dovoljno imati pekaru, kiosk i neki mali dućan unutar sto metara od kuće nego se treba imati i crkva. I sad ja postajem zbunjen jer kakvi su to vjernici kojima je teško pješačit više od minute da bi pokucali Bogu na vrata...
Doslovno znam likove koji su iz Makarske išli pješke u Međugorje, pa sad ja mogu srat sve šta mislim o Međugorju i kako će ako postoji Raj i Pakao prevaranti koji vode taj turistički establišment bit reš pečeniji od najgrlatijih ateista, ali ne možeš nego cijeniti volju nekoga ko pješači puste kilometre zbog nečega u šta istinski viruje. Ali, care, ako ti je teško otići blok dalje da bi spasio dušu, onda mi ne seri o svojim uvjerenjima, tradiciji i bogodanom pravu da sjebeš život svima koji nisu ko ti. Isprike hendikepiranima kojima stvarno nije svejedno di je crkva, ali moje riči su upućene kršnim tovarima s hendikepom linosti u guzici.
I sad svi možete bit ljubomorni na Knin jer će oni dobit najveću i najlipšu crkvu u regiji i Isus će baš tamo dovodit svoju ekipu na tulume i grad će bit nagrađen blagostanjem, nestankom nezaposlenosti, nitko se neće razbolit i neće se više rađat pederi. A vi s vašim malim crkvama između zgrada ćete se morat zadovoljit s pokojim nižim svecem koji će povremeno navratit čisto da vidi je li stado dobro ustrojeno i jel' pastiri muzu dovoljno para. Jer skupe su režije u Raju.
