DRUŠTVO TITO Prije 16 godina umro je Stipe Šuvar, čovjek koji se borio za čovjeka
U Saboru je 1990. smijenjen s mjesta hrvatskog člana predsjedništva SFRJ, gdje ga zamjenjuje Stjepan Mesić
Društvo Josip Broz Tito sjetilo se 16. obljetnice smrti Stipe Šuvara, prvog predsjednika Socijalističke radničke partije Hrvatske. Navode kako je bio istaknuti jugoslavenski i hrvatski političar, sveučilišni profesor i priznati demograf, urednik lista 'Hrvatska ljevica' -list za demokraciju i socijalnu pravdu te vođa socijalističke opcije na ovim prostorima.
- Stipe Šuvar je bio jedan od istaknutih funkcionera SKJ i član Predsjedništva Jugoslavije u zadnjem sazivu. Umro je ostavši do kraja dosljedan borbi za samoupravni socijalizam i zajedništvo južnoslavenskih naroda na ovim prostorima, bio je posljednji aktivni graditelj društva u kojem je većina ljudi živjela bolje i sretnije. S njim je otišla i jedna cijela epoha - navodi Društvo Tito.
Rođen je 17. veljače 1936. u Zagvozdu kod Imotskog. Kao najbolji učenik osnovne škole odlazi u Imotski u gimnaziju u kojoj je bio aktivan u komunističkoj omladinskoj organizaciji, a u partiju je primljen uoči mature. Nakon gimnazije upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu, aktivan i u Savezu studenata, gdje je među deset najboljih studenata, završava kao jedan od najmlađih doktora znanosti.
Svoje prve tekstove objavio je u Studentskom listu kojeg je od 1958. do 1960. bio i glavni urednik. Od 1963. do 1972. godine urednik je časopisa 'Naše teme', gdje objavljuje marksističke rasprave. Također, uz tekstove u časopisima, tada objavljuje možda i svoja dva najbolja znanstvena rada, knjige 'Sociološki presjek jugoslavenskog društva' i 'Između zaseoka i megapolisa'. Iz toga razdoblja poznata je njegova polemika sa Šimom Đodanom (1969.) u kojoj se suprotstavlja tezi da Hrvatska nazaduje u okviru Jugoslavije i tu počinje njegov interes za nacionalno pitanje i obračun s nacionalizmom.
U jesen 1974. godine Sabor Socijalističke Republike Hrvatske imenuje ga republičkim sekretarom za prosvjetu i kulturu, današnjim ministrom. Nakon njegova mandata ostali su Muzej crkvene umjetnosti u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, muzej Mimara u Zagrebu, početak gradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, izlazi 'Bijela knjiga' o antisocijalističkim i nacionalističkim pojavama u kulturi i književnosti, uvodi reformu školstva - poznatu 'šuvaricu'.
- Uz sve kritike nije bilo hrvatskog ministra koji je toliko investirao u kulturu, da bi sredinom devedesetih bio nepozvan prigodom otvaranja nove Nacionalne knjižnice. Godine 1984. sukobio se s Mikom Špiljkom koji je Šuvara, kao bakarićevca, trebao politički ukloniti, pobjeđuje i odlazi u Beograd u CK SKJ, a 1989. godine postaje i predsjednik CK SKJ. U vrijeme velikosrpskih mitinga osvaja čak i simpatije Torcide i Bad Blue Boysa koji mu skandiraju na utakmicama, ali mu na pamet ne pada postati hrvatski antipod Miloševiću. Godine 1990. dolazi na svoju posljednju dužnost u ondašnjoj Jugoslaviji – postaje član Predsjedništva SFRJ. Nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj, ciničnim pozdravom Vladimira Šeksa '…ideš Stipe, bok Stipe…', u Saboru je 1990. smijenjen s mjesta hrvatskog člana predsjedništva SFRJ, gdje ga zamjenjuje Stjepan Mesić - navodi Društvo Tito.
Nakon toga se vraća na fakultet, a politički odlazi u opoziciju. Potom odlazi na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje kao profesor sociologije u anonimnosti dočekuje ratne događaje. U Zagrebu 25. listopada 1997. uz zvuke himne i Internacionale, s grupom komunista i antifašista osniva Socijalističku radničku partiju Hrvatske – SRP, koja ga bira za svog prvog predsjednika, partija za koju je rekao da će joj biti gromobran svjestan svih opasnosti nepovoljne društvene klime i animoziteta stvaranog od politike,medija, pa sve do ulice, prema svemu što je disalo progresivno, komunistički, socijalistički, antifašistički, dodaju iz Društva Tito.
- Kao takav je i doživio mnoge verbalne prijetnje i fizičke napade, od nekih hospitaliziran. Za svoju suvremeno programski zamišljenu socijalističku partiju-SRP, koja ne prolazi izborni prag, u brojnim tekstovima i razgovorima za medije tvrdio je da će njeno vrijeme tek doći kada se 'iživi nacionalizam i na dnevni red dođu razvojna i socijalna pitanja'. Tijekom svog političkog djelovanja Stipe Šuvar imao je brojne pristaše, ali i protivnike. Preferirao je borbu argumentima, zastupao je tezu 'knjigom na knjigu' što su mu priznavali i najžešći oponenti koji se nikada nisu slagali s njegovim socijalističkim idejama. No, Stipin revolucionarni duh se nije mogao slomiti tek tako, do posljednjeg trena ostao je vjeran svojim mladenačkim idealima komunističkoj ideji i samoupravnom socijalizmu koji je praksom pokazao da ovaj svijet može biti sasvim ugodno mjesto za dostojanstveni život čovjeka. Otišao je jedan dosljedan čovjek i političar koji je za naše prilike suviše znao o sebi i svima nama zajedno da ponekad ne bi sam sebi dopustio malo cinizma i distance, ni po koju cijenu ne želeći za malo slave i karizme vragu prodati dušu. Za našega Stipu Šuvara vrijedi ona stara izreka da nitko nije umro kad je umro, nego kad ga svi zaborave, jer ga njegovi partijski drugovi, prijatelji i mnogi građani, pa i oni koji ga nisu voljeli, pamte kao čovjeka koji se borio za čovjeka i nikad ga neće zaboraviti - zaključuju iz Društva Josip Broz Tito.
