Feđa Klarić: Smoje je bio 'pusti me stat', a Lepa nije dala da propadne njegov talent

Splitski fotograf, 'kroničar aparatom', legendarni Feđa Klarić jedan je od malobrojnih koji je s Lepom i Miljenkom Smoje prijateljevao cijeli život. Ostao je uz njih doslovce do posljednjeg daha, prvo uz Smoju, a potom i uz Lepu. Splitska koreografkinja i Smojina životna družica bit će sahranjena u Žrnovnici uz  supruga, kćerku i majku. U Žrnovnici su se Lepa i Smoje i vjenčali. 

Feđi su uspomene navirale... 

Lepa i Smoje su, duhovito kaže, prije upoznali njega nego on njih. Kako je 'dite Prokurativa', a Lepa i Smoje su dolazili tamo, tu su ga upoznali kao dječaka. Smoje mu je bio kao otac. Tako je počela priča o prijateljstvu koja se nastavila poslije i u Slobodnoj Dalmaciji gdje je Smoje bio prvi urednik Feđi, prošli su zajedno i 'smij i suze'...

- Ona je bila čudesno čeljade, uspravno i kuražno. Živila je veliku ljubav i nesebično se davala iako je život okružen smrću nije mazio, doživjela je i najveću tragediju roditelja, gubitak djeteta - podijelio je osjećaje Feđa Klarić.

Naglasio je i kako je generacije i generacije odgojila u svom 'Mozaiku'. Govorila je nekoliko svjetskih jezika, talijanski, njemački, francuski i ruski.

- Bila je istinski erudit - kazao je.

Dostojanstvena i velika žena, jake osobnosti koja je bila onaj pravi pokretač Smoje.

- Smoje je bio 'pusti me stat', ali ona nije dala da propadne njegov talent. Upirala je, gurala... Živjeli su maksimalno skromno, materijalno im nije ništa predstavljalo, živjeli su za svoj grad - s puno emocija je opisivao.

Iako su skromno živjeli, bili su izrazito gostoljubivi. Slobodni, tolerantni i neopterećeni nebitnostima, znali su drage goste dočekati i u mudantinama.

- Lepa je odlična kuharica. Najbolji bakalar kojeg sam jeo je ona spremila. Volila je popiti čašu dobrog vina, ali ona bi znala reći da je to samo da Smoje manje popije, da njega spasi - otkrivao je dio duha Lepe.

U emocijama nabijenom danu upitali smo Feđu Klarića i da nam ispriča neke anegdote.

Prisjetio se kako je u Malo misto splitski novinar i književnik unio autobiografski element o vjenčanju. No rečenicu 'Luigi, kad ćeš me odvest prid oltar' po kojoj pamtimo Bepinu je zapravo, ne doslovno naravno, izgovarao Smoje. 

- Lepa se nije nikako htjela udati. Na prevaru je odveo u Žrnovnicu gdje su se na koncu i vjenčali - rekao nam je.

Živjeli su u velikoj ljubavi, u svemu mu je parirala...

- Ili, kad bi Smoje pisao i pisao, pa ogladnio, znao bi pitati kad vidi da ručak nije gotov još 'šta je s obidon, idi u k.... krasni', a Lepa bi mu odgovorila 'a di ima ta lipa stvar'.

Živio je Smoje, naime, kako je i pisao što se tiče riječi, za njega su grube riječi bile rat, silovanje, rak, a ne p.... ili k....

Oživio je i odlaske u Trst gdje bi išli u šoping. Trebalo je kupiti postole za Mozaik.

- Kad bi se vratili u Split, ona bi 'otkrila' da su joj tisne. Namjerno bi kupila broj manje da bi imala razlog opet otići, kao zamijeniti ih - vickastosti nije falilo.

Na koncu izdvojimo i jednu od anegdota vezanu za snimanje serije Velo misto. Kako se serija snimala u Zagrebu, Smoje je bio u metropoli, trebalo je pratiti da ide sve kako treba, a Lepa je ostala u Splitu, zbog svog posla. 

- Ona je čula da se Smoje spetlja s nekom ženom i odjurila je u Zagreb ravno u studio. Tamo je toj ženi puno toga izgovorila, među ostalim i kurbetino, a ona joj je uzvratila: Ja sam dama, mene je j...l Smoje!