FOTO Alarmantno stanje u OŠ Centar za autizam Split: 'Ovo je zanemarivanje'

Fotogalerija (8)

Zagrebe li se samo malo u djelovanje Osnovne škole Centar za autizam Split, uočavaju se problemi golemih razmjera. Na tek djelić njih u razgovoru za Dalmatinski portal ukazala je Marina Vitali, majka djevojčice s autizmom, članica udruge Autizam 365 i članica Školskog odbora CZA Split.

Trenutno je gorući nedostatan prostorni kapacitet. CZA Split djeluje na dvije glavne lokacije: u Rendićevoj ulici - u kojoj su u 700 kvadrata polaznici do 21. godine, njih 70 - te u Ulici sedam Kaštela. Ukupno je 105 polaznika. 

'Grad Split kao osnivač zakonski je dužan, i to što prije, osigurati uvjete za rad za 70 polaznika mlađih od 21 godine i skoro isto toliko djelatnika. Svake godine sve je više djece u spektru autizma te se kontinuirano upisuju novi polaznici, a nitko ne odlazi. Kapaciteti pucaju već godinama. 

Uređuje se prostor u Teslinoj ulici - rokovi su probijeni već nekoliko puta. Uz njega bi se dijelom trebala rasteretiti Rendićeva, ali to je vatrogasno rješenje. Potrebna je nam je samostalna škola - nova zgrada koja će biti izgrađena po svim zakonskim uvjetima', iznijela je Vitali uvodno. 

Mario Negotić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti, na naš upit uzvratio je kako su u Gradu svjesni situacije, ali kako nisu čudotvorci. Kazao je kako će radove na prostoru u Teslinoj privesti kraju za desetak dana te kako su nedavno pronašli trajno, cjelovito i jedino moguće rješenje. 

'Našli smo parcelu koja je na dobroj lokaciji te u vlasništvu grada, moguće je graditi novu školu. Već sam angažirao projektanticu da nam napravi analizu postojećeg stanja i urbanističkih uvjeta. Uskoro ćemo objaviti natječaj za izradu cjelovite projektne dokumentacije za Centar za autizam, što bi trebalo biti gotovo do kraja ove godine', izjavio je Negotić. 

Nova zgrada, prema njegovoj najavi, svjetlo dana ugledat će 2026. Rješenje je to koje zadovoljava roditelje - premda izražavaju bojazan da će se stopirati dođe li do izmjene vlasti -  no Vitali je, u ime više njih, upozorila kako njihova djeca ne mogu čekati. Naglasila je kako je potrebno iznaći alternativu - pored sporazuma sa sjemeništem koje im je također ustupilo svoje - za postojeće prostore u međurazdoblju.

'Roditelji su pomogli uknjižiti i ubrzano riješiti dokumentaciju stare zgrade Slobodne Dalmacije, ali iz Grada Splita tvrde da prostor nije adekvatan. Nama je bilo koji dodatan dobar jer ga nemamo dovoljno. Nemoguće je da ne postoji gradski ili državni koji bi se mogao prilagoditi trenutnim potrebama', smatra naša sugovornica.

Negotić, pak, tvrdi da doista ne postoji kao i da se dio roditelja žalio upravo na ideju spomenute stare zgrade Slobodne Dalmacije. Vitali odbacuje argument da drugi prostori ne udovoljavaju uvjetima jer im ne udovoljava ni trenutna škola, što dočaravaju i priložene fotografije. Prema rezultatima glasovanja iz siječnja 2023., roditeljima je svejedno gdje će biti novi centar, važno im je samo da se izgradi novi te da se dobiju bolji uvjeti. 

'Škola naše djece u suterenu je, dijelom i bez prozora. Kako ne zadovoljava niti minimalne tehničke uvjete u obrazovanju, osnivač se ne usudi staviti niti nadstrešnicu od pleksiglasa iznad ulaza kako je ne bi zatvorila inspekcija. 

U nedostatku kapaciteta uprava pregrađuje prostorije, stoga polaznici više nemaju dnevni boravak, jedu za svojim stolovima gdje rade - od kojih su neki, k tome, veličine onih za djecu vrtićke dobi - jer nemaju blagovaonicu, djelatnici nemaju zbornicu. Za doći do svoje učionice djeca moraju prolaziti kroz druge učionice - budući da imaju senzorne poteškoće, možemo reći da se radi o zanemarivanju.  Kada padne jača kiša, prostor prokišnjava, vlaga i plijesan u pojedinim su prostorijama. 

Ne poštuje se ni pedagoški standard od 20 metara kvadratnih - neke imaju 15, pa i 12 kvadrata. Istodobno su drugi primorani prolaziti kroz njih usred sata. Skupine čine 3-4 polaznika, voditelj i asistent, što podrazumijeva da ih je po 5-6 u svega 12 kvadrata. Propisano je ujedno kako na 10 razrednih obrazovnih skupina mora biti samostojeća zgrada, a mi ih imamo više od dvostruko. Školski WC, nadalje, nije prilagođen osobama s invaliditetom', nabrojala je.

Uz to, kako bi se riješio problem nedostatka prostora - pri čemu zbog zakonske regulative novoupisnici imaju prednost i pravo na upis - uprava škole primorana je, obrazložila je, donositi odluke na štetu polaznika koji su već u sustavu - skraćivati produženi stručni postupak sa šest na četiri sata. Produženi stručni postupak obuhvaća terapijske predmete - likovni, glazbeni i kineziterapiju koju bi inače po planu i programu škole trebali imati dvaput tjedno, a imaju je jednom. 

'Događa li se i u redovnom sustavu da se zbog neispunjavanja obveza osnivača i države polaznicima uskraćuje zajamčeno ljudsko i ustavno pravo na obrazovanje', zapitala se. 

Premda je, baš kao što nam je i Negotić rekao, svjesna da problem egzistira već 27 godina, Grad je pozvala na odgovornost što se tiče prostornih uvjeta s obzirom na to da je osnivač. U tom je kontekstu napomenula da se ne radi o odgovornosti samo sadašnje vlasti, nego i svih prethodnih.

Kako bismo dodatno dočarali kompleksnost situacije, valja se vratiti u 2015. - kada se Centar za autizam Split odcijepio od matice u Zagrebu, odnosno kada ga je Grad Split uzeo pod svoje okrilje. Osnovao je, naime, tada Osnovnu školu Centar za autizam jer, sukladno ovlastima, može biti osnivač isključivo škola i vrtića. 

'Centar za autizam tada je bio pod nadležnošću države. Upitno je kako se više nije mogao financirati kao i zašto se tada nisu mogli naći prostori, no svakako - prijetilo mu je gašenje. Grad Split ponio se herojski, učinio je dobro djelo i uskočio. Usporedbe radi, Splitsko-dalmatinska županija nije bila zainteresirana, a zapravo ju je ona, smatram, trebala preuzeti. Dugoročno je, međutim, upravo to postao problem jer u konačnici nismo ni u čijoj nadležnosti.  

Centar za autizam trebao bi biti pod Ministarstvom obrazovanja i Ministarstvom socijalne skrbi kako bi se pružile sve potrebne usluge.  Riječ je zapravo o edukacijskom dijelu ne matematike ili drugih nastavnih predmeta, već samozbrinjavanja, radne okupacije za odrasle itd. Poanta je naučiti djecu, odnosno osobe s poteškoćama da budu samodostatni, i to do 21. godine kada je to moguće. Nesamostalni su, 95% ih je neverbalnih. Logoped im treba svaki dan, a kako je ovo škola, imamo jednog na njih 105', iznijela je Vitali. 

Udruga Autizam 365 organizirala je ljetni kamp 2023. kako bi ukazala na potrebu djece i odraslih autista da i preko ljeta imaju organizirane aktivnosti. Njeni su članovi zahvalni što je Grad Split prepoznao potrebe i ove godine u proračun uvrstio sredstva za kamp, no ponovno će ga organizirati roditelji kroz udrugu civilnog društva, a smatraju da bi organizaciju sustav trebao preuzeti. Vitali je, štoviše, napomenula kako njihovoj djeci treba kontinuitet, skrb 365 dana u godini, što je dodatan argument da Centar za autizam ne bi trebao biti isključivo škola. 

'Iako je, dakle, posrijedi osnovna škola, bitno je istaknuti kako je pohađaju i osobe znatno starije od 21 godinu - konkretnije, 35 polaznika. Potrebno je riješiti i njihov status te ispoštovati prava koja su im zakonom zajamčena, a to su, uz adekvatan prostor, i dodatne aktivnosti prilagođene njihovoj dobi. Ti polaznici ne zaslužuju da ih se pošalje kući.

Republika Hrvatska nema strategiju za zbrinjavanje i zaštitu osoba s invaliditetom. Zadovoljavamo formu, a u stvarnosti sustav ne funkcionira. Što se tiče socijalnih usluga generalno - pružaju se na papiru, ali se red za njih čeka godinama', konstatirala je Marina Vitali.

U više navrata ponovila nam je kako roditelji konstantno alarmiraju institucije redom - kako Grad tako i Splitsko-dalmatinsku županiju te Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Navela je i kako je zbog prethodno razložene kompleksnosti nužna i intervencija ministarstava drugih resora kako bi se razriješio pravni i zakonski 'kupus'. Uvjerenja je kako je ključna kočnica što su na vodećim pozicijama navedenih pripadnici nepomirljivih političkih stranaka, što se naposljetku lomi preko leđa djece. 

'U predizbornim obećanjima spominjan je regionalni centar za autizam, osnovna škola. Našu djecu vadi se iz šešira kad im treba - sramota hrvatske politike i društva. Jerka Matulić, također majka djeteta s autizmom, i ja bile smo dio radne skupine koju je osnovao gradonačelnik Ivica Puljak te stalno ukazivale da sustav treba preuzeti brigu, a ne roditelji. Pokušali smo kroz radnu skupinu i na Gradskom vijeću komunicirati potrebu promjene statuta ili osnivača, ni ono ništa nije poduzelo. U Gradu su svjesni problema, ali je svake godine iznova polaznicima upitan produženi stručni postupak (PSP) zbog nedostatka prostora.

Iako nas i župan Blaženko Boban barem dvaput prima na godišnjoj razini te nudi pomoć u segmentima, primjerice, prijevoza ili nečeg sličnog, i Splitsko-dalmatinska županija pere ruke od ključnog uz obrazloženje kako nije nadležna. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja također su se opravdavali pojašnjavajući kako nisu nadležni. Upućeni su u sve, ništa nisu napravili, već nas tješili podatkom da je u zagrebačkom centru situacija lošija od naše', navela je Vitali. 

I mi smo se obratili MZO-u. Upravo je on dao odobrenje za održavanje nastave u očigledno neadekvatnim uvjetima. 

'Ministarstvo znanosti i obrazovanja upoznato je s nedostatkom prostora za organiziranjem redovnog nastavnog procesa i produženog stručnog tretmana. Održana su tri sastanka s ravnateljicom Centra za autizam, predstavnicima udruge roditelja - dva u ministarstvu te jedan u centru. Nažalost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne može riješiti problem nedostatka prostora, to je u nadležnosti osnivača Grada Splita. Ministarstvo znanosti i obrazovanja i dalje će se angažirati, u okvirima svojih nadležnosti, da se ovaj problem što prije riješi', kratko su nam uzvratili iz MZO-a. 

Kako dugogodišnja upozorenja nisu urodila plodom, roditelji su odlučili svoje vapaje iznositi u medijima u svrhu zaštite svoje djece. Vitali je kazala da su ona neverbalna, ali da oni mogu i hoće govoriti te da se neće umoriti. 

'Dobro znamo što djeca trebaju imati po zakonu i ustavu. Republika Hrvatska i institucije koje ih pišu ne poštuju ih. Primjerice, saborski Odbor za ljudska prava dobio je pritužbe iz zagrebačkog centra, koji se referirao i na splitski, na kršenje osnovnih ljudskih prava. Pogledao je materijale još u prosincu te pozvao MZO na očitovanje, ali dan-danas nitko nije odgovorio. 

Do izgradnje nove ustanove, dakle, roditelji žele da se osigura dodatni prostor za sve nove polaznike, a za polaznike koji su već u sustavu da imaju produženi stručni postupak te da se saniraju i održavaju postojeći prostori. Postavlja se pitanje ne samo moralne, već i financijske odgovornosti te mogućnosti traženja odštete za svaku godinu obespravljenosti pojedinog polaznika, zaključila je Marina Vitali.