FOTO/VIDEO: U istočnom dijelu Salone arheolozi otkrili dosad nepoznat kompleks iz kasne antike

Fotogalerija (50)

Salona, nekoć glavni grad rimske Dalmacije, i dalje otkriva tajne koje stoljećima miruju pod zemljom. Najnovije istraživanje arheologa na području istočno od Episkopalnog centra donijelo je iznimno otkriće: gospodarski kompleks za proizvodnju i preradu maslinova ulja iz 5. i 6. stoljeća.

– Nešto ovakvih dimenzija do sada u Saloni nije bilo otkriveno. Radi se o cijelom procesu od tiještenja maslina do skladištenja ulja. Osnovni motiv ovih istraživanja bio je uspostava terenske nastave za studente arheologije kako bi imali iskustvo rada i iskopavanja u Saloni – kazao je izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Do sada su pronađene brojne kamenice i prateće strukture koje svjedoče o važnoj gospodarskoj djelatnosti antičke Salone i njezinoj snažnoj povezanosti s tradicijom maslinarstva, koja se u Dalmaciji održala do danas.

Demicheli je opisao cijeli proces prerade – od tiještenja maslina, preko separacije, do dobivanja maslinova ulja – čime se potvrđuje značenje maslinarstva u antičkoj Saloni i njegov kontinuitet na ovom području.

Pronađeno je sedam kamenica u kojima se skladištilo ulje, ali nisu u najboljem stanju. Pretpostavlja se da je prostorija u kojoj su bile smještene gorjela, pa je kamen ozbiljno oštećen. Stručnjaci će ih pažljivo izvaditi i pokušati rekonstruirati. Zanimljivo je da je prostor otkrivenog kompleksa mogao primiti veliku količinu maslina te proizvesti tone ulja, što ukazuje na razmjere ove djelatnosti.

– U ono vrijeme ekstrakcija ulja nije bila poput današnje, jer nije bilo hidraulike ni snažnih preša. Sve se radilo ručno, ljudskom snagom, što ima svoje granice. Ove kamenice imale su zapremninu od nekoliko tisuća litara ulja, pa možemo zamisliti koliko je maslina trebalo preraditi i kolike su plantaže bile potrebne – pojasnio je Demicheli.

Osim kamenica, istraživači su pronašli i olovnu cijev koja je u jednom trenutku bila spojena na akvedukt. To otkriće pokazuje da je za preradu bila potrebna golema količina vode. Demicheli je napomenuo kako je teško reći je li tada bilo dopušteno probiti zid akvedukta ili se radilo o odluci tadašnje gradske vlasti.

Pretpostavlja se da je cijeli kompleks za preradu i skladištenje ulja bio namijenjen potrebama crkvenih objekata. Arheolog je pokušao dočarati što nam to govori o tadašnjem životu.

– Vrlo vjerojatno je bio povezan s crkvom, jer količina ulja koja se ovdje proizvodila nije mogla biti privatna, nego je iza nje stajala veća institucija. Crkva je imala velike potrebe za uljem koje je služilo osvjetljavanju crkava uljanicama i polikandilima, ali i za prehranu. U blizini se nalaze dvije velike crkve, gradska bazilika i križna bazilika, koje su trebale stalno osvjetljenje. Ulje lošije kvalitete koristilo se za rasvjetu, dok je bolje služilo za prehranu ili kao izvor prihoda ako se prodavalo – rekao je Demicheli.

Istraživanje ovog dijela Salone počelo je 2018. godine u suradnji Arheološkog muzeja u Splitu i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ove godine traje do 10. listopada, ali posla je još mnogo.

– Radit ćemo onoliko dugo koliko bude materijala za istraživanje. Pretpostavljamo da ćemo ovdje provesti još barem tri do četiri godine. Cilj nam je lokalitet prezentirati javnosti kroz konzervaciju sve pronađene arhitekture. Arheološki muzej prati cijeli proces i obavlja restauraciju zidova i ostalih struktura. Ako bude moguće, lokalitet će se interpretirati pomoću panela i drugih medija kako bi se dočaralo što je ovdje nekada postojalo – najavio je Demicheli.

Zadovoljstvo rezultatima istraživanja nije krila Ema Višić-Ljubić, muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Splitu. Istaknula je da je riječ o jedinstvenom primjeru cjelovitog kompleksa radionica i cijelog procesa proizvodnje ulja na jednom mjestu, što ga čini iznimno vrijednim za razumijevanje gospodarstva antičke Salone.

– Ovo je vrlo značajan iskop. Radi se o istočnom dijelu Salone, koja se iz središnje jezgre od 1. stoljeća širila prema istoku i zapadu. Ovdje su građene i privatne i javne građevine, među kojima su najpoznatije Velike gradske terme. Na ovom prostoru nastao je i veliki ranokršćanski kompleks s dvjema bazilikama, krstionicom i episkopijem – biskupovom palačom. U toj palači već smo ranije našli ostatke velikih kamenica koje smo povezivali s proizvodnjom ulja, no sada je otkriven pravi gospodarski kompleks koji jasno pokazuje proces prerade i proizvodnje ulja. To upućuje na to da je ulje imalo veliku važnost, prvenstveno za crkvene potrebe – poručila je Višić-Ljubić.

Na nalazištu trenutačno radi dvadesetak mladih arheologa i onih koji će to tek postati, a ponekad ih bude više od trideset, ovisno o sezoni. Ima i stranih i domaćih studenata. Za njih je ovo dragocjeno iskustvo jer Salona obiluje nalazima – od keramike i kosti do novca, stakla i metala – pa kroz rad na terenu nauče što u učionici ne mogu.

Posebno iskustvo doživljava Rachel Edelson, studentica iz New Yorka koja studira na Sveučilištu Princeton.

– Ovakvo nešto definitivno ne možete vidjeti u New Yorku – kazala je uz smijeh.

– Ovdje sam mjesec dana, došla sam na praksu. Posebno me zanima pravo očuvanja kulturne baštine, a na ovom mjestu mogu iskusiti kako to izgleda u praksi, dok u SAD-u nemam priliku za to – ispričala je Edelson, istaknuvši oduševljenje što na ovom mjestu povijest u njihovim rukama oživljava.

Laura Poljak, studentica pete godine etnologije, arheologije i kulturne antropologije, u Saloni je već četvrti put.

– Uživam ovdje i to se vidi po tome što se stalno vraćam. Ovo je odličan primjer kako se kroz istraživanja vidi napredak i koliko je ovo vrijedno za našu struku. Svako nalazište priča je za sebe i nikad ne znate što vas čeka niti što ćete otkriti – kazala je Poljak.

Osim gospodarskog pogona za preradu maslina, istraživači su pronašli i dva groba, značajna jer su otkrivena unutar grada, i to blizu samog središta.

– Značajni su jer je pokapanje unutar grada bilo zabranjeno. Naša radna pretpostavka je da je do ukopa došlo u vrijeme krize ili opsade, kada je bilo nužno brzo sahraniti pokojnika. Radilo se o odraslom muškarcu i djevojčici, a za sada ih okvirno datiramo u 4. stoljeće – rekao je profesor s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Kosti su poslane u Zagreb na analizu, pa će se uskoro znati više o godinama i uzroku smrti muškarca i djevojčice pronađenih duboko ispod kamenih ploča. Značaj ovakvih nalaza tek će se u potpunosti razumjeti u godinama koje dolaze.