FOTO/VIDEO Dinko Kovačić: 'Novi ljudi kao ptice grabljivice salijeću prostor, šeću po rubu pravnih i moralnih normi, sve naše im je sirovina'
'Sve na svijetu mora biti točno, i dnevni boravci i postole'
Dugotrajnim pljeskom puna dvorana Palače Milesi ispratila je akademika Dinka Kovačića, jednog od najznačajnijih splitskih arhitekata, nakon predavanja 'Moja betonska bića'.
Poetsko filozofski nastrojeni arhitekt koji ostavlja neizbrisiv trag i van svoga grada proveo je brojne okupljene kroz prošlost, sadašnjost i budućnost kroz prikaze arhitektonskih ostvarenja. O kakvom se arhitektu radi, dovoljno je reći da je završio stihovima BertolaBrechta 'Mala kuća ispod drveća na jezeru, od krova se diže dim, nema li dima, kako bi tužne bile kuća, drveće i jezero'.
Upravo je stvarao 'kuće za život', odnosi su, kaže, najveća vrijednost, stoga ne čudi i da svoje radove naziva 'betonska bića'.
Akademik Kovačić je rođen u Splitu 1938. godine, kroz pola stoljeća rada izgrađeno je malo manje od 70 njegovih radova.
Kao projektant, sudjelovao je u najvećem splitskom urbanističkom projektu, Splitu 3, projektirajući ulice Šimu Ljubića i Dinka Šimunovića te opskrbni centar u potonjoj ulici, među ostalim. Vodio je kroz projekte i povijest Splita, zapravo, od planirane 'kolektivne' gradnje do pojedinačne od 90-ih.
Zašto služi arhitektura? Da bi stvarala predispozicije za sretan život i da pohranjuje povijest - kazao je.
Što se tiče gradnje nakon rata i Splita 3 rekao je da su se ljudi doseljavali i dobivali stanove, a ostavljali svoja rodna mjesta.
- Čovjekom čini ljubav, a sve je njihovo ostalo u njihovom zavičaju. Došli su potpuno prazni. Njihova nepripremljenost za život u gradu bila je nama projektantima glavna motivacija. Nikad se više neće pojaviti takav entuzijazam, bilo nam je glavno oživjeti prostor, da oči gledaju oči - nadahnuto je pričao.
Dovoljno je u tom kontekstu spomenuti i da je inzistirao da na zgradama koje projektira budu 'prozori za ptice'.
Što se tiče kuća, odnosno individualne gradnje proveo je kroz nekoliko primjera za koje se lomio hoće li ih raditi, ali je odradio čiste savjesti. Na sva svoja djela je ponosan.
- Puno kuća nije bilo samo zato što nismo našli zajednički jezik, a ako bi se dogovorili, bili smo sretni i investitor i ja - podvukao je.
Jedino mjerilo i misao vodilju je filozofski sažeo:
- Sve na svijetu, i dnevni boravci i postole, moraju biti točni. Ne preveliki ni maleni.
Iz poetičnog predavanja izdvojimo još misli kako se Split 3 ugasio.
- Potpuno je bez autorske i urbanističke kontrole. Organizirani urbanizam jednostavno više ne postoji - ustvrdio je.
Zamolio je 'svaku vlast da napravi autoritativni Urbanistički zavod koji će dati propozicije za ponašanje u prostoru'.
- Novi ljudi kao ptice grabljivice salijeću prostor, šeću po rubu pravnih i moralnih normi dok sve naše, čak i naša povijest, za njih postaju samo sirovina. Nisu oni veliki poslovni ljudi, to su mangupi koji nas iskorištavaju - zaključio je Kovačić.
Na samom kraju predstavio je i vikendicu koju je projektirao za svoju obitelj, nazvana je 'Kuća za moju ženu'. Baš po mjeri čovjeka. Ljubav i sklad. Pokojnu suprugu je neizmjerno volio...
Organizatori večeri s Kovačićem su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te Društvo arhitekata Split. Uvodno su se obratili akademici Radoslav Tomić i Kažimir Hraste te Daša Gazde, čelnica DAS-a.
Gazde je Kovačića predstavila kao 'čovjeka i profesora' te najavila predavanje fotografijama Marka Livaje i Dinka Kovačića na travnjaku s balunom, u motu driblanja.
- Hajduk je dobio Livaju, a mi Messija - rekla je.
Kad spominjemo Hajduk, spomenimo i kako je predsjednik Lukša Jakobušić bio u publici Palače Milesi.
Kao iznenađenje večeri je zasvirala gitaru mlada glazbenica Danica, kćerka Kovačićeve studentice.
- Sestra i ja znamo koje ste vrijednosti prenijeli njoj a to su dobrota, sklad, zajedništvo i ljubav - rekla je mlada studentica.
Bila je to izuzetna večer u Palači Milesi, a drugi dio predviđen je za sljedeći četvrtak od 18 sati.
