Stigli smo nešto prije deset. Sunce već dobrano prži, ali atmosfera oko Hipodroma još uvijek djeluje uspavano, barem na prvi pogled.
Prilazi su zatvoreni, svaki cestovni ulaz pod nadzorom policije, a promet preusmjeren daleko od koncertnog prostora. Automobilima više nema pristupa - zona oko Hipodroma pretvorena je u pješačko-biciklističku oazu.
I upravo biciklisti su ovog jutra možda najveći dobitnici. Most slobode, koji je inače prometno zakrčen, sada je potpuno rasterećen. Bicikli klize i pločnikom i trakom, Most slobode zaista je slobodan za bicikliste koji guštaju u gotovo idiličnoj vožnji.
Na terenu su i brojni redari, zasad još opušteni, koriste priliku za odmor u hladu drveća. Sjede na travi, naslonjeni na barikade, s bočicama vode u ruci. Odmaraju prije sasvim drugačijeg tempa – napetijeg, bržeg i glasnijeg.
Na Bundeku - druga priča. Tamo se već okupljaju prvi fanovi. Skupljeni u grupama pod sjenama, dijele kave, sendviče i dojmove od sinoć. Neki pjevaju, drugi razvijaju zastave, treći samo leže i odmaraju. Energija je vesela, očekivanja visoka. Zagrijavanje za večerašnji spektakl je počelo daleko prije prvog akorda.
Posebnu pažnju privlače hidranti na koje su spojene špine, a svaki je označen natpisima koje su postavili sami posjetitelji: 'Voda za piće'. Dostupne su i obične česme - ili špine, kako god ih želite nazvati, ili kako god ih u vašem kraju zovu. U svakom slučaju, voda teče, i teče besplatno. S obzirom na temperaturu i gužvu koja se očekuje, baš to se pokazalo kao pun pogodak.
Hipodrom za sada izgleda tiho, ali sve upućuje na to da će večeras ovdje biti bučno i veliko. Pripreme su u punom jeku, fanova je sve više, a grad, barem u ovom dijelu, živi u ritmu Thompsona.