GODINA DANA OD VAROŠKOG MASAKRA Dan kada je Split živio u strahu od 'osvetnika s kalašem'

Prije godinu dana u svoj krvavi pohod splitskim Varošem krenuo je Filip Zavadlav, 25-godišnji pomorac s traumatičnim odrastanjem. Tog 11. siječnja Zavadlav je usred bijela dana u centru grada iz kalašnjikova ispucao 37 metaka i smaknuo trojicu, Marina Bobana, Juricu Torlaka i Marina Ožića Paića, a samo zahvaljujući slučaju žrtava nije bilo više. 

Meci su letjeli Šperunom i Radmilovićevom, dva su se zabila u automobil u kojem su bili brat i sestra, a Zavadlava su neposredno nakon pokolja uspjeli snimiti kako s automatskom puškom mirno korača prema stanu poznatog dilera Jerka Malvasije. Svi su bili u šoku, grad je više od četiri sata živio u strahu od 'osvetnika s kalašem'. Slučaj je htio da te subote iza 15 sati policije nije bilo u blizini. Dok su reagirali, Zavadlav se već uspio iskrasti iz okruženog područja, riješiti puške u kontejneru na Nazorovom prilazu i smjestiti s ocem i bratom u kafić Borsalino, udaljenom svega 200 metara od sjedišta splitske policije. 

Filipa su odveli u policiju, a potom i u zatvor, ali ne onaj splitski. Tamo nogom nikada nije zakoračio jer se strahuje od osvete. Prvo je bio smješten u zatvorskoj bolnici u Zagrebu pa onda u gospićkom zatvoru. Mjesec dana promatrali su ga u Vrapču i zaključili da je ipak bio ubrojiv, ali smanjeno, i to bitno. Ukoliko tako ostane do kraja suđenja, teoretski mu prijeti najstroža kazna od 50 godina zatvora jer tužitelj Žarko Štrbac tereti ga za trostruko teško ubojstvo iz bezobzirne osvete prema osobama iz narkomanskog miljea koje su terorizirale njega i brata Stanislava, teškog ovisnika o heroinu. U dva navrata kao svjedoci su pozivani Stanislav i otac Ante Zavadlav, no nisu ništa rekli o tome što se događalo mjesecima prije krvavog varoškog pohoda, što i ne čudi jer bi time išli u prilog optužbi. 

Ono što se tijekom istrage i suđenja doznalo upućuje na to da je Filip imao vrlo teško odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji s dva mlađa brata koja su postali ovisnici. Problema je bilo i s majkom Etel, koja je također imala problem s drogom. Nedavno je osuđena za obiteljsko nasilje prema Anti Zavadlavu, a svojedobno je osuđena s Filipom za krađe po crkvama. Prije 12 godina prijavljena je za obiteljsko nasilje i pritvorena, a djeca su u strahu od majke spas potražila u – policijskoj postaji. Obitelj je bila pod stalnim nadzorom Centra za socijalnu skrb koji je okončan nakon što je Filipov najmlađi brat napunio 18 godina. Nakon svega, evidentno je da sustav nije našao načina da pomogne Filipu koji se trudio maknuti iz nezdrave sredine i otpočeti samostalan život na zdravim temeljima. 

Završio je pomorsku školu, ukrcao se na brod i zaplovio. Problemi su se intenzivirali nakon povratka u Split. Iznajmio je stan u Varošu, stanodavka je o njemu je imala samo najbolje riječi. Uredan, pristojan, redovno je plaćao najam. Suđenje je otkrilo da je Filipa strašno pogodio prekid veze s djevojkom iz Beograda. 'Sve je gotovo', povjerio se prijateljici na dan masakra. Koji mjesec ranije, nabavio je automatsku pušku i s prijateljima je u zaleđu Splita vježbao gađanje. Snimili su i video. Tužilaštvu je to vrlo opipljiv dokaz da Zavadlav nije bezumno i u stanju teške neubrojivosti krenuo u svoj ubilački pohod, već da je cijeli pothvat dobro isplanirao. 

Na suđenju se doznalo da je Zavadlav primao prijetnje i da je koji mjesec prije masakra bio napadnut, no taj događaj zasad nije povezan s ubijenima. Njihove obitelji smatraju da su ubijeni greškom i da nisu bili povezani s prodajom droge Stanislavu Zavadlavu i utjerivanjem dugova. Filip svoju obranu još nije iznio, branitelj Branko Šerić nada se da će u finalu suđenja ipak uspjeti nekako dokazati da nije bio ubrojiv kada je krenuo pucati po Varošu jer to mu je jedina šansa da izbjegne da ostatak života provede iza rešetaka. Odmah nakon masakra, organizirane su grupe za pomoć Filipu i skupljanje sredstava za njegovu obranu. Veliki broj građana pruža mu podršku. Smatraju da je sustav zakazao i da nije imao drugi način da riješi svoj problem.