GODIŠNJICA TRAGEDIJE NA VELEBITU Prije 15 godina stradali su Miro Duplančić, Zoran Skračić i Ivo Milun

Planinarski klub Split obilježio je Memorijalnim pohodom na Sveto brdo 15. godišnjicu tragediju koja se pod tim velebitskim vrhom dogodila u siječnju 2006., kada su poginula trojica članova tog kluba - Miro Duplančić, Zoran Skračić i Ivo Milun. Tridesetak splitovaca položilo je cvijeće na spomen obilježju iznad planinarskog skloništa Vlaški grad, i potom se popeli na drugi po visini, ali po mnogima najljepši velebitski vrh.

Tragedija iz 2006. u to je vrijeme snažno odjeknula u hrvatskim planinarskim krugovima, jer je bila riječ o trojici iskusnih i dobro pripremljenih planinara. No, moćni Velebit, hladnoća, led i orkanska bura bili su jači od Duplančića, Skračića i Miluna. Prema izvješću koje je u ožujku te godine objavila Gorska služba spašavanja, bila je to jedna od najopasnijih akcija koje je HGSS ikad izveo. Dvojica preostalih članova ekipe koja se po teškim uvjetima penjala na Sveto brdo preživjeli su Radovan Kečkemet i Mladen Kulišić. 

Rekonstrukcijom je utvrđeno Kulišić, Skračić, Duplančić i Milun napustili Vlaški grad malo nakon 8 sati kobnog dana, a Kečkemet je zbog ozljede ostao u skloništu. Već na početku uspona razdvojili su se u parove. Kulišić je najbrže napredovao, pratio ga je Duplančić, a Skračić i Milun su zaostali. U 9 sati je 14-godišnji Mihael Miletić iz skloništa vidio kako jedan od planinara glavom prema dolje leti niz strminu, ali kako je nešto kasnije na približno istome mjestu vidio kako netko hoda pomislio je da je riječ o istoj osobi.

U jednom trenutku Kulišić je vidio da Duplančića više nema iza njega, počeo je dozivati Skračića i Miluna iz čije je gestikulacije zaključio da je Duplančić krenuo drugim putem, a da će njih dvojica krenuti izravno prema vrhu, a ne standardnom planinarskom stazom. Međutim, prema mjestu gdje su nađeni, Skračić i Milun vjerojatno su ipak došli na stazu odakle su odsklizali niz iznimno strmu padinu.

Kulišić je na vrh došao oko 10 sati, a u 11.30 spustio se u sklonište, gdje je od GSS-a mobitelom doznao za Skračićev SMS da je ozlijeđen. Može se samo nagađati što se događalo s unesrećenima. GSS je u izvješću navodio da su ili odustali od planiranog puta direktno na istok, ili su se kretali u serpentinama istok - zapad, ili su pak vidjeli Duplančića kako pada pa su mu pošli pomoći.

GSS je prvu obavijest o nesreći dobio nekoliko minuta nakon što je Skračić supruzi u 10.42 poslao SMS da je slomio obje noge. Obdukcijom je utvrđeno da su preostala dvojica u tom trenutku vjerojatno već bila mrtva, a sam Skračić teške ozlijeđen pa je sasvim sigurno i on ubrzo preminuo. U potragu je odmah poslan i helikopter, a kad je GSS stupio u vezu s Kulišićem i Kečkemetom oni nisu znali da su ostala trojica stradala, niti su znali gdje su.

Nakon preleta helikopterom spasioci su se spustili na led kod Vlaškog grada i pokrenuli terensku pretragu. Duplančićevo tijelo pronađeno je u 14.30 na 250 metara od skloništa, nesretni planinar je niz zaleđenu strminu skliznuo do šume u podnožju i poginuo na mjestu od udarca u stablo.

Osam spasilaca pod vodstvom Srđana Vrsalovića nastavilo je pretraživati teren, a zbog jakog vjetra i mraka helikopter je povučen iz pretrage. Noću su uvjeti bili nemogući za intenzivniju potragu, no sljedeće jutro u 7.50 nađena su tijela Skračića i Miluna, nekoliko stotina metara od mjesta gdje je nađen Duplančić. Iz cijele akcije GSS je zaključio da po olujnoj buri, na zaleđenoj stijeni i na temperaturi koja je noću padala do minus 18, trojica poginulih nisu bili adekvatno opremljeni. Kako su uvjeti bili teški svjedoči i to da je na Velebitu toga dana još šestero planinara doživjelo nezgode.

Miro Duplančić (50) bio je član PK Split, po zanimanju brodostrojar. Solinjanin Zoran Skračić (47) bio je inženjer prometa zaposlen u poduzeću Čistoća, a Ivo Milun (57) radio je u trgovačkom poduzeću Gomex TTTS. Milun je bio strastveni planinar, maketar i fotograf, te dragovoljac Domovinskog rata kao pripadnik HRM-a.