Goran Antonijević: Mediokriteti su ovih dana istjerani na čistac

Od malena sam odgojen i obrazovan krivo, okružen sam sve tako nekima sličnim sebi, koji ne daju ni pet para na autoritete koji proizlaze iz titula i funkcija, od najranije mladosti sam odgojen tako da prkosim autoritetima i slijedim ljude koji primjerom pokažu da su bolji od mene.

Nažalost, oni koji tako razmišljaju su u ogromnoj manjini, stoljeća uvjeravanja i pranja mozga od strane raznoraznih lažnih proroka su učinila svoje i gotovo pa u genetski kod ogromne količine ljudi usadila strah prema lažnim prorocima i autoritetima.

Svi ti veliki vođe, nekakvi jadnici kojima je taj nakaradni sustav u kojem mediokriteti uspijevaju jedino utočište, su ovih dana istjerani na čistac.

Nema te funkcije, nema te količine nula na računu koji će ti pomoć u ovakvoj situaciji, priroda je zaključila da smo štetni i rekla - stani malo, nisi toliko bitan, i ako nastaviš ovako, ljudski rode, nestat ćeš.

Oni koji misle da je ovo zadnji virus ili bakterija koja će nas napasti su u velikoj zabludi i tek će se iznenadit. Nije ovo nešto što će trajati koji mjesec, pa ćemo sve po starom, jer ako ćemo nastavit po starom, čekaju nas puno gore katastrofe.

Znanstvenici godinama, još od pojave HIV-a, tumače kako je to jedan od najvećih izazova s kojima ćemo se u budućnosti nositi, spominju ti isti znanstvenici i globalno zatopljenje (ne klimatske promjene, to je eufemizam kojim pokušavaju opravdati svoje uništavanje našeg jedinog staništa za svoju sitnu zaradu), spominju i neravnomjernu raspodjelu bogatstva, u kojoj se baci više hrane nego je dovoljno za nahraniti sve gladne ovog svijeta.

Naravno, bilo bi lijepo da ljudi shvate da su lažni idoli, u vidu političara ili vjerskih vođa za koje su spremni u ratove i borbe sa najbližim susjedima, susjedima s kojima sad dijele strah od iste nevidljive bolesti, samo tigrovi od papira koji ne vrijede ništa.

Tigrovi od papira koji su se rodili goli baš kao i mi mali, nemoćni i ovisni o majčinoj sisi i umrijet će kao i svi mi, a u grob neće ponijeti ništa od sveg bogatstva i moći s kojima se razmeću i kojima se mnogi bez razloga dive.

Junaci ovog svijeta su obični ljudi, često nepoznati, oni koji probijaju granice, istražuju, smišljaju, pomažu drugima, ne likovi koji vrište s naslovnica novina ili internet stranica.

I ponavljam, bilo bi lijepo da ne nastavimo tamo gdje smo stali, bilo bi lijepo da prekinemo hraniti tigrove od papira svojim strahom, da prestanemo slijediti krive ljude.

U ovoj situaciji se pokazalo koliko vrijedi slušati one školovane, koje su tigrovi od papira u svojoj nemoći pustili da se bore, u ovom slučaju liječnike, u ovoj situaciji se pokazuje koliko su važniji oni svakodnevni poslovi koje rade obični ljudi, od pekara i mesara, prodavačica, šofera, čistača pa do svih onih običnih volontera svih profesija, koji su spremni pomoći drugima ne razmišljajući o vlastitoj guzici.

Hoće li svi ti ljudi shvatiti svoju vrijednost i tigrove od papira koje smo izabrali samo da nam služe i obavljaju određene birokratske formalnosti za nas staviti na svoje mjesto, poručiti im da nemaju pravo na luksuz, da nemaju pravo na ulaganje našeg novca, kojeg smo im povjerili da odrađuju papirologiju za nas dok mi radimo, u vojne tehnologije naspram znanosti, hoće li shvatiti da više vrijedi zaorano polje zdrave hrane od sve sile tvornica mobitela?

Neće, nažalost.

Jer tigrovi od papira će nam vratiti fokus na naš svakodnevni šovinizam, na mržnju prema drugačijima, na opasnosti koje vrebaju za naš mali svemir kojemu su stavili poklopac odavno, pa nećemo skakati iz lonca ni kad se poklopac odškrine.

Možda nismo ni zaslužili bolje.