HODOČASNICI NA PUTU ZA SINJ: 'Imam najbolji razlog za hodočašće, ovo je žrtva za mog supruga da se podigne iz kolica'

U povodu svetkovine blagdana Velike Gospe i ove godine velik broj hodočasnika uputio se u srijedu prema Sinju kako bi odali počast Gospi Sinjskoj. Kolone ljudi zaputile su se iz pravca Splita na put dug tridesetak kilometara, ovisno s kojeg polazišta je tko krenuo. Otprilike osam sati, ovisno o individualnoj kondiciji, kažu hodočasnici, treba pješice do Sinja, a na njihovom putu policija i hitna pomoć čine sve kako bi im hodočašće učinili sigurnijim. Većina ih kreće iz Solina pa smo razgovarali s nekoliko hodočasnika, koji su s osmijehom krenuli na dugačak put.

'Ovo nam je drugi put da hodočastimo u Sinj, osjećaj je neopisiv kada dođete do cilja. Prvenstveno hodočastimo zbog sebe, vjere i molimo se za zdravlje maše obitelji. Nije teško, pogotovo za nas mlade koji smo fizički spremni na tako dug put. Prošle godine krenuli smo oko 21 sat, a došli smo u 6 sati ujutro. Putem pričamo, molimo, netko sluša glazbu, a napravimo i pauzu za jelo i piće. Ponijeli smo vodu i duge majice', ispričali su nam tinejdžeri Marko i Karlo.

Supružnicima Matulić ovo nije prvi put, krenuli su hodočastiti prije desetak godina, smatraju kako nije naporno.

'Napravimo jedno stajanje, ponijeli smo vodu da se putem osvježimo, a savjet svima je da je bolje krenuti ranije. Mi se nadamo da ćemo stići na misu u 4 sata, a da već u 5 budemo u Splitu. Prvi put sam krenula na hodočašće jer sam se željela ostaviti pušenja, u tome sam uspjela. Toplo preporučujem svima da se usude, osjetit će mir i jedno posebno zadovoljstvo', ispričala nam je Ivana.

Ekipa s Kamena, njih petnaestak, u ovom sastavu hodočasti prvi put, a neki od njih bili su prije tjedan dana na hodočašću mladih u Sinju. 

'Kada hodočastite s prijateljima ništa nije teško, Klis nam je možda najteži dio, a vjerujemo da će nam trebati nekih sedam sati. Dobro smo se odmorili, najeli i spremni smo za dugački put. Hodočastimo zbog zdravlja i obitelji, kao i da se zahvalimo bogu na svemu što imamo', kazao je Jerko, a s njim se složila i Petra.

'Hodočastim iz vjerskih razloga, bila sam na hodočašću i u Vukovaru i to je jedan poseban osjećaj. Jedva ga čekam doživjeti ujutro kada stignem u Sinj.'

Naša iduća sugovornica za put dugačak trideset kilometara ima poseban razlog, sa sobom je ponijela nešto vode i hrane, a jako puno vjere i ljubavi.

'Mislim da ću izdržati, moram. Imam najbolji razlog za hodočašće, ovo je žrtva za mog supruga da se podigne iz kolica', otkrila nam je Katarina.

Toni hodočasti prvi put, ali zato njegov prijatelj s kojim ide u pratnju ide treći put pješke za Sinj.

'Nije lako, najgore je izdržati Klis, a vjerujem da Toni to može izdržati. Imamo neke svoje osobne razloge hodočašća, a tu je uvijek obitelj i zdravlje. Ponijeli smo vode i hrane, duge rukave. Stat ćemo koji put. Ujutro ćemo na misu, popit ćemo kavu, a već smo dogovorili da nas netko ujutro pokupi iz Sinja za Split', ispričao nam je Hrvoje.

Cure koje smo sreli nisu prvi put na hodočašću pa su s nama podijelile svoja iskustva.

'Nije teško, najteže bude što si bliže cilju. Važno se pred put dobro odmoriti, a u ruksak staviti vode i nešto hrane. Super je što je malo zahladilo, bit će lakše hodati. Nedavno smo imale krizmu pa smo se još više povezale s crkvom, volimo ići na misu, tako da jedva čekamo večeras hodati do Sinja i ujutro se pomoliti', ispričala nam je Ivana.

Naša iduća sugovornica ove godine u Sinj hodočasti sama.

'Ovo mi je četvrti put, ranijih godina sam bila u društvu, a ove godine ću sama. Iz Osijeka sam i svake godine dođem na more za vrijeme Velike Gospe kako bi mogla na hodočašće, nije lako, ali putem te vjera drži da izdržiš do kraja. Hodočastim za zdravlje, obitelj i za mojih prekrasnih četvero unučadi', otkrila nam je ponosna baka Dajana.

Sreli smo sestre Silvanu i Anu koje su u Sinj hodočastile između 15 i 20 puta.

'Točnu brojku ne znamo, većinom smo išle zajedno, a ranijih godina i u društvu roditelja. Nije teško hodočastiti, bude krize, ali ljubav prema Gospi i vjera nas tjeraju da izdržimo put. Putem se molimo, posvetimo sebi i svojim mislima. Osjećamo se preporođeno nakon hodočašća, ništa ne boli', složno će naše večerašnje rekorderke koje poručuju 'početnicima':

'Svake godine nosimo sve manje stvari, ove godine vode, kruha i energetske čokoladice. Važno je izabrati udobnu obuću za koju znate da je provjerena za hodanje na duge staze. Uz to uvijek imajte duge rukave. Potrebna je volja, ljubav i dobar razlog popločan dobrom namjerama', poručile su.

Ivanu je ovo treća godina.

'Smatram hodočašće nekom našom tradicijom, tko voli i osjeća njemu nije teško napraviti takvu žrtvu. Preporučujem svima da probaju, jutro nakon ste ispunjeni, sretni i zadovoljni', rekao nam je.

Naše sugovornike ispratili smo u hodočašće s nadom kako će sve proći u najboljem redu, a vjerujemo da hoće, jer su krenuli puni entuzijazma, vjere, smijeha i mladenačkog zanosa.