Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Hrvatska ne može pratiti Estoniju, Češku i Slovačku
Puna usta, prazan džep Piše: Ivan Buljan

Hrvatska ne može pratiti Estoniju, Češku i Slovačku

Po slobodi u poslovanju Lijepa naša se nalazi u društvu Pakistana, Bangladeša, Mauritanije, Grčke...

Još jedno istraživanje o slobodi, ovaj put onoj u poslovanju. I ponovno Hrvatska pada test. Dobro, nije da pada, ali jedva ga prolazi. Uđete li na ovu internetsku stranicu, brzo ćete to uvidjeti. Hrvatska se gotovo crveni, točnije, označena je narančastom bojom. U nas bi se to reklo - dvojka... Nalazi se u društvu zemalja poput Pakistana, Bangladeša, Alžira, Mauritanije, Grčke…

Istina, peticu dobiva samo pet zemalja - Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska i Australija - kao što i potpuni ekonomski laik zna, sve redom visokorazvijene zemlje. Društvo visokoslobodnih (nazovimo to ocjenom 4) čine 33 zemlje i tu su, recimo, nama poznate Irska, Njemačka, SAD, Japan, Švedska, Norveška i sl. 

Hrvatska je, kao što ste do sada i shvatili, jako nisko. Točnije, Hrvatska je 103. od 178 zemalja. Loše, a ako uzmemo u obzir da smo europska zemlja, onda i jako loše. Jer u Europi je jako malo zemalja 'crveno' (Bjelorusija i Ukrajina) dok onih 'narančastih' ima tek četiri. Tu smo i mi, u društvu s BiH, Grčkom i Moldavijom. Dakle, Europa je, izuzev ovih šest zemalja, više-manje OK.


Prema ovom izvješću naše se gospodarstvo i dalje suočava s manjkom konkurentnosti i birokratskim poteškoćama u investicijskom okruženju. Neki smisleni koraci su poduzeti kako bi se smanjila ili kontrolirala državna potrošnja, ali glomazni javni sektor ozbiljno narušava dinamičnost privatnog sektora.

Dobro, ruku na srce, nije da se mi možemo mjeriti s visokorazvijenim / slobodnim zemljama (iako je 1991. godine bilo izjava da ćemo za 25 godina prestići Austriju), no pogledajmo malo rezultate onih s kojima bismo se trebali moći mjeriti: rezultate postkomunističkih zemalja koje su prošle tranziciju te danas streme slobodi. Uzmimo za primjer četiri zemlje: Češku, Slovačku, Estoniju i Latviju. To je, recimo, društvo s kojim bi mi trebali biti al-pari.

Pa pogledajte sada kako izgleda naša usporedba za 2016. godinu: Hrvatska 59,1 (103. mjesto), Slovačka 66,6 (56. mjesto), Latvija 70,4 (36. mjesto), Češka 73,2 (21. mjesto) i Estonija 77,2 (9. mjesto).

I ne, problem nije od jučer. Evo i grafički prikaz kroz šest godina:


Pogledajte samo Estoniju. Zadivljujuće, zar ne? Hrvatska je od 2010. konstantno bila ispod tih zemalja. I to ne malo. A to nam stvara probleme. Jer, ekonomska je sloboda ključna komponenta slobode. Ona omogućuje ljudima da rade, proizvode, konzumiraju, posjeduju, trguju i ulažu u skladu sa svojim osobnim izborima. Bez ekonomske slobode svaka je rasprava o slobodi bespredmetna.

Još je bitnije da se iz ovog istraživanja jasno vidi da je ekonomska sloboda proporcionalna s razvijenošću zemlje. One najslobodnije zemlje ujedno su razvijene, a najrepresivnije slabo ili nikako. Eto, na dnu je ljestvice Sjeverna Koreja. 

Nisu zemlje poput Njemačke, SAD-a i Irske tek slučajno mnogo razvijenije od Hrvatske. Nažalost, zadnja iseljavanja to su nam i potvrdila. Europska komisija već je donijela Izvješće za Hrvatsku 2016. godine. Skraćeno, traži se završetak tranzicije prema tržišnom gospodarstvu. Da, dobro ste pročitali - tranzicije.

Kojim putem Hrvatska želi krenuti? Hoće li ići putem Estonije, Litve i Latvije ili će ići prema Venezueli i Sjevernoj Koreji?

Vaša reakcija na temu