HRVATSKI SAN Jason Berry: Hrvati su vrlo velikodušni, ali zašto ne postoji kultura doniranja?

Dobrotvorna organizacija u Hrvatskoj. Sudjeluju li Hrvati u tome? Humanitarni rad i sudjelovanje u akcijama koje pomažu zajednici bio je redoviti dio mog života u Irskoj. Pomogao sam prikupljati novac, organizirao događanja, donirao novac dobrotvornim udrugama koje su me inspirirale ili dirnule, uglavnom su to dobrotvorne organizacije koje pomažu djeci. Ovdje u Hrvatskoj ne radim ništa od navedenog, osim što sudjelujem u Split Rotary Ballu u prosincu, velikom događaju, ali ne činim ništa više, što me je i sram reći. Je li do mene ili Hrvatske? Razmišljao sam puno o tome tijekom praznika.

U jednu ruku sudjelovao sam na visokoj razini pri volontiranju dok sam živio u Irskoj, u Hrvatskoj jednostavno ne vidim puno volontiranja, ili se nisam našao u skupini koja je aktivna u dobrotvornom radu na organiziranoj razini. Na osobnoj razini, čuo sam anegdote i priče o mnoštvu ljudi koji pomažu pojedincima ili su bili svjedoci mnogih individualnih humanitarnih djela. Poznajem nekoliko momaka u Makarskoj koji uvijek brinu o jednom čovjeku s poteškoćama u razvoju s 20 ili 50 kuna koje mu daju svaki puta kada ga vide. Vidio sam da su ljudi darovali našeg lokalnog Djeda Mraza plaćajući mu hranu u pekari ili kupujući mu piće. Nedavno sam čuo da je nažalost umro.

U Francuskoj restorani i trgovine s prehrambenim proizvodima po zakonu moraju donirati ostatke hrane dobrotvornim organizacijama koje trebaju hranu, skloništima za beskućnike itd. Imamo li tu slične zakone ili takva očekivanja? Rade li restorani ili trgovine isto i ovdje?

Podizanje svijesti o humanitarnom radu ili sponzoriranje događaja za prikupljanje novca prilično je popularno u Dublinu, gdje sam živio. U Splitu nije bilo mnogo događaja za prikupljanje sredstava, ili možda nisam bio pozvan. Ovdje se prikupljanje donacija uglavnom događa za Božić, vidim reklame na TV-u iz kvazi-vladinih dobrotvornih organizacija, bolnica, dječjih domova itd. Tu je također neželjena pošta poslana u moj ured. 'Neželjena pošta' je malo grub izraz, ali je bezlična pošta koja od mene na taj način traži donaciju. Split Rotary Ball je lijep događaj i super ekipa donira veliki novac za stvarne potrebe. Tko još u Splitu i Dalmaciji održava skupljanje novca i dobrotvorna događanja?

Moje omiljena priča o Hrvatima koji pomažu ljudima je o obitelji koja je prije 25 godina podržala obitelj s Kosova da dođe u Hrvatsku i pomogla im da stanu na noge, nađu posao, kuću i život u svom selu. Nevjerojatna priča. S druge strane, čuo sam da se ljudi ograđuju od uplaćivanja donacija od turista koji žele dati doprinos gradu jer se boje problema koje će donacija uzrokovati u smislu njene upotrebe (usput, to je super problem). U Irskoj me ljudi pitaju da mjesečno doniram u dobrotvorne svrhe. U Hrvatskoj mi samo nasumične tvrtke koje nađu moj OIB i poslovnu adresu iz Sudskog registra šalju neželjenu poštu. Hrvati su prije svega vrlo velikodušni. Ali zašto kultura doniranja ne postoji? Hrvati znaju za stravu rata i kakav je život izbjeglica koje od njega bježe, ali od kud nedostatak suosjećanja za obitelji i djecu koja bježe iz Sirije? Milosrđe je  osobna podrška, osobno djelovanje i uvjerenje da pojedinac može napraviti razliku za one kojima je pomoć potrebna. Nakon svega što sam nabrojao, činjenica je da sam u Hrvatskoj šest godina i da nemam dobrotvornu organizaciju koju podržavam. Sada javno izjavljujem da se želim uključiti u dvije dobrotvorne organizacije, jednu koja radi s djecom i drugu koja radi s izbjeglicama.

Jesam li propustio nešto što se događa u mojoj okolini ili je ovo jednostavno stanje svijesti? Lijepo je vidjeti kako pojedinci čine razliku i dobra djela, bilo to malo ili veliko djelo, ali postoji li nešto organiziranije? Je li netko od vas dio dobrotvorne organizacije u koju vjeruje? Volio bih da mi se javite i da saznam više o vama.