HVIDR-a SINJ O DANIMA VICE BULJANA 'Njegovo veličanje u stvari je veličanje propalog komunističkog sustava'

HVIDRa Sinj oglasila se priopćenjem na temu najavljene manifestacije Dani Vice Buljana u Sinju.

Prenosimo ga u cijelosti:

'Na sinjskom Hit radiju 14. travnja 2023. godine gostovao je gospodin Stipe Batarelo koji je u emisiji najavio manifestaciju 'Dani Vice Buljana u Sinju 2023. godine'. Prema njegovim riječima, predstavnici Udruge veterana Domovinskog rata i antifašisti VeDra pripremaju dvodnevnu manifestaciju u čast 'velikog Sinjanina' Vice Buljana. Manifestacija bi se trebala održati početkom lipnja 2023. godine pod pokroviteljstvom predsjednika RH Zorana Milanovića. U dvadesetak minuta izlaganja gospodin Batarelo iznio je niz tvrdnji u kojima veliča 'lik i djelo' Vice Buljana u njegovim predratnim, ratnim i poratnim danima. Apsurdno bi bilo komentirati sve što je Batarelo izrekao u emisiji, jer kritičnost u njegovom pristupu 'liku i djelu' Vice Buljana i pojašnjenju antifašizma jednostavno ne postoji.

Dozvolite stoga da i predstavnici HVIDR-e Sinj kažu nekoliko rečenica o 'liku i djelu velikog Sinjanina', ali za razliku od Batarela pozivajući se na izvorne povijesne dokumente objavljene u knjigama (znanstvenim radovima) dr. sc. Nikice Barića (Ustaše na Jadranu), prof. Stjepana Markovića (Cetinska krajina u NDH; Represija Ozne i Udbe u Cetinskoj krajini 1944.-1955.), dr.sc. Zdenka Radelića (Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj - Kadrovi).

U ranoj mladosti Vice Buljan više je godina boravio u inozemstvu radeći različite poslove, a 1934. godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Zbog terorističkih akcija koje su provodili njeni pripadnici ta je stranka u Kraljevini Jugoslaviji bila zabranjena. Buljan se uključio i u politički život te je sa skupinom komunista (najpoznatiji od njih bio je Tadija Anušić) ušao na listu Stranke radnog naroda na kojoj su bili i brojni HSS-ovci. Ta je lista pobijedila na izborima u svibnju 1940. godine i formirala općinsku vlast u Sinju kojoj je načelnik bio Vice Buljan. Crvena općina, kako su je znali nazivati zbog komunističkog rukovodstva, kratko je postojala, no nju nije srušila nikakva srbijanska vlast ni Karađorđevići nego Odjel unutrašnjih poslova Banovine Hrvatske. Proveden je izvid o financijskom poslovanju općine, dakle sumnjalo se na zlouporabe u poslovanju, a ne na političku opredijeljenost. Rezultat izvida financijskog poslovanja doveo je do raspuštanja općinske uprave.

Neposredno nakon napada Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941. godine, Vice Buljan pristupio je u Komandu mesta Sinj kako bi srbijanskim oficirima u političkoj platformi ponudio suradnju i pomoć u borbi za očuvanje Jugoslavije. Glavnim protivnicima očuvanja Jugoslavije proglasio je sinjske ustaše i sinjske franjevce. U večernjim satima istoga dana, 9. travnja 1941., upozorio je u svom bifeu i trojicu srbijanskih oficira na ustaški puč koji se pripremao u Dinarskoj diviziji. Buljanove aktivnosti provedene su prije uspostave NDH i bilo kakvih zločina ustaša!

Jugoslavenstvo i ateizam osnovna su odrednica političkog djelovanja Vice Buljana.

U kolovozu 1941. pripadnici Splitskog i Solinskog partizanskog odreda krenuli iz Plokita preko Sinja prema Drvaru i Grahovu kako bi se pridružili tamošnjim gerilcima i četnicima koji su se pobunili protiv NDH. Na putu su se izgubili jer nisu uspostavili vezu sa sinjskim partizanima, a njihovim vođom smatrao se Vice Buljan. Došlo je do sukoba s domobranima, ustašama i Talijanima u Dicmu i Košutama u kojem je žrtava bilo na obje strane. Partizani su poraženi, a veći dio njih nakon zarobljavanja i presude strijeljan je u Ruduši. Buljan je nakon rata odbacivao svoju odgovornost za stradanje prvih dalmatinskih partizana.

Dana 30. siječnja 1942. Vice Buljan je sa skupinom partizana upao u selo Grab kako bi tamo zarobio Stanka Samardžića, tabornika ustaške mladeži u Sinju. Tabornik je politička, a ne vojna dužnost u strukturi NDH, radili su na promidžbi ustaške vlasti. Partizani su u Grabu opljačkali kuće Stankovog oca Mate i brata Ante odnijevši im suho meso i odjeću, a zatim su upali u župni stan fra Frane Vidaline. Župniku su ukrali radio prijamnik i zaprijetili mu. Partizani su zarobili i Stanka Samardžića, vezanog ga vodili kroz selo, a zatim odveli na Pode gdje su ga ubili. U strahu od partizana i Vice Buljana, fra Frano Vidalina pobjegao je u Sinj, a zatim u Makarsku. Živio je u neprestanom strahu, samostan nije više napuštao, a umro je neposredno nakon završetka rata.

Buljan je organizator brojnih diverzija i napada na oružnike i pobornike NDH, a partizani kamešničke skupine počinili su i neka brutalna ubojstva kao što je ubojstvo civila Marka Pupića Bakrača i Ante Samardžića iz Otoka. Navedeni su zaklani na početku Ovrlje. Buljan je organizator brojnih pljački hrvatskih seljaka na širem području Vrlike. U srpnju 1942. godine organizirao je košenje i krađu pšenice na Dinari koja je pripadala Hrvatima sela Kijeva, a zatim i veliki napad na Duvnjake u Garjaku kao i napad na Ježević i Vinalić. U tim napadima poginulo je desetak hrvatskih seljaka koji su pokušali braniti svoju imovinu, pokradena je pšenica, oko 1300 komada stoka, zarobljeni su desetci mještana, a sve zajedno otjerano je na Dinaru i Vještić Goru. Nakon partizanskog zauzimanja Livna u kolovozu 1942. godine Buljan je postao politički komesar u Štabu IV. operativne zone. Dužnost političkog komesara preuzeta je iz političke doktrine SSSR-a, tamo su komesari imali najvišu moć, nadgledali su cjelokupan rad postrojbi uključujući i njihove najviše zapovjednike. Bespogovorno su provodili  zapovijedi komunističkih vođa uključujući i likvidacije. Na ovom prostoru komesari su bili zaduženi za provedbu svih zapovijedi Komunističke partije Jugoslavije, usko su surađivali s obavještajnom službom (Buljan je bio i obavještajni oficir!) što je Buljana učinilo izuzetno moćnim i opasnim čovjekom. Osjetno jačanje partizana uslijedilo ja nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., a Buljan je uz Vicka Krstulovića, zapovjednika IV. operativne zone, najistaknutiji partizan. U ovom razdoblju zabilježeni su brojni napadi partizana, pljačke lokalnog stanovništva kao i zarobljavanje i odvođenje protivnika 'u nepoznato'.

Potkraj listopada 1944. godine partizani su zauzeli Sinj nakon čega je uslijedila nesmiljena represija nad zarobljenim vojnicima i civilima, ali i svećenicima. Ubijeno je više desetaka ljudi čija su tijela ležala uz Gorućicu, Pavjaku, na Piketu i u kanalima Sinjskog polja. Suđeno je samo osmorici zarobljenika, a na javnom suđenju u Sokolskom domu osuđeni su na smrtne kazne. Strijeljani su na groblju sv. Frane u Sinju uz nazočnost članova obitelji, rodbine, prijatelja ali i onih koji su to blagonaklono gledali.

Domobranskog pukovnika Jakova Potočnika partizani su javno objesili u Đardinu, a publika koja je to gledala bili su sinjski gimnazijalci, među njima i pokojni sinjski liječnici Neven Strukan i Ivo Boko. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske partizani su igrali Kozaračko kolo, a dr. fra Jozo Olujić, fra Ante Cvitanović, fra Vlado Pavlov i fra Ante Romac odvedeni su iz svojih soba i na nepoznatom mjestu ubijeni vjerojatno 28. listopada 1944. godine. Nedugo nakon toga u Splitu je strijeljan i fra Petar Glavaš, župnik u Hrvacama.

Potkraj listopada ili početkom studenog 1944. godine Vice Buljan, Brne Panza i Silvestar Marasović posjetili su domobransko groblje u Sinju gdje su se fotografirali (fotografija u naslovu). 

S kojim nakanama i povodom se 'veliki Sinjanin' fotografirao iznad grobova ubijenih neprijatelja valjda je njemu bilo jasno, a nama, hrvatskim braniteljima, koji smo se borili i ginuli u Domovinskom ratu i naučili što je pijetet prema žrtvama s bilo koje strane, ovakav čin je degutantan. Inače, groblje je nakon rata, kao i ostala groblja na kojima su pokopani hrvatski vojnici Drugoga svjetskog rata, prestalo postojati. Odlukom tadašnjeg ministra Vicka Krstulovića (Buljan je njegov vjerni suradnik tijekom cijeloga rata) groblja su uništena, a domobransko groblje u Sinju pretvoreno je u stočni pazar, po kojemu se mjesto i danas naziva Pazar! Odmah iza kuće jednog od autora ovog teksta.

Partizansko-komunistička represija nastavljena je i u godinama nakon rata. Najteže su stradali sinjski franjevci kojima je oduzeta Gimnazija, Sjemenište, zemljišni posjedi i kuće na Čitluku, a zatim i dijelovi Samostana. Do 1949. godine franjevcima je u posjedu ostao samo jedan kat samostana i crkva, sve ostalo preuzele su komunističke vlasti. Treba li navesti kako su se opisane strahote događale u vremenu kada je Vice Buljan bio jedan od čelnih ljudi Sinja, Cetinske krajine, ali i šire. Nije zabilježen ni jedan slučaj u kojem bi se Buljan suprotstavio represiji OZN-e i UDB-e, a s obzirom da je bio jedan od čelnih političara (djelovao je u NOO za Dalmaciju) mogao je to učiniti. Konačno, Buljan je tijekom rata kao obavještajni oficir u tadašnjem partizanskom obavještajnom aparatu surađivao s OZN-om.

Zasluge koje Buljan nedvojbeno ima je izgradnja Dalmatinke u kojoj su posao našli brojni muškarci, ali i žene cetinskog kraja. Izgradnja često spominjanog sinjskog bazena također se pripisuje djelovanju Vice Buljana, ide uz njegovu snalažljivost koja nije dvojbena i obogaćuje vizure grada Sinja. Samo jedna šetnja Sinjem uputiti će vas kako su i drugi gradili i ulagali u ljepote našega grada, u čemu zasebno mjesto zauzima Austrija.

Govoriti o Vici Buljanu znači obuhvatiti njegovo cjelokupno djelovanje. Buljan je komunist, čovjek koji ne prihvaća pluralizam i demokraciju, ateist, politički Jugoslaven, jednostran i nasilan. Tipičan je proizvod represivnog i totalitarnog komunističkog sustava, poput onog koji u ovom trenutku provodi brutalnu agresiju na Ukrajinu.

Veličanje Buljana u stvari je veličanje propalog komunističkog sustava, istog onog koji je početkom devedesetih godina pokrenuo agresiju na Republiku Hrvatsku. Izgradnja nekog objekta zaslugom nekog komunističkog prvaka ne može i ne smije biti razlogom veličanja te iste osobe jer se preko nje rehabilitira društveno politički sistem koji je gajio nasilje, mržnju, isključivost, laži i ateizam, sve suprotno suvremenom građanskom društvu i njegovim demokratskim tekovinama.

Diljem svijeta mogu se pronaći brojne i monumentalne građevine koje su dali podići brojni diktatori, no i nakon toga ostali su zapamćeni kao diktatori. Iskupljenje za počinjena loša djela prema ljudima ne može se postići izgradnjom bilo kakvih objekata, za njih se u demokratskim društvima kazneno odgovara. Oni koji to ne razumiju vrijedni su žaljenja, a oni koji to ne prihvaćaju zaslužuju prezir.

HVIDR-a Sinj osuđuje bilo kakve inicijative kojima se veličaju osobe koji su bili nosioci vlasti u bilo kojem totalitarnom sustavu, a ideje o imenovanju dijelova grada ili ulica njihovim imenima smatra potpuno neprihvatljivim i boriti će se protiv takvih pokušaja.'