INTERVJU Damir Grubšić: Krivci za pustošenje Marjana moraju kazneno odgovarati, ovo su njihova imena

Ravnatelj Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan Damir Grubšić nakon nešto više od godinu i pol dana mandata te otprilike toliko vremena borbe protiv potkornjaka, sasvim otvoreno govori o svakom napravljenom koraku. Bez dlake na jeziku, među ostalim, kazao nam je i čiji ego je stajao na putu, tko treba odgovarati zbog sanacije i zašto je važna odgovornost na Marjanu, kakva je budućnost park šume...

Prošlo je godinu dana od proglašenja izravne opasnosti od elementarne nepogode zbog potkornjaka. Koliko je pomogla u borbi ta odluka? Što danas imamo na Marjanu? 

- Iako je sama odluka pomogla u rješavanju nekih administrativnih zapreka koje su do tada usporavale Javnu ustanovu za upravljanje park šumom Marjan u borbi protiv potkornjaka, nažalost, omogućila je i nestručnim osobama da preuzmu kontrolu nad sanacijom, a zatim i slijed svega što je rezultiralo ovakvim stanjem i kaznenom prijavom brojnih subjekata, pa i Inspekcije zaštite prirode protiv odgovornih ljudi u tzv. sanaciji.

Vodeći ljudi sanacije su ignorirali sve stručne savjete JU PŠM, a zatim i Povjerenstvo za Marjan, i zakone te na kraju i ugovore koje su sami potpisivali. Sve je to utvrdila policijska istraga. 

Danas umjesto saniranog Marjana imamo, kako ga je i Državni inspektorat nazvao - pustošen Marjan, i par pojedinaca koji ponavljaju kako iz svemira izgleda neokrnjeno. 

Nažalost, prava šteta će tek naići u daljnjem razvoju događaja jer će erozija tla nastaviti obarati stabla bez pile, neplanski koridori omogućiti više vjetroizvala, a neke kulture neće moći doseći visinu bez sjene uklonjenih borova.

Koliko ima stabala u park šumi? Više od 100.000 ili 64.000? Čijih brojki se držimo? 

- Oko 61.000. Tvrtka Oikon, vodeća licencirana i akreditirana konzultantska tvrtka/istraživački institut na području primijenjene ekologije i šumarstva u Hrvatskoj i susjednim zemljama, s 20 godina iskustva, je u sklopu izrade Plana gospodarenja izmjerila i u javnosti višekratno objasnila metodologiju utvrđivanja broja. 

Za potrebe utvrđivanja broja Oikon je tijekom prosinca 2018. izmjerio tri puta više nego što je preporučeno i potrebno zakonom. Utvrđeno je prosječno 235 živih stabala iznad taksacijske granice (odnosno debljih od 10 cm prsnog promjera) po hektaru površine, a potpuno suhih je bilo 92 stabala debljih od 10 centimetara prsnog promjera po hektaru. Množeći to s obraslom površinom, zaključili su da je u Park šumi Marjan bilo 43.971 živih stabala, a 17.214 suhih stabala. Ovaj je broj u skladu s podatkom iz prošlog Programa gospodarenja, gdje je Šumarski fakultet naveo da ima ukupno 64.000 stabala na Marjanu, a u međuvremenu je određeni dio ipak bio posječen. Čak su i najnoviji brojevi IC snimanja Hrvatskog šumarskog instituta bliže toj brojki nego potpuno neutemeljene izjave vodećeg dvojca sanacije o 128.000. Nevjerojatna je uopće ideja da netko bubne takvu brojku bez ikakve metodologije i da se o tome ozbiljno raspravlja zajedno s podacima meritornih institucija.

Ukupno procijenjeni broj stabala izračunat na temelju opisanih metoda ima standardnu statističku pogrešku od +/- 2,85 posto. To znači da se stvarni broj stabala u Park šumi kreće u intervalu od približno 58.300 do 61.800, odnosno od 80.000 do 84.000 stabala ako se uključe i stabalca ispod 10 centimetara debljine.

Ako je nešto više od 60.000, koliko je onda zaista stabala posječeno? Kako uopće možemo znati?

- Uzmete li najnoviju procjenu Hrvatskog šumarskog instituta, naručenu od Grada Splita, da je danas na Marjanu oko 30.000 stabala širih od 10 centimetara, i početnu brojku Oikona s kraja 2018. godine, od oko 60.000 takvih stabala, ispada da je posječeno otprilike 30.000 stabala. Sama Matima je prijavila sječu 13.195 kubika što bi po šumarskoj metodologiji odgovaralo brojci 37.500 stabala, dakle više od pola šume.

Ako čelnici Kriznog stožera ili dr. Joško Kalilić smatraju nemogućim da je posječeno pola šume, onda treba postaviti pitanje je li se Matima možda preračunala u količini posječenog i naplatila od Grada i neposječeno.

Možete li, prema Vašim saznanjima, kratko i jasno reći broj posječenih doznačenih stabala, te brojku nedoznačenih?

- Doznaka stabla je smrtna presuda drvetu koje smatramo živim bićem, stoga je sječa jednog nedoznačenog stabla problem, a kamoli 7.715 kubika nedoznačene drvne mase koju je utvrdila policijska istraga, prema navodu i izvidu, te zapisniku glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. To vam je po šumarskoj metodologiji koja kubike dijeli s koeficijentom 0,35 cc. 22.043 nedoznačena stabla. Po procjeni Javne ustanove, radi se o 9.415 kubika, dakle 26.900 nedoznačenih stabala. 

Sjećate li se stalno opetovanih uvjeravanja čelnih ljudi sanacije iz proljeća, da je posječeno 'svega' 19 nedoznačenih stabala? Pa, eto, oduzmite od Matiminih prijavljenih 37.500 posječenih, broj iz prijave ili našu procjenu i dobit ćete da je od 60 do 70 posto stabala posječeno bez doznake. Sve se to odvijalo uz konstantna upozorenja JU PŠM da se radi o nedozvoljenim stvarima, da će kriza proći, a odgovornost ostati, da se i u ratu odgovaralo za prekomjernu uporabu sile, kamoli neće za prekomjernu sječu.

Možete li objasniti navode koje često čujemo od koordinatora Nenada Ružića, a i Mirka Ruščića, da 'neke doznačne knjižice čekaju ovjeru Javne ustanove'?

- Da bi se stablo doznačilo, osudilo na sječu, zakon nalaže doznačnu knjižicu s tri različita potpisa ovlaštenih osoba. Hrvatske šume su do jednog trenutka dostavljale uredne knjižice u Javnu ustanovu na treći potpis, a zatim iznenada počele dostavljati bez potpisa druge osobe. Je li razlog njihovo unutarnje neslaganje s načinom sječe, nečije odbijanje ili slično, nije na nama da prosuđujemo, ali na to nismo htjeli i ne možemo pristati. Doznaka je, rekoh, preozbiljna stvar za to i takav bi potpis predstavljao kaznenu odgovornost. Možda je istu stvar zaključio i onaj čiji potpis kod njih nedostaje? Upozorili smo ih na neispravnost, potrebu potpisa, ali nisu reagirali, samo su ih tako nepotpune dostavljali na stol, a sječa bez doznake se nastavljala čak i u vrijeme kad je bilo poznato da je jedini koji bi, čak i da su bile ispravne, mogao staviti potpis - na bolovanju.

Bilo bi strašno da nitko ne odgovara ili da se sve svede na prekršajnu kaznu!

Pršte kaznene prijave gradonačelniku, koordinatoru, inspekcija zaštite prirode je također podnijela prijavu zbog nezakonite sječe. Mislite li da će netko odgovarati zbog svega na Marjanu? Tko po Vama snosi najveću odgovornost? 

- Bilo bi strašno da nitko ne odgovara ili da se sve svede na neku prekršajnu kaznu, to bi bilo zeleno svjetlo i za ostale koji tako žele raditi ne poštujući zakone. Koordinator Nenad Ružić i njegov zamjenik Mirko Ruščić su uz izvođače i nadzor apsolutno izvršno odgovorni za ovo pustošenje. Načelnik kriznog stožera i gradonačelnik su odgovorni za podršku im jer su im sva saznanja i dokazi o pustošenju dostavljani tijekom radova. Vjerujem da će procesi državnog odvjetništva to dokazati. 

Ova šteta prekomjerne sječe borova, maslina i čempresa te razbijeni suhozidi, skale, kameni odbojnici su ništa u financijskom smislu, prema onim procesima koji se usporedo odvijaju, a posljedica su prekomjerne sječe. Mislim na eroziju tla, koja se odvija svakim danom. Sve više tla nestaje, zakorovljenje na koridorima i razvijanje invazivnih vrsta kao npr. pajasen, koji svi vide samo ne vidi Mirko Ruščić, vjetroizvale zbog koridora tj. vučnica iskrčenih u smjeru dominantnog sjeverca i slične pojave.

Začuđuje da o tome dr. Kalilić ne govori ni riječi, dr. Ruščić ni riječi, a ostali stručnjaci u direktnim razgovorima s Javnom ustanovom priznaju, ali javno gotovo ništa ne kazuju. 

No, valja se prisjetiti i da je sve započelo s prosvjedima aktivista koji su prizvali sve ovo, proglašavajući stručno planirane šumske prolaze, sekundarne vlake koje su dio šumogospodarskog programa Park šume, i starog i budućeg, za najveću opasnost.

Nakon odmaka, zbog čega mislite da je pao projekt s vlakama kojega ste Vi predstavili? Zbog potpisa inženjera? Na Gradskom vijeću ste pitali 'gdje je sada Marija Vuković koja je vikala da će braniti Marjan od oranja'.

- Istina je, u elaboratu je vlake tada potpisao inženjer bez licence za projektiranje vlaka, na što nas nije upozorio i na što smo reagirali po saznanju, no malo je poznato da su stručnjaci Hrvatskih šuma, koji su s nama surađivali na tome, htjeli stati iza tog projekta, tako da potpis samog projekta vlaka nije bio nikad upitan kao razlog obustave metode. Isti koji su nama spočitavali licencu potpisa, poslije su šutke gledali kako na Marjan dolaze i bageri i utovarivači i druga teška mehanizacija.

I tada i danas, stručnjaci su bili suglasni da su vlake bile jedini način da ne dođe do ovakvog razvoja događaja. Županijska pročelnica Marija Vuković je rješenjem utvrdila da za šumske prolaze nije neophodna njena dozvola, ali je svejedno vikala da će ona braniti Marjan od oranja i kopanja, a aktivisti Našeg Marjana radili neviđeni presing u medijima i šetnjama. Nakon što se sve ovo pustošenje počelo događati i ona i oni su netragom nestali. Na braniku Marjana ostala je samo Javna ustanova, koja je konstantno zvala nadležne, prijavljivala, upozoravala, fotografirala, objašnjavala o čemu se radi, te stručnjaci poput mag. Ljubića, dr. Hrašovca, dr. Perneka ili dr. Smodlake koji su javno istupali. 

Ni Društvo Marjan ne može pobjeći od svoje podrške Kriznom stožeru, od onih dana kad su objavljivali kako će oni nadgledati radove, pa iskazivanja razumijevanja za sve što je već u prvim danima jasno išlo ukrivo, šutnje dok se Povjerenstvo za Marjan osipalo i raspadalo. Tek nakon što je Ustanova po tko zna koji put predočila podatke o šteti, Društvo Marjan je počelo mijenjati diskurs, ali sve je već bilo kasno.

Gradonačelnikov ego prerastao je u veći problem od potkornjaka

Na Gradskom vijeću ste iznijeli niz primjera loše suradnje s Gradom. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara je, osim toga, izbjegavao sastanak s Vama uoči borbe s potkornjakom dok ste slali alarmantne dopise da je stanje katastrofalno. Zašto je takva (ne)komunikacija? 

- Moja je pretpostavka da se radi o političkom egu, ne vidim drugog razloga. Može čovjek i pogriješiti, ali je veličina svakoga da zna priznati svoju grešku i reći 'oprostite'. Nažalost, Marjan je postao žrtva tog ega, većeg od Marjana. U jednom trenutku, osnivanjem Povjerenstva za Marjan, iako Javnu ustanovu nije predvidio u njemu, doista sam mislio da je konačno voljan saslušati struku, da će sve to krenuti dobrim smjerom. Odmah smo se potpuno povinuli Povjerenstvu, već jutro nakon sjednice radili po njihovom planu, ali onda su i tamo ulica i politika nadvladali struku, populizam postao bitniji od problema, sastanci postali netransparentni, bez najava, bez izvješća, činjenice prešućivane, stručnjaci vrijeđani. Predsjednik Povjerenstva je umjesto podržavanja stručnog kritičkog pogleda na sanaciju postao glavni sudionik pustošenja.

Nevjerojatno je koliko je gradonačelnik sebi podvrgao i odgovorno tijelo, Stožer civilne zaštite. Usprkos Pravilniku o radu Civilnog stožera, kojeg je sam potpisao, a koji govori da rukovođenje radom Stožera on preuzima tek kada se proglasi velika nesreća, iako je ovdje bila tek opasnost od elementarne nepogode, on je osobno vodio brojne sjednice stožera, a ne načelnik Civilnog stožera Nino Vela. 

Pod njegovim vodstvom ni to tijelo nije htjelo kritički sagledati događaje, ni kaznene prijave podignute nakon vrlo iscrpne istrage, staviti na dnevni red, barem suspendirati, ako ne odmah promijeniti izvršni dvojac. 

O tome da je Stožer izveo iz okvira nadležnosti naredbe u kojoj je bio zadužen za 'sprečavanje izravne opasnosti od nastanka elementarne nepogode epidemije mediteranskog potkornjaka', a počeo preuzimati zadaće Javne ustanove da ne govorim. Pustio je da njegov ego preraste u veći problem od potkornjaka.

Zanimljivo je da se ni župan Blaženko Boban, kao osoba koja je proglasila izvanrednu situaciju, i jedini ju je ovlašten prekinuti, nikada nije javno zainteresirao glede razvoja događaja.

Naprotiv tome, komunikacija s Gradskim vijećem i vijećnicima koji doista iskazuju brigu za Marjan te predlažu sjednice, daju pitanja, predlažu rješenja, a posebno s predsjednikom Gradskog vijeća Igorom Stanišićem je na izuzetnoj razini.

Ostalo je gotovo nezamijećeno da ste rekli kako su Hrvatske šume gospodarile Marjanom. Oni tvrde drukčije, odnosno da je ugovorom regulirano da je Javna ustanova bila odgovorna za sječu stabala, biološku obnovu i zaštitu šume od štetnih organizama. Možete li pojasniti?

- Doznaka drveta je smrtna presuda drvetu. Da biste ubili drvo, lupili doznačni pečat na koru, morate imati licencu. Zato je 2015. sklopljen ugovor s Hrvatskim šumama o provedbi dijelova programa gospodarenja i to baš za razdoblje od 2015. do 2018. Javna ustanova je smjela pilati samo ono što su Hrvatske šume doznačile kao bolesno stablo, i imala je odgovarajuću licencu samo za sječu doznačenog. Dakle, odgovornost odabira bolesnog drveća i upozoravanja uopće nije upitna. Ne može doktora nitko natjerati da vam prepiše operaciju ako on to ne misli, a i obrnuto - ako misli da je potrebna, treba Vam to napisati u nalazu. 

Javna ustanova je za svaki problem odgovorna pozvati stručnjake, i to je učinjeno. Pozvan je Hrvatski šumarski institut da utvrdi uzrok sušenja, plaćeno istraživanje, šumar Ljubić je izrekao sumnju na potkornjaka, tadašnji ravnatelj Robert Koharević tražio dodatnu provjeru. 

Javna ustanova je imala ugovor s Hrvatskim šumama o doznačavanju i licencu za sječu ograničene količine drveća koje Hrvatske šume doznače. Javna ustanova je po Akcijskom planu Hrvatskih šuma raspisala javne nabave za prve veće sječe odmah u veljači 2018., platila feromonske klopke, pripremila elaborate za nastavak sječe i javne nabave, konstantno tražila sastanke s gradonačelnikom... Ustanova je pravo doznake ostvarila tek mojim dolaskom i licenciranjem gospodina Ljubića polovinom 2018., a ugovor s Hrvatskim šumama je bio na snazi do kraja 2018. Ne znam što bi tu trebalo biti sporno? Vi ste odgovorni izabrati doktora, posjetiti ga, a on ima licencu i obvezu da vam da dijagnozu i recept kojim ćete u apoteci predići lijek. U konačnici, vi ste odgovorni da ga predignete. Hrvatske šume su u ovom slučaju bile ugovorni doktor za Marjan.

Udruge su izvrijeđale stručnjaka koji se borio za Marjan

Kako će i do kad Javna ustanova bez ovlaštenog inženjera šumarstva? 

- Sve smo nade polagali u Ljubića, i njegova ostavka nas je doista zatekao. Sad nam je to prioritetan zadatak. Već duže vremena smo objavljivali oglase na Zavodu za zapošljavanje tražeći stručne ljude s diplomom šumarskog fakulteta, no nema odaziva. Stupili smo u kontakt s vodećim ljudima šumarske struke u Hrvatskoj, moleći ih da pronesu glas među kolegama, a pogotovo među mladim obrazovanim stručnjacima da je Marjan pravi izazov za struku. 

Ovih dana pripremamo susret s dekanom Šumarskog fakulteta u Zagrebu, kako bismo tamošnjim studentima kroz prezentaciju predočili mogućnosti rada u Splitu. No za sve to je potrebna puno veća potpora Grada. Marjan nije komercijalna ustanova i ako nemate stručnjaka u gradu, a želite ga dovesti, treba mu ponuditi rješenja bivanja u Splitu. Ne nađemo li ga u Hrvatskoj, tražit ćemo van granica, no za to moramo dobiti potporu Grada.

Koja je glavna poruka ostavke Ivana Ljubića? 

- Ljubić je rekao da daje ostavku iz privatnih razloga, Javna ustanova je u svakom trenutku stajala iza njegova rada i ne vjerujem da je ostavkom htio poslati poruku. No, dok je radio, poslao je brojne poruke. 

Iako tek završenog fakulteta, prvi je pretpostavio potkornjak kao uzrok sve većeg sušenja, odmah se konzultirao sa svojim fakultetskim profesorima. Nažalost, njegova mladost je prouzročila i nerazumijevanja javnosti. Mjesecima je s GPS-om obilazio Marjan i predlagao stručne trase za izvlačenje drveta, tzv. vlake, gledajući kako da najmanje ugrozi šumu, uzimajući u obzir optimalne pravce i smjerove vjetrova. 

Već na prvom sastanku Povjerenstva za Marjan jedini je dao izdvojeno mišljenje o neslaganju s predloženim načinima rada, na idućima upozoravao o štetnosti započetoga, ali su ga udruge izvrijeđale, a čelnici Povjerenstva odbijali njegove primjedbe unositi u zapisnike. Već nakon prvog slučajnog susreta na Marjanu okuražio je dr. Smodlaku da svoje stavove iznese u medijima, pa je Marjan dobio još jedan vrijedan javni glas. 

Permanentno je obilazio Marjan i bilježio štete sanacije, sukladno mojim nalozima, prvi pronašao dokaze i objasnio da na Marjanu nisu postavljene žičare već vučnice, odbio potpisivati neispravne doznake po zahtjevu Stožera i uz sve to trpio da ga tijekom bolovanja prozivaju za opstrukcije i medicinski neidicirano bolovanje. Za vrijeme 'mobiliziranog doznačavanja' upozorio je da se ulazi u sektore šume bez doznake, da je Ruščić s izvođačem inicirao rušenja svih borova gdje god se nalazi ijedan hrast crnika, te i da se brojna zaražena područja nonšalantno preskaču, ali su ga ignorirali. Većina podataka s kojima barata inspektorat i udruge su dobivene njegovim predanim radom i izvješćima prema Ustanovi, a zatim mojim prosljeđivanjem na brojne nadležne adrese putem hrpe dopisa, ministarstvima, Povjerenstvu, Kriznom stožeru, gradonačelniku, vijećnicima... pozivanjem inspekcija.

Mislim da kod njega nema poruke ostavke, već poruka njegova rada, a to je da mlad stručan čovjek može znati puno i da usprkos nerazumijevanju javnosti može učiniti puno. Da je gradonačelnikov ego manji, osobno bi pozvao ovog stručnjaka na razgovor, zahvalio mu, vidio postoje li problemi koji se možda mogu riješiti, tada bi imali s kim konstruktivno razgovarati i raditi.

Zašto je bivši ravnatelj određen da brine o šumi do zaposlenja novog inženjera šumarstva? Koliko je to odgovorno? 

- Robert Koharević je na Marjanu već 20 godina, i kao radnik Parkova i nasada i kao ravnatelj. Danas je uposlenik Javne ustanove koji dobiva zadatke sukladno potrebama Ustanove. U ovom trenutku to je mjesto v.d. voditelja stručne službe, a mi smo uputili Hrvatskim šumama upit za posudbu inženjera i čekamo odgovor.

Inače, u optimiziranju procesa, nije neobično da pojedine dužnosti odsutnog djelatnika preuzme netko tko je u tom trenutku slobodan ili odgovara zahtjevima. I ja sam iz zdravstvenih razloga trenutno na bolovanju, ali sam ovlasti ravnatelja, do povratka, predao dipl.ing. Marjanu Gavrančiću, dosadašnjem glavnom čuvaru prirode. No, moja je odgovornost da Ustanova nastavi raditi, pa sam im i dalje dnevno konstantno na WhatsAppu. Moje se bolovanje izgleda svodi samo na odsutnost fizičkog dolaska u kancelariju, ukućani su blizu toga da mi oduzmu mobitel i računalo.

Što se tiče Javne ustanove, što očekujete od restrukturiranja? 

- Mi smo još krajem 2019. pripremili novu sistematizaciju postojećih radnih mjesta, koja je nedavno odobrena od strane gradonačelnika. U sistematizaciji smo naveli potrebe zapošljavanja stručnih osoba, šumara, biologa, stručnog voditelja. Za svako od tih zaposlenja trebamo dobiti suglasnost, no to vam ide tako da im mi pošaljemo detaljnu sistematizaciju, a na zahtjev za suglasnost oni traže da im još jednom iskopiramo sistematizaciju i pošaljemo. 

Plan upravljanja, koji je u izradi, dat će odgovore što nam još treba. Hrvatski šumarski institut je dao analizu našeg poslovanja s naslanjanjem na Zakon o šumama, no to nije ispravno. Marjan je i kulturno dobro, možda se ukaže potreba i za arheologa i u analizama se potrebno nasloniti na lex specijalis Zakon o zaštiti prirode, što oni nisu sagledavali. Zaštita, upravljanje i promicanje je puno više od onoga što su oni ponudili. Odgovore će dati Plan upravljanja na kojem rade vodeći stručnjaci, i prof. Ivan Martinić i prof. Milena Šijan, u što je uključeno i Ministarstvo zaštite okoliša i brojni dionici..

Nitko sretniji od mene da se Ustanova popuni šumarskim osobljem, no i administrativni dio je ispod nivoa kojeg firme od 50 uposlenih moraju imati kako bi izvršile sve zakonodavne obveze. Ni služba edukacije i promocije nije popunjena kako treba. Iako je promocija i edukacija jedna od tri osnovne djelatnosti, tamo imamo četiri osobe od čega su dvije uglavnom na bolovanjima, te i tu tražimo popunu.

Istina je, godinama se uhljebljivalo

Koliko ima zaposlenih na današnji dan i na kojim funkcijama?

- Podsjećam na razvojni put ustanove koja je prvo osnovana s troje ljudi, pa su joj dodani čuvari na rampama te radnici Parkova i nasada, a sve da bi se Marjan prvenstveno protupožarno čuvao. I danas u Ustanovi prevladava taj kadar. Javnost se zgraža na broj zaposlenih, a taj broj uglavnom čine ljudi na terenu, čuvari na rampama, čuvari prirode i komunalni radnici, daleko je to od strukture koju bi trebala imati Ustanova da bi udovoljila pravim kriterijima.

Danas nas je 57, ali od 1. ožujka 56, zbog umirovljenja jednog od djelatnika. 18 je djelatnika u stručnoj službi koja se bavi komunalnim popravcima i intervencijama te 24 u službi protupožarne zaštite i nadzora, čuvari prirode. Tek su 4 osobe u službi promocije i edukacije,  najčešće na terenu, organizirajući i vodeći edukacijske ture djece po Marjanu, predstavljanju po školama ili suorganizirajući izložbe u raznim prostorima, a što bi trebalo činiti jednu od tri osnovne djelatnosti. Dakle, skoro 80 posto uposlenih je dnevno na terenu. Troje uposlenih je u uredu tajnika, službi koja se bavi administrativnim poslovima i kontrolingom, što firma od 50 ljudi i ovakvim proračunom mora imati, a tri osobe i ja u uredu ravnatelja, koji se bavimo upravljanjem uposlenicima, tvrtkom i svim izvještajima koje konstantno traže uprava grada, brojne inspekcije, ministarstva, javnost. 

Funkcije pojedinaca su promjenjive, jer se voditelji ustrojstvenih jedinica mijenjaju sukladno potrebama, ali, eto to su voditelji pojedinih odjela, čuvari prirode, tajnik, stručni suradnici u edukaciji, promociji, EU fondovima, pomoćni radnici, ravnatelj i zamjenik ravnatelja. Za mene su funkcije nebitne, bitno je da budu odgovorni u svom poslu, izvršavaju zadatke i poštuju hijerarhiju tog trenutka.

Što ste Vi konkretno zatekli kada ste preuzeli Javnu ustanovu? 

- Moja je namjera pri preuzimanju Ustanove bila baš pretresti taj dio, dovesti je u stanje učinkovitog rada, ali sam upao u znatno bitniji problem, pojavu potkornjaka, potrebu doznačnog licenciranja, izrade elaborate sječe, pokretanja izrade Plana gospodarenja, sudjelovanja u EU projektu Marjan 2020, startni animozitet javnosti, sukobe Javne ustanove i Društva Marjan, situaciju izvanredne opasnosti od elementarne nepogode, upravljanje i zaštitu ovog područja, što je top prioritet po statutu i zakonu o zaštiti prirode i šuma, reagiranja na sva djelovanja pustošenja, a uz kompletno ignoriranje gradonačelnika, Kriznog stožera i prosvjede aktivista. 

Izvukao sam Ustanovu iz raznih nepovoljnih ugovora, izvukao iz minusa na računu, izvršio povrat sredstava ljudima jer su im nepravilno obračunavati godišnji odmori, pokrenuo projekte od kojih smo dio započeli, dio završili i planiramo dalje, povećao sredstva Javnu ustanovu od kojih smo kupili i prvi veći stroj u ustanovi za mljevenje bio mase, pokrenuo digitalizaciju sustava komuniciranja unutar ustanove, uveo skladišno poslovanje, kupio nova računala, a i uz sve to odrađujem zadatke koje Grad daje na EU projektu, koji me dočekao u gotovoj formi i koji ima striktne rokove zbog EU fondova. O broju inspekcijskih nadzora i za koje smo morali pripremati izvještaje i biti im na raspolaganju da ne govorim. Moj radni dan na Marjanu traje od jutra do mraka, zato je na kraju i zdravlje platilo danak.

Što je, izuzev potkornjaka naravno, najgore s čim ste se susreli? 

- Ono što mogu zamjeriti prethodniku je potpuni izostanak radne discipline uposlenika unutar Javne ustanove i radnih protokola. Istina je, mnogi su tu godinama bili uhljebljivani i stekli svoja prava po Zakonu o radnom odnosu. Na meni nije da ispitujem tko je koga, zašto i kako doveo, ali tamo gdje su trebali biti provedeni natječaji, sad će biti provedeni. 

Inzistiram na radu i disciplini i odgovornosti i nema onoga 'ja sam samo za ovo'. Naravno da se to mnogima nije svidjelo, pogotovo moj način komunikacije, ali, nažalost, ja ne znam ufino, ja sam od onih koji svojim radom pokazuje koliko treba raditi i nezadovoljstvo iskazujem jasno i glasno. Ako ne radiš, reći ću ti sve što te pripada, a ti mi radom dokaži da sam pogriješio. 

Ja se volim jasno i glasno izraziti pa ponekad možda zvučim strogo, a netko moju komunikaciju može protumačiti i uvredljivom. Mogu se ja kasnije i ispričati zbog izražavanja, ali nisam doveden ovdje za glasnogovornika ni za babysitera, već da se Ustanova dovede u radni red.

Uveo sam radne procedure i povećao disciplinu, natjerao uposlenike da o Marjanu razmišljaju i nakon radnog vremena, te razne disciplinske mjere. Sve to nije naišlo na odobravanje onih koji su do tada lagodno živjeli, pa su uslijedila bolovanja za koja sam počeo tražiti kontrole HZZO-a, pa prijave protiv mene koje su odbačene, pa pritisci da razumijem ovoga ili onoga, no ja ne mislim popustiti, plaćeni smo iz proračuna i moramo odgovarati za to.

Ne može Ustanova ukazivati na tuđe greške, a svoje pomesti pod tepih. U konačnici svi mi svojim ponašanjem predstavljamo Ustanovu, javnost ne zanima je li to Mate, Pero, Tonka... svaki uposlenik, i ja, i komunalac i onaj na rampi, činimo sliku Ustanove. Tu nam valja još puno poraditi.

Koliko radnika je dobilo ukore ili opomene i zbog čega? 

- Pravna služba Ustanove zaprima od voditelja službi interne prijave za zaposlenike, tj. napismena očitovanja zbog nepoštivanje radne discipline ili bilo kakvih drugih povreda radnog odnosa. Voditelji službi pokreću sami postupak zahtjevom za očitovanja zaposlenika o počinjenoj povredi radnog odnosa, uslijed čega se zaposlenik očituje pismenim putem o istoj te se komplementira za predaju pravnoj službi na daljnja postupanja. Trenutno je u procesu 20-ak prijava tijekom mog mandata, najčešće neovlašteno nesavjesno izvršavanje radnih obveza, napuštanje radnog mjesta, neopravdano kašnjenje, izostanak ili napuštanje radnog mjesta, povrede obveza radnog odnosa, a imamo i prijave za neovlašteno propuštanje motornih vozila ili neprimjerenog ponašanja. Sve je to u procesu u pravnoj službi.

Javnost je osjetljiva kada je Marjan u pitanju. Koliko osjećate puls Splićana, koje filtere prolaze kritike? 

- Mi permanentno slušamo građane i reagiramo na primjedbe, ovisno o raspoloživom ljudstvu. Na svaku primjedbu koju primimo mailom ili u Facebook inbox odgovorimo, pa čak i na tagiranja Dnevne doze splitskog nereda, ali ne prije nego što razmotrimo problem i vidimo rješenje. To vam mogu potvrditi svi koji su nas kontaktirali u mom mandatu. 

Za svaku primjedbu koju osobno uočim u medijima ili na Facebook grupama tražim očevid i reakciju onih koji su nadležni za rješenje, no tamo se vrti uvijek istih 10 profila, među kojima ima i nekoliko lažnih, a koji imaju sasvim druge ciljeve, daleko od zaštite Marjana. Pa to nije tajna, za jednog od njih je sam gradski vijećnik prije neki dan rekao da ju je on stvorio u političke svrhe. 

Unatoč jasnim činjenicama, tih desetak profila ponavlja uvijek iste teze, hvaleći jedni druge, u nadi da će ih ostali, nakon toliko ponavljanja i međusobnog 'lajkanja' prihvatiti kao istinite. Na to ne reagiramo. Naše reakcije su uvjetovane s puno toga, na privatnim parcelama nemamo ovlasti reakcije, poput poljoprivrednog redarstva Grada, a zbog izostanka Plana gospodarenja i ovlasti provođenja, smijemo raditi samo sitne komunalne zahvate na komunalnoj opremi ili košnju, popraviti ogradu ili rasvjetu u cilju zaštite, što smo učinili i što ćemo nastaviti činiti, a sve to u ovisnosti mogućnosti sredstava dodijeljenih nam iz gradskog proračuna. Za mnoge stvari smo potražili sredstva izvan proračuna.

Teško je nekome objasniti da mi ne smijemo otpilati suhi bor osim ako ne predstavlja životnu ugrozu, a trenutno, bez osobe koja je licencirana za doznaku, niti to. Mi nemamo ovlasti popravljanja tuševa na plažama jer je to pod Splitskom obalom ili intervencije na područjima priobalnih županijskih koncesija. Mi nemamo ovlasti nekoga kazniti zbog psećeg izmeta jer je to u domeni komunalnih redara, a pitanje prometovanja uvjetovano odlukom gradonačelnika.

Naš je posao prioritetno zabilježiti svaku devastaciju, ilegalnu sječu ili ilegalnu sadnju te pokrenuti procese kod onih koji bi morali reagirati, sukladno zakonskim pravima. Teško je objasniti ljudima da je toliko ljudi potrebno za zaštitu, no usporedite to s posjetom stadionu. Mogu li kamere na stadionima zamijeniti čuvare tijekom utakmica i zašto ih mora biti baš toliko?

Predsjednik Upravnog vijeća Mirko Ruščić prije četiri mjeseca je kazao da je Ministarstvo poljoprivrede vratilo Program gospodarenja na doradu zbog nekih sitnica. U kojoj je fazi Program?

- Programi gospodarenja se rade za desetogodišnja razdoblja i svaki je do sada kasnio u usvajanju više godina od isteka prethodnog, ponekad nisu ni postojali čitavo desetljeće. Mi smo pokušali biti pravovremeni, ali nas je zaustavio i potkornjak i neslaganje države i Grada oko pitanja vlasništva pored ostalog, a vjerujte ima toga i previše, i sve je nametnuto zakonima. 

Nije neobično da se po predaji takvog dokumenta daju primjedbe koje treba doraditi ili ispraviti, dodati neku mapu u dokumentaciju ili slično, no ovdje je glavni problem bilo pitanje vlasništva. To ni DORH nije razriješio, u Istri je preko 200 sporova lokalne uprave i države o pitanju vlasništva nad šumskim zemljištem. 

Po Zakonu iz 1990. Marjan je trebao biti državni, po 1994. županijski, a po katastru gradski. U cijelom tom rašomonu, mi smo dali upute izvođaču da Plan gospodarenja napravi sukladno činjeničnom stanju, a po zakonu - ako nije državni, onda je privatni. Da bi Program doživio legalnost, Grad treba provesti registraciju svog vlasništva kroz registar da bi bio legalni šumoposjednik i onda na temelju toga podnijeti zahtjev nadležnom ministarstvu da želi biti tretiran kao privatni šumoposjednik. 

Ustanova nema ovlasti za takva baratanja vlasništvom, mi smo Grad o svemu tome više puta izvijestili, no povratne informacije nikad ne dobijamo, iako bi bio normalan i fer odnos da nas izvijeste. I na prošloj tematskoj sjednici dao sam konkretne prijedloge, osnivanje ureda i slično. 

U tijeku izrade Programa gospodarenja imali smo dopise iz Ministarstva koje su potvrđivale status Marjana kao vlasništvo privatnog šumoposjednika, no nadležni službenik se vodio državnim dokumentom, šumogospodarskom osnovom i o tome sam izvještavao vijećnike, što je taj dokument i kako se može izmijeniti. 

U Gradu vode svoju politiku? 

- Odnos samovolje u Gradu se očituje i u otimanju područja unutar zaštićenog područja i davanje područja na upravljanje određenim gradskim tvrtkama, a da mi kao Javna ustanova to saznamo iz medija, kao što je dodjela parkinga na Zvončacu Split parkingu bez ikakve rasprave, kamoli suglasnosti Javne ustanove, no mi ćemo se zakonski boriti za sve što je unutar područja za koje smo zakonski zaduženi. Ne trebam ni pripominjati koliko smo dopisa slali gradskoj upravi da izvrši svoj upis. Danas je to razriješeno na pojedinim česticama, pa je Grad barem upisan na 7,5  od 307 hektara, kako smo saznali na zadnjoj tematskoj sjednici i to opet dva, tri dana prije putem medija. Sad se čeka uknjižba vlasništva na šumskom zemljištu, pa da se formira nova gospodarska jedinica, sve su to spore zakonske procedure, na koje odavno pismeno upozoravamo osnivača, Grad Split, da treba napraviti i pokrenuti procese, kako bi Javna ustanova mogla zakonski poslovati. U međuvremenu se ovim pustošenjem puno toga promijenilo i na terenu pa će biti potrebna prilagodba Plana novonastaloj situaciji, no do tada vrijedi stari Program gospodarenja. Kao što rekoh, neki su od Planova kasnili u donošenju i po 10 godina.

Koliko je plaćena izrada Programa gospodarenja?

- Ugovorena cijena, u koju je uključen PDV, je bila 174.267,50 kuna, od čega je sukladno Ugovoru do sada isplaćeno 80 posto, odnosno 139.500 kuna. Dvadeset posto je na čekanju do potvrde Ministarstva da su ispravljene sve primjedbe. Inače ovo je najjeftinije plaćen program od četiri dosadašnja, a kroz neka desetljeća nije uopće postojao. To je do sada, rekli bismo, 'najsuvremenije oružje' kojeg je Javna ustanova u posjedu, i već se dijelovi i podaci za npr. židovsko groblje ustupaju kao pomoć Ustanove Židovskoj općini kod gospodarenja u upravljanju i revitalizaciji groblja. O tome cijelo vrijeme i govorim da Javnu ustanovu ne smijemo promatrati cijelo vrijeme kao 'rampe i šumu' jer nam je zadaća sudjelovati u upravljanju Marjanom sa svim čimbenicima, konzervatorima, ministarstvima i drugim dionicima. Marjan je i kulturno dobro, koje su pojedinci u ovoj mjeri svojim egom i akcijama ugrozili.

S obzirom na to da se firma izvođač nije držala rokova, hoćete li iskoristiti odredbe ugovora i zatražiti povrat sredstava plaćenih za izradu Programa gospodarenja?

- Oikon kao izvođač nije kriv za glavni razlog odbijanja Programa, a koliko smo upoznati - sve druge primjedbe su u zakonskom roku otklonjene. Dobio je uputu da ga pripremi kao vlasništvo privatnog šumoposjednika, a Program je odbijen prvenstveno zbog tretiranja Marjana 'državnim vlasništvom'. Najnovijim razvojem događaja se pokazuje da smo bili u pravu. Uz proglašenu elementarnu opasnost od potkornjaka kao više sile ne vidim opravdani razlog za traženje povrata, ali ostavljam mogućnost da nam pravni stručnjaci daju drukčija tumačenja. No, iako je svaki Program gospodarenja do sada bio plaćen gradskim novcem, tražili smo refundiranje navedenog iznosa od države, koja privatnim šumoposjednicima sama snosi trošak izrade programa, uputili dopis Ministarstvu poljoprivrede i savjetodavnoj službi. Dakako, preduvjet je da se Grad pobrine svoje vlasništvo staviti u registar kao  šumoposjednik i zatraži osnivanje nove gospodarske jedinice za privatne šumoposjednike.

Znam da sam ovdje dok politika tako želi

Na koncu, što je sa žalbom Visokom prekršajnom sudu zbog presude za nezakonito zapošljavanje edukatorice, teologinje?

- Taj postupak me dočekao u fazi žalbe. Kako sam izviješten, u tom trenutku je u sistematizaciji nije bio predviđen humanistički već društveni smjer ili profesor, što je tadašnja uprava smatrala zadovoljenim uvjetom. No, trenutno je sve još uvijek u procesu, pričekat ćemo ishod.

Marjan je jedna od splitskih svetinja, hoćemo li ga uspjeti sačuvati?

- Marjana će biti i kad nas ne bude, samo je naša odgovornost da ga generacijama ostavimo zelenog i urednog. Ovo je funkcija koju nisam tražio, pozvan sam da je preuzmem, a već prvog dana sam, nažalost, po društvenim mrežama i od Društva Marjan dočekan napadima. Mislim da sam već u prvih godinu i pol dana mandata, unatoč svim ovim događajima, pokazao da su sve sumnje bile neosnovane. Svjestan sam da sam ovdje dok politika tako želi, ali mislim da sam pokazao da mi nije cilj udovoljavanje politici i da sam se jasno i glasno na svim razinama suprotstavio onome što mislim da je nezakonito, a pogotovo štetno za Marjan. 

Možda neke stvari nisu ispravno određene ili donesene, no borba za izmjene zakona se vodi u Saboru, borba za političke odluke u Gradskom vijeću, a za poštivanje zakonitosti na sudu. Legalist sam i poštujem sve odluke, ali to tražim i od drugih. I dalje sam uvjeren da je to dobra podloga da se u korist Marjana svi uhvatimo za isti štap.