Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
INTERVJU Ermina Duraj: Negativne kampanje su bumerang koji zalijepi za zemlju vrlo brzo

INTERVJU Ermina Duraj: Negativne kampanje su bumerang koji zalijepi za zemlju vrlo brzo

Fake news su pošast protiv koje se najbolje boriti razvijanjem medijske pismenosti

Voditeljica Kabineta primorsko-goranskog župana Ermina Duraj u Splitu je promovirala svoju prvu knjigu 'Odnosi s medijima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u Hrvatskoj', pa smo popričali s ovom PR stručnjakinjom i bivšom novinarkom o novinarstvu, političkim kampanjama, fake newsu...

Svaki dan svjedočimo da se lažne vijesti šire preko društvenih mreža, što učiniti?

- Kako reagirati na fake news? Najčešće je mudro ne reagirati na prvu jer su vrlo brzo raskrinkani od nekog drugog medija koji će provjeriti izvor. S kolegama PR-ovcima uvijek komentiram kako je u našem poslu važna proaktivnost, svakodnevno izlaziti s informacijama, promocijom svega što se radi s čim je važno upoznati javnost, kako ne bismo ostavili prostora onima koji se vole igrati sudbinama svijeta. Fake news su pošast protiv koje se najbolje boriti razvijanjem medijske pismenosti! Na fake news - s pravom viješću i dobrom komunikacijom s moralnim medijima. I medijima je u interesu da se fake news lociraju i ne miješaju s pravim novinarstvom.

Dakle, bez obzira na razmjere, vi ne biste reagirali?

- Naravno da se radi od slučaja do slučaja, o težini fake newsa. Ako se, primjerice, radi o kleveti ili teškoj dezinformaciji treba ići s demantijem, objašnjenjem pravog stanja stvari.

Nisu problem samo 'no name' izvori na internetu, danas i osobe na nekim odgovornim funkcijama, primjerice i saborski zastupnici, kreiraju ili šire lažne vijesti...

- I nije neka fora da se igraju s povjerenjem onih koji ih biraju. Zato je važna uloga i medija i PR-a, educirati.

Zoran Milanović je kao premijer bio zabranio državnim službama i firmama angažiranje vanjskih PR agencija...

- Mislim da su PR agencije kao i komunikacijski stručnjaci u javnom sektoru podjednako važni u komuniciranju svega što se radi u državnim službama. Ako imamo komunikacijskog stručnjaka u instituciji i agenciji za vanjski support, sigurno ćemo dobiti još bolju vidljivost, kvalitetniju komunikaciju projekta. Zajedno s kolegama iz Upravnog odbora Hrvatske udruge za odnose s javnošću zalagala sam se za ukidanje te uredbe, i uspjeli smo u tome.

Dosta ljudi misle da je posao PR-a jedan oblik laganja i uljepšavanja istine. PR ne radi dobar PR sam sebi?

- PR-ovci bi trebali naći vremena i za vlastiti PR upravo da sruše navedene predrasude. Komunikacijski stručnjaci znaju da je laž u odnosima s javnošću nedopustiva. Nema laži, nema iskrivljavanja istine. Ako ne možete odgovoriti u nekom trenutku na neko pitanje građanina ili medija, zar je teško reći: 'Oprostite, ali u ovom trenutku ne mogu dati kompletnu informaciju ili ne mogu dati informaciju o tome što nas pitate. Kad bude trenutak, odgovorit ću'. Ali svakako ne odgovoriti nešto što nema veze s istinom. U laži su zaista kratke noge, zapravo, kada to prevedemo - laž je put ka gubitku povjerenja, a kad izgubite povjerenje onih s kojima komunicirate, s kojima surađujete, ne možete raditi kvalitetno niti jedan posao.


Puno puta se u političkim obračunima koriste informacije koje su 'procurile' iz DORH-a, nekakvi spisi koje su novinari dobili. Čovjek bude 'pokopan', a suđenje još nije ni počelo...

- I zbog toga ističem potrebu za komunikacijskim stručnjacima u svakoj instituciji. Da sam i na mjestu urednika nekog medija, i te kako bih vodila računa bih li to komunicirala, čak i po cijenu smanjenja naklade, pratitelja...

Riječ 'uhljeb' za zaposlenike gradova, županija i firmi na proračunu, ušla je u standardni rječnik. Možemo samo konstatirati da tu ni PR nije pomogao...

- U svakom segmentu javnog života, i u javnom i u privatnom sektoru, vjerojatno postoje oni koji se mogu tako etiketirati ako dobivaju plaću koju ne zasluže. Kada su u pitanju zaposlenici u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, rekla bih da je to više rezultat generalne predrasude i neznanja o tome što i koliko poslova velika većina ljudi obavlja vrlo odgovorno i znalački. 

Što biste nakon emisije 'Nedjeljom u 2' s Dalijom Orešković savjetovali Kolindi Grabar-Kitarović da ste na čelu njenog komunikacijskog tima?

- Moj savjet bi bio da ništa ne komentira.

A da ste u kutu izazivačice za predsjedničku fotelju, biste li spominjali Kolindine 'umjetne trepavice'?

- Nikada ne bih izgovorila tu rečenicu niti bih sugerirala da se na taj način komentira druga osoba.

Kad smo kod predsjednice, nedavno je novinaru zgrabila mikrofon. 

- Kao bivša novinarka, u ovom slučaju polazim iz pozicije novinara. Novinari rade svoj posao. Televizijskim i radijskim novinarima mikrofon je alat. Osobe koje se pojavljuju u javnom prostoru moraju imati razumijevanja, strpljenja i tolerancije za medije, novinari samo rade svoj posao.

Kako gledate na angažman Krešimira Macana kao savjetnika premijera Andreja Plenkovića?

- Kolega Krešimir Macan jedan je od najboljih komunikacijskih stručnjaka u cijeloj regiji, a usudila bih se reći i šire. Imao je najbolju namjeru pojačati komunikaciju Vlade i sa svojim znanjem i iskustvom je osuvremeniti, ubrzati. Krešo je odličan u svakom projektu u koji se uključi.

Kako tumačite gubitak izbora Ive Josipovića? Bilo je, očito, previše komunikacijskih grešaka...

- Teško je to reći. Možda nije dovoljno slušao savjete svoga komunikacijskog tima. Nije dovoljno dobro animirao svoje birače. Ili jednostavno nije imao sreće...

U toj kampanji je bila velika afera 'Operacija Barbika', navodno je bila riječ o nekoj paraobavještajnoj akciji...

-  Protivnik sam negativnih kampanja, one su bumerang koji te zalijepi za zemlju vrlo brzo. Tako da nisam baš netko s kim detaljnije možete razgovarati na tu temu...

Može li se zaustaviti vijest? Što učiniti kada znate da novinar ima informaciju koju ne biste nikako željeli da objavi?

- Novinari i PR-ovci se moraju poznavati i poštivati da bi dobro surađivali. Novinari moraju raditi svoj posao, a mi smo tu da prenesemo točno i istinitu informaciju. Ako netko negdje 'zaglajza', i to je informacija koju će netko htjeti objaviti. Zato je važno na vrijeme reagirati da se ne dogodi veća šteta.

Jeste li gledali seriju Novine? Prepoznajete li neke likove u stvarnom životu?

- Naravno. Pa glavni lik u seriji je moj grad - Rijeka. Oduševljena sam, prije svega, kadrovima grada. A nama Riječanima je baš fora pogađati na koga je to Ivica Đikić mislio kada je pisao scenarij.

Htjeli ste preskočiti komentar ulaska predsjednice u svlačionicu u Rusiji, ali sad je, unatoč kritikama, čak i ruganjima, ponovno 'upala' tenisačima. Što iz toga možemo naučiti?

- Teško je kontrolirati emocije u ovakvim situacijama. Kada pobjeđuje hrvatska reprezentacija, svi smo sretni i ponosni. Svatko reagira na svoj način. Netko glasno navija i skače od sreće, netko pjeva, netko plače... Moja draga prijateljica Rajna strastvena je navijačica svih sportova, uvijek je najglasnija i veselo prati sve tekme. Da Rajna uleti u svlačionicu, vjerojatno bi mi bilo zabavno.

Otkrijte nam Vaše najzanimljivije slučajeve krizne komunikacije...

- Ledolom u Gorskom kotaru 2014. bio je veliki izazov. Župan Zlatko Komadina bio je na terenu gotovo prije interventnih službi. Kao zapovjednik stožera civilne zaštite na terenu je koordinirao rad Stožera i interventnih službi. Sve sastanke s članovima Stožera, vatrogascima, policajcima, gradonačelnicima i načelnicima... trebalo je organizirati u kratkom vremenu. Bilo je opasno izaći na teren i naravno da je trebalo posebno povesti računa, ovoga puta prije svega o sigurnosti novinara, snimatelja i fotografa, a tek onda i o tome da dobiju pravodobne i potpune informacije kako bismo putem medija izvijestili građane što se događa i kako da se ponašaju. Nestalo je struje, nije bilo signala, zaleđene prometnice, zaleđeni snijeg padao je s krovova kuća i drveća... U većem dijelu Gorskog kotara nije bilo telefonskih veza, komunicirala sam preko tri telefona, kako je koja mreža imala signal. Najbrže je bilo prenijeti informacije preko Facebook stranice Primorsko-goranske županije i radijskih postaja. Tri dana nismo izlazili iz leda Gorskog kotara, ali smo pobijedili ledolom. Nažalost, ta je prirodna nepogoda donijela potkornjake koji su uništili goranske šume, ali je najvažnije da nije bilo ozlijeđenih...

Za kraj, možete i neku ležerniju anegdotu s posla ispričati...

- Puno je anegdota koje bi nasmijale vaše čitatelje. Kako posao komunikacijskog stručnjaka poput novinarskog, nema radno vrijeme, uvijek moraš biti dostupan, na raspolaganju za pitanja, reakciju u kriznim situacijama, simpatičan je bio komentar mojeg mlađeg sina kojeg je ljutilo kada mi nedjeljom na obiteljskim druženjima i izletima zazvoni službeni mobitel i onda, naravno, moram nešto rješavati. Rekao je: 'Mama, mi i da odemo na vrh neke planine i tebi zazvoni mobitel, ti bi morala raditi'. Sretna sam jer imam podršku obitelji. Sinovi i suprug moji su najdraži savjetnici i moja ciljana javnost.

Vaša reakcija na temu