INTERVJU Ivan Šimić: Nažalost, danas u Splitu svi znaju lika koji je 'zamračio' milijarde, a nitko ne zna čovjeka koji je projektirao milijarde vrijedne projekte u brodogradnji!

Ivan Šimić u X. izbornoj jedinici je nositelj liste koalicije Dosta pljačke. Za početak smo ovog člana Živog zida pitali da se sam predstavi u kratkim crtama...

- Moje sociološko oblikovanje se odvijalo u trokutu Makarske, Zagreba i Splita iako sam po rođenju Imoćanin. Diplomirani sam inženjer šumarstva, stručnjak s područja zaštite šuma od požara i zaštite na radu s dugogodišnjim stažem u Hrvatskim šumama u Upravi šuma Split, ali sam istovremeno i poduzetnik,  izumitelj i inovator, volonter u sportu i ekologiji , oženjen i otac četvero djece. 

Kad ste spomenuli protupožarnu problematiku, možete li nam reći što su najveći problemi u zaštiti od požara u Dalmaciji?

- Najveći problem protupožarne zaštite u Dalmaciji je što ona nema svoju strategiju, a požari se gase prvenstveno  strategijom. O tome sam pisao još 1998. u svom radu 'Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarene površine' gdje sam brojkama dokazao da u Dalmaciji zapravo ne gore šume nego zapuštene poljoprivredne površine te je zaključak bio da bi se ulaganjem u poljoprivrednu proizvodnju u Mediteranu ujedno i smanjili požari. To se posebno odnosi na ekstenzivno stočarstvo, koje je sada hit u svijetu, te voćarstvo u koje, naravno, spada i maslinarstvo. 

Kakva bi onda bila sudbina šuma alepskog bora u Dalmaciji?

- Alepski bor je korov, o čemu sam pisao u svom radu 'Teorija uzgoja šuma metodom komprimiranog filogenetskog razvitka'. To je vrsta na kojoj za domaću beštiju nije ništa jestivo, svojim iglicama zakiseljava tlo i vrlo je neotporan na požare. Jedina njegova prednost je što je dobar pročišćivač zraka zbog čega bi ga trebalo zadržati samo u rekreacijskim turističkim zonama. 

Pa kako bi Dalmacija trebala izgledati?

- Jednostavno, bilo bi više česmine, medunca, jasena, lavande, kadulje i smilja. Paše u izobilju za pčelu, kozu, ovcu, a time i čovjeka. Miris Mediterana bi tada imao svoju puninu, a time bi se i fond neke divljači oporavio, posebno sitne, kamenjarke grivne, zeca i dr. Naravno da bi se time smanjila i opožarena površina. 

Spomenuli ste da ste izumitelj i inovator, možete li nam nešto reći o tim svojim aktivnostima?

- U svom inovativnom stvaralaštvu sam se uvijek vezao za Mediteran znajući da su njegovi potencijali iznimno moćni i veliki, ali neopravdano zanemareni i zapušteni. Moj rad 'Akumulacijsko pojilište s elementima protupožarne zaštite'  je doprinos stočarstvu, lovstvu i protupožarnoj zaštiti jer ublažava sušni period ljeta svim subjektima.  Drugi moj rad i ujedno kapitalni, je vjetro-solana koja dobila nagradu ARCA, Izvorno hrvatsko i Zlatnu kunu. U tom radu sam uspio povećati proizvodnju soli po jedinici površine za deset puta u odnosu na naše klasične solane. Proveo sam istraživanje i eksperimentalnu proizvodnju te osmislio cjelokupan tehnološki proces koji prezentiram u Solani Ramova. Nažalost, sve je to obavljeno bez potpore institucija zbog čega se proizvodnja zadržala u mikro okvirima, iako sama po sebi ima potencijal razvoja cjelokupne industrije. Kada se spomene razvoj cijele industrije onda se može govoriti o ozbiljnim brojkama novih radnih mjesta.

Može li se onda reći da vas je ta neshvaćenost institucija otjerala u politiku?

- Jasno, nedostatak suverenosti se očitava upravo u odsustvu primarne proizvodnje i zapuštene industrije. Ako se to igdje tako jasno vidi, onda je to odnos državnih institucija prema ovakvom inovativnom potencijalu. Društvo koje je zatrovano kriminalom i nepravdom ne prepoznaje novu vrijednost i osuđeno je na propast. Zbog toga politička platforma Dosta pljačke je zapravo više sociološka potreba nego što je politička poruka. Oni koji rade i stvaraju bježe od kriminala i nepravde i tu nema budućnosti.

Idemo ovaj razgovor privesti kraju s laganijim temama. Reki ste da ste volonter u sportu, što to znači, čime ste se bavili?

- U ranoj mladosti sam igrao rukomet pa sam četiri godine bio predsjednik Rukometnog kluba Osejava u Makarskoj. Međutim, kako se sve četvero moje djece bavi plivanjem i kako su svi plivali i još neki plivaju za Mornara u Splitu i ja povremeno volontiram koliko mogu. Dugo sam godina u Makarskoj organizirao Makarski plivački maraton po čemu je Makarska nekada bila poznata .   

Hajduk?

- Ja sam srednje veliki dioničar Hajduka, ha, ha. Imam dvanaest dionica, svakom u obitelji pripadaju po dvije. Naravno da ne možemo biti zadovoljni stanjem u Hajduku , ali ne možemo biti zadovoljni sa stanjem u sportu općenito. Međutim, problemi sporta su dublje prirode i oni se rješavaju negdje drugdje. Ljudi jedni na druge djeluju po načelu spojenih posuda i dok je u škveru radilo na stotine inženjera, magistara i doktora, dok su Split i Dalmacija imali svoju industriju s intelektualnim potencijalima koji se prelijevao po ulicama Splita onda smo lako rađali jednoga Ivića kojemu se i danas klanjaju svjetske veličine u nogometu. Dok su se projektirali brodovi, Splitski festival je bio mediteranski događaj godine. Danas, nažalost, u Splitu svi znaju lika koji je 'zamračio' milijarde , a nitko ne zna da je mr. Miro Pelajić projektirao milijarde vrijedne projekte u brodogradnji. To je naša realnost kojoj treba pružiti otpor, a rješenje je vrlo jednostavno - Dosta pljačke!