INTERVJU Ivica Grković: Opredijelio sam se za ono što uvijek činim, za logičan izbor - sposobnost, a ne podobnost

Rođen u Zadru, Ivica Grković je diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (1989.), gdje je i magistrirao (1992.). Doktorirao je na Zavodu za anatomiju i staničnu biologiju Sveučilišta u Melbourneu, Australija, 1997. godine, kada biva promoviran u akademsko zvanje 'lecturer' i 'senior lecturer'. Na istom zavodu radi do 2004. godine kad dolazi na Medicinski fakultet u Splitu. Od 2005. godine vodi Katedru za anatomiju, od 2007. do 2009. godine bio je prodekan za znanost i poslijediplomske studije, a od 2009. do 2011. prodekan za nastavu. Područje znanstvenog interesa prof. Grkovića su neurobiologija autonomnog živčanog sustava, anatomska istraživanja i medicinska edukacija i iz ovih područja objavio je više od 50 znanstvenih članaka, s H-indeksom od 15. Osnivač je Laboratorija za eksperimentalnu neurokardiologiju na Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju. Profesor Grković je jedan od četiri glavna autora modularnog multimedijskog projekata za učenje i podučavanje anatomije (www.anatomedia.com), licenciranog na više od 20 svjetskih sveučilišta.

Ovo je kratki životopis Mostovog kandidata za gradonačelnika Splita objavljen na stranicama Medicinskog fakulteta u Splitu. Radi se o osobi široj javnosti gotovo nepoznatoj do ove izborne kampanje, ali dobro poznatom imenu u znanstvenim krugovima. Odlučili smo se napraviti intervju u kojemu neće ništa govoriti o svojim gradonačelničkim planovima jer gotovo svakog dana o tome možete čitati na Dalmatinskom portalu, nego nam je namjera bila pokušati doprijeti do ovog profesora koji usred Splita kompostira otpad i ne koristi automobil za gradske relacije.

Karijeru je napravio u Australiji, gdje je otišao trbuhom za kruhom. Kaže da zbog te njegove odluke otac s njim nije pričao godinu dana, a s njegovom ženom, australskom državljankom, čak dvije godine. Plašio se otac da se sin nikad neće vratiti. No, vratio se...

- Jedan posjet Zagrebu 2002. godine je bio ključan. Držao sam predavanje, a prof. Matko Marušić me pitao vraćam li se. Kazao mi je  da mu ne dolazim na oči ako se ne javim kolegama u Splitu. Prvi put sam tada počeo razmišljati o Splitu, do tada su uvijek bile opcije Rijeka ili Zagreb. I javio sam se u Split, bili su oduševljeni, za godinu dana smo dogovorili povratak. Došao sam 2004. s troje djece, bez ugovora, u iznajmljeni stan na Visokoj, i to je bio početak. Supruga nije imala posao, a ja sam došao na riječ profesora Mladena Bobana. Vrlo brzo smo se snašli i evo sada je već 16. godina da smo tu, nismo nikada požalili. 

Što je presudilo?

- Osjećaj odgovornosti da vratim dug društvu. Moram priznati da sam se lomio. Supruga me pitala hoću li prestati razmišljati o Hrvatskoj ako odlučimo ostati u Australiji, a ja sam odgovorio: 'Nikad'. Ona je tada rekla da nemamo što razmišljati, nego krenuti za Hrvatsku jer smo dovoljno mladi da možemo čak i napraviti pogrešku. No, nismo je napravili. Postao sam i prodekan za znanost i bio u mogućnosti inkorporirati u Splitu sve što sam naučio u Australiji. 

Sudjelovali ste u osnivanju studija na engleskom jeziku.

- Prof. Marušić je došao s inicijativom studija na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu, bio je to hit od prvog dana! Danas od toga studija fakultet uprihodi više od 20 milijuna kuna godišnje.

Koliko košta studiranje?

- Godišnje 12.000 eura, a svi ti studenti negdje još iznajmljuju stanove, troše... Ali još važnije od novca je promjena cijele percepcije. Meni je taj projekt idealna slika poduzetništva: znanje ne izvozimo nego ga prodajemo ovdje. 

Vaša politička priča je počela s Hrastom, kako Vas Marušić nije vrbovao u HDZ?

- On i ja smo suglasni u brojnim stvarima. Kada sam 2013. bio Hrastov kandidat za župana, dobio sam ponudu da odustanem i budem HDZ-ov kandidat za dogradonačelnika Splita. Odbio sam.

Zašto Hrast?

- Naivno sam vjerovao u ideju Hrasta. Aktivirao sam se u javnom životu tijekom kampanje za ustavnu definiciju braka, a još više protiv neznanstvenog zdravstvenog odgoja. To sam smatrao uvredom mene kao znanstvenika, apelirao sam peticijom prema  Ministarstvu znanosti, ljudi iz Hrasta su primijetili da mi nije stran taj vid aktivizma i bilo im je to privlačno. Vidio sam u Hrastu grupu mladih okupljenih oko Hrvatskog nadzemlja, volim njihov način rada i humor i to me, moram priznati, ponijelo. No, ta priča nije dobro završila jer je tadašnje vodstvo željelo doći u poziciju makar i s HDZ-om. Stranka u koju sam vjerovao me žrtvovala, pa od tada nisam razmišljao o bavljenju politikom jer me to boljelo. 

Sve do Mosta...

- Most je stranka u kojoj mogu slobodno donositi prosudbe, ne treba tražiti mišljenje u Zagrebu. Bio sam Mostov simpatizer, a prijatelj s Medicine Ivan Kovačić me više puta nagovarao da se priključim. Svidjela mi se mlada jezgra splitskog Mosta, uskladili smo način djelovanja i razmišljanja i osjećam se ugodno. Pokušavamo promijeniti cijelu paradigmu političkog aktivizma i siguran sam da ćemo u tome uspjeti. To je trka na duge staze.

Ako postoje znanstveni dokazi, kako znanstvenici imaju različita mišljenja po pitanju zdravstvenog odgoja ili nekih drugih tema Utječe li ideologija na znanstvenike?

- Kao prvo, pitanje je što je to znanstveni dokaz, radi se o širokom terminu. Sama činjenica da ljudi moraju znati da postoje različite razine znanstvenih dokaza, od jakih do klimavih i upitnih. Ne postoji ni dan danas konsenzus što je apsolutni dokaz, a što nije. 

Kada Vas je Most istaknuo kao kandidata za gradonačelnika Splita, protumačeno je da je to skretanje udesno. Kako sebe definirate?

- Imam piramidu vrijednosti. U bazi onog što mene određuje jest činjenica da sam kršćanin i katolik. Onda sam liječnik, profesor anatomije, društveni aktivist itd. Ali ono na čemu se temelji sve što ja jesam jest ova prva spoznaja. Moj kršćanski i katolički moral je iznad mene kao liječnika. 

Namjerno ste preskočili nacionalnost?

- Ponosan sam Hrvat, uvijek i svugdje sam to bio i bit ću. Ali to me ne određuje u mom sustavu vrijednosti, u mojem moralu.  

Mali broj katolika su praktični vjernici, nije baš da se volimo slijepo držati Biblije...

- Mislim da su 10 Božjih zapovijedi bon-ton međuljudskog življenja. To je minimum jednog tolerantnog života u društvu. Nema tu ništa ekstremno. S druge strane, kada razmišljamo o tom koliko je kršćanstvo limitirajuće, onda gledam primjere iz Kristovog života. Krist je za svoje vrijeme bio zapravo liberal koji je propovijedao i radio stvari koje su sablažnjavale vlast i autoritete. A zapravo je svjedočio potpuno novi, univerzalni sustav vrijednosti kojeg vidim kao vrhunac čovjekoljublja. To je po meni jedan od najvažnijih dokaza njegove božanske naravi.

Volio bih s Puljkom razmijeniti mišljenja na temu vjere u Boga

Dosta ljudi govori da vjeruju u Boga, ali da ne podržavaju Crkvu.

- Prihvaćam Crkvene autoritete. Volio bih da se puno više energije uloži u ekumenski pokret, da se Crkvu približi ljudima. Kad se ispovijedamo, kažemo 'grijeh mišlju, riječju, djelom i propustom'. Mene su u politiku natjerale upravo te riječi 'grijeh propustom'. Svjestan sam da imam neke sposobnosti koje mogu biti društveno korisne. Može zvučati patetično, ali jednog dana moći ću reći da sam nešto pokušao napraviti na tom polju. 

Nije Vam problem biti znanstvenik i vjernik?

- Bio mi je zanimljiv intervju s Ivicom Puljkom na temu vjere u Boga, volio bih s njim razmijeniti mišljenja. Ja se bavim anatomijom, a po meni je spoznaja o savršenosti ljudskoga tijela čisti dokaz postojanja Boga. Ne vjerujem da se cijeli svemir mogao dogoditi slučajno. Postoji znanstveni način dokazivanja Boga sustavom koji je još Toma Akvinski definirao. Vjera i znanost su dva različita prostora, ali ne smatram da nisu komplementarni. Kada se kritizira Crkvu zbog nekih postupaka iz prošlosti, treba se vidjeti kontekst i sustav vrijednosti koji je tada vladao. Često se pitam kako će buduće generacije gledati na ovo što mi danas radimo i smatramo normalnim, vjerojatno će im neke stvari biti totalno neprihvatljive.

Možda, primjerice, konzumiranje mesa?

- Kćer mi je veganka. Moram reći da mi je bio izazov pomiriti se s time, ali nakon što sam pobijedio sebe, vidio sam da je ona u većini stvari apsolutno u pravu. Današnji način ishrane je u 90 posto slučajeva samo rezultat interesnih lobija, od nametanja priče da su tri šalice mlijeka dnevno neophodne za život, pa nadalje. Mi smo jedina vrsta živih bića koja konzumira mlijeko druge vrste, a za proizvodnju jednog kilograma teletine treba 500 litara svježe tekuće vode. Moja kćer se bori za čišći svijet svoje djece. 

Vlada Vas je izbacila iz Upravnog vijeća KBC-a Split jer ste prednost u izboru za ravnatelja bolnice dali dr. Juliju Meštroviću umjesto osobi koja je bila favorit tadašnjeg ministra Milana Kujundžića.

- Opredijelio sam se za ono što uvijek činim, za logičan izbor - sposobnost, a ne podobnost. Cijelo vrijeme nam je bilo nametano da ravnatelj mora biti politički odabir i ako nema političku potporu iz 'centrale' da neće moći ništa napraviti, ali Julije je pokazao da je pravi izbor. 

Uzdrmano povjerenje u Vilija Beroša

Kako gledate na situaciju s koronavirusom?

- Pandemija se iskoristila za stjecanje materijalne koristi pojedinaca i firmi i to me jako žalosti! To je post covid sindrom društva, a ja bih ga usporedio s ratnim profiterstvom. Uvijek kada je nevolja, neki jako dobro zarade. 

Kritika ide na ministra Vilija Beroša?

- Povjerenje u njega kao čovjeka je uzdrmano. Po definiciji bi u vrijeme krize lideri trebali biti pravedni, čvrsti, nepotkupljivi...

Dosta je u Hrvatskoj skepse vezano za cijepljenje.

- Jeste li se pitali zašto je toliko veliki postotak cijepljenih u Engleskoj? Zato što su dobro iskomunicirali! Ako kažeš čovjeku da su ti šanse da ćeš od cjepiva umrijeti 1 naprema 350 tisuća, što mu to znači? Ali ako mu predočiš da je veća šansa da te udari grom, onda bude jasnije. Mojim studentima kažem da je pod elektronskim mikroskopom povećanje 2 milijuna puta, a onda im dočaram da je to kao da s Mjeseca gledate Wimbledon i vidite lopticu.