INTERVJU Ivica Kukavica: Arkan mi je preko Motorole prijetio da će me uhvatiti i osobno likvidirati

Ivica Kukavica, Mostov kandidat za splitsko-dalmatinskog župana, nedavno je uputio otvoreno pismo Damiru Krstičeviću zbog njegove podrške Blaženku Bobanu na aktualnim lokalnim izborima. Umirovljeni bojnik, bivši pripadnik 3. imotske bojne 4. gardijske brigade, napisao je ratnom zapovjedniku Pauka riječi koje su odjeknule. 'Od hrabrog i časnog generala i vojnika dopustili ste da Vas pretvore u vojnika partije', poručio je Kukavica bivšem ministru obrane Plenkovićeve Vlade, a nama je to bio povod da popričamo s mostovcem o ratnim devedesetima i poslijeratnoj ulozi branitelja u političkom životu.

Kakve su reakcije bile na otvoreno pismo generalu Damiru Krstičeviću?

- Reakcije na pismo su više nego odlične. Sretan sam jer me ogroman broj kolega nazvao te poslao poruku podrške. Svi mi već duže vrijeme mislimo da je naš ratni zapovjednik u političkom smislu sebe postavio kao gromobran loše HDZ-ove politike. To je apsolutno neprihvatljivo jer nitko nema ekskluzivno pravo crpiti politički kapital iz 4. gardijske brigase, pogotovo ne na način na koji je to Damir radio.

Je li Vas nazvao?

- Ne, nije me nazvao.

U pismu ste dosta snažno napali HDZ, a dosta vaših ratnih prijatelja su članovi te stranke.

- Svi mi branitelji imamo demokratsko pravo biti u politici. HDZ je napravio ideološki i gospodarski zaokret tako da sve više uvodi autokraciju, što je u suprotnosti s našim vrijednostima koje smo imali dok smo krvarili za domovinu. Manji broj branitelja je ostao u HDZ-u, vjerojatno zbog nekakvih interesa, a sve više ih je razočaranih koji napuštaju tu stranku.

Je li Vas HDZ zvao da im se priključite sve ove godine?

- Je, bilo je takvih razgovora i kontakata. Danas također ima njihovih dužnosnika koji mi znaju reći da im je žao što nisam član HDZ-a. U svim razgovorima sam shvatio da oni traže poslušnike, na što ja nikako ne mogu pristati. Ne podržavam loše politike ili zakone. Imam visoke kriterije i jasno izgrađene stavove koje ne namjeravam izgubiti u politici. Zbog toga sam zahvalan MOST-u jer su me podržali kao nestranačku osobu koja može slobodno raditi i odlučivati o onome što je najbolje i u interesu naše županije. 

Što danas mislite o skupu 'Svi smo mi Mirko Norac'?

- Taj skup je bio skup ljutnje i razočaranosti tadašnjom državnom politikom, odnosom prema braniteljima te svim lošim procesima u društvu. Taj skup je, nažalost, HDZ ispolitizirao tako da tadašnji predsjednik stranke, Ivo Sanader, pobere političke bodove i kasnije pobijedi na parlamentarnim izborima.

Kakav je bio Vaš stav o Mesićevoj smjeni generala?

- Vrlo loš. Mesić je jedna loša politička epizoda čije posljedice i danas osjećamo. Dan danas kad pročitam to pismo, ne vidim nikakve politike. Ratni generali su napravili ono što se od njih očekuje, tražili su zaštitu vrijednosti Domovinskog rata zbog tisuća poginulih i ranjenih u agresiji na našu domovinu. Ništa više. To nije bio nikakav vojni puč, kako se tada pisalo u režimskim medijima. To je samo jedna sramotna epizoda koje nigdje u svijetu nema, ratne generale pobjedničke vojske umiroviti kao kriminalce par godina nakon rata.

Što mislite o braniteljskim prosvjedima u Savskoj?

- Nisam išao na te prosvjede, ali dogodilo se to da je opet jedno legitimno nezadovoljstvo u braniteljskoj populaciji iskoristio HDZ. Prosvjed su ispolitizirali te u konačnici nanijeli štetu svim braniteljima srozavajući nam ugled u društvu.

Tri puta ste ranjavani, možete li nam nešto reći o tim stradanjima?

- Prva dva ranjavanja su bila lakša. Na jugu u deblokadi Dubrovnika granata je pogodila jednu liticu s koje sam navodio naše haubice, a drugo je bilo u akciji Maslenica, bombom, u bliskoj borbi s neprijateljskim formacijama tzv. Arkanovcima u mjestu Paljuv. Treće je bilo najteže. Bio sam u dubinskom izviđanju u vodičkom zaleđu u kolovozu 1993. godine. Nakon svakog ranjavanja sam se vraćao u postrojbu 4. GBR i na ratište, što je jasna poruka mog karaktera i upornosti.

Imoćani su u obrani Zadra dali velik obol, možete li opisati događaje tih nekoliko ključnih dana? Vaši suborci su nam rekli da ste bili u jednom neprijateljskom napadu ključni čovjek obrane i da ste raznijeli jedan oklopnjak. Koga biste vi istaknuli? 

- Teško je u nekoliko rečenica opisati te dane u početku listopada 1991. ili iza akcije Maslenica 1993., jer su u oba navrata Imoćani igrali značajnu ulogu. Napad na Zadar je bio brutalan, naša bojna, kao i 1. PB su podnijele glavninu napada, uz postrojbe iz samog Zadra. Na Bilom brigu i Bokanjcu su se vodile bliske, krvave, borbe, a neprijatelj je stigao do prvih kuća. Osim mene je bilo još pojedinaca i grupa koje su zaslužne što grad Zadar nije pao. Moja grupa od 10-ak ljudi je bila iskusna, motivirana i naoružana ptotuoklopnim sredstvima. Posebno su se istakli iz grupe Kaćo, Pipun, Milan Đuzel, Mandarić, Damir Margeta, Dubo Šumanović… Puno je neznanih heroja. Tenkovi su došli toliko blizu da smo ih u jednom trenutku planirali napasti ručnim kumulativnim bombama, jer nam je nestalo raketa. 

Akcija Maslenica je značajna jer su na potezu Novigrad - Paljuv, te Kašić - Islam Grčki neprijateljske elitne snage razbijene. 

U jednom trenutku mi je Arkan prijetio preko Motorole da će me uhvatiti i osobno likvidirati, a povod je bio taj što su im neustrašivi Imoćani, čiji sam tada bio zapovjednik, nanijeli velike gubitke u Paljuvu. Ovdje moram spomenuti i ostale naše elitne postrojbe, a posebno cijenim doprinos 3. GBR.

Od Bobetka ste dobili pištolj za hrabrost. Čuli smo da je bilo smijeha u samoj podijeli zbog vašeg prezimena. 

- To je bilo u vojarni Dračevac 1993. godine. Cijela brigada je bila postrojena, i kad su prozvali mene da sam nagrađen za hrabrost bilo je puno smijeha. Jedan je rekao: 'Ako Kukavice dobivaju pištolj za hrabrost, ja sam zaslužio niklovanu haubicu s gumama Pirelli'.

U čemu je tajna uspjeha 3. imotske bojne?

- Ta postrojba se sastojala od neustrašivih ljudi, pravih domoljuba, spremnih dati život za svog prijatelja. Zajedništvo, hrabrost i sloga su ključ uspjeha 3. imotske bojne.

U Domovinskom ratu je poginuo preko 200 Imoćana. Radi se o kraju koji nije bio izravno pogođen ratom. Mislite li da Imotski zaslužuje veću pomoć zbog te činjenice?

- Na ovo pitanje je lako odgovoriti. Kada pitate sve dosadašnje vlasti, kao i aktualnu županijsku, svi će reći da su pomagali, ulagali i da to rade i danas. To je ključna stvar jer je očito da su loše politike, u prvom redu u našem gradu i u županiji, dovele do kolapsa gospodarstva i depopulacije u Zagori. Pošto je na vlasti na obje razine HDZ već 30 godina, jasno je da je potreban politički zaokret kako bi došlo do pomaka s mrtve točke i trenutnog besperspektivnog stanja.