INTERVJU Marijan Čipčić: 'Stari splitski gradonačelnici su načelnički mandat doživljavali kao krunu karijere, kao veliku čast, ali i odgovornost'

Fotogalerija (20)

Mladog kustosa Muzeja grada Splita potpisnik je ovih redaka zapisivao dva puta, prvi put na domjenku nakon uspješno odrađenog predstavljanja novog broja časopisa Društva prijatelja kulturne baštine, te drugom prigodom, prilikom postavljanja izložbe o kojoj već bruji cijeli grad a vrata joj se nisu ni otvorila. Stoga neka ovaj razgovor bude najava sutrašnjeg otvaranja izložbe 'Splitski gradonačelnici (1882. – 1918.): život i uspomene'. 

Najteže je 'zapisati' prijatelja kojega znaš još od srednje škole pa nadalje, nekoga kome znaš i vrlinu i manu. Postoji opasnost da ga zbog te intimnosti ne uljepšaš pa vam se obojici ne narugaju oni koji pak znaju vas. A jednako tako, da ga zbog prisnosti ne iskarikiraš pa da on ne ostane kivan jer se u nekom međuprostoru do danas potpuno izgradio suprotno od onoga što je tebi kroz srednjoškolske i fakultetske dane taj druškan predstavljao. Da vam skratim priču, jer će razgovor biti poduži, protagonist ove zanimljive ćakule je prof. Marijan Čipčić, meni bio i ostao Čipan, kustos u Muzeju grada Splita i predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine u Splitu, te još štošta toga. Da vas baš obaspemo intimom, potpisniku ovih redaka nekadašnji cimer iz zadarskih dana kada smo 'suva k... i mokrih opanaka' (kako bi moj pokojni Getanin Stipe Prajac, krajnje grezo, za nas studentariju kazivao) svakodnevno živjeli menzu, Znanstvenu knjižnicu i pokoju birtiju, pogotovo 'Arkadu' i onu u pokojnoga Ratka. Sanjalo se tada bolje dane a zapravo živjelo najbolje, bez stvarnih odgovornosti, obaveza i znanja koje ti diploma nosi... Dakle, ova je ćakula zapravo uvod za nadolazeću izložbu u Muzeju grada Splita.

Dobro, Čipane, kako ti jedan vlaj i Dugopoljac uopće imaš potrebu za splićanistikom? Što se nisi uhvatio dugopoljske općine?

- Ha-ha, znao sam da ćeš ovo pokušati pretvoriti u teatar mediteranske zezancije. Spremio sam se na ovako nešto podlo od tebe pa ti evo odmah i protupitanje; kako ti vlaj iz Prapatnice i netko tko se prodaje za dubrovačkog gospara, a u Dubrovniku nikad nije bio, uzmeš sebi za pravo pisati diplomski o Smoji i Popadiću? Ti si trebao možda štogod ruralnije obraditi, ali opet te vuklo ono što ti se kroz odrastanje u ovom našem predivnom gradu uvuklo pod kožu. Mi smo imali tu sreću da se rodimo i živimo u Splitu. Ne možemo pobjeći od korijena, treba ih se ponositi ali ne vidim apsolutno nikakvog razloga zašto mi koji nismo fetivi ne bismo ravnopravno sudjelovali u izgradnji naše sredine. 

Odlično je prošlo predstavljanje časopisa, sutra na istu temu otvaraš izložbu, odakle ideja o poteštatima od 1882. do 1918.?

- Ovo je razdoblje do sada bilo nepravedno zanemareno u splitskoj historiografiji iako je prilično važno za povijest našega Grada. U ovom je razdoblju Split dovršio svoju tranziciju iz male provincijalne varošice u moderni gradić europskog karaktera. Veliki politihistor i akademik Grga Novak povijest Splita u tri knjige završava upravo 1882. godinom. Prošle godine su Muzej grada Splita i Društvo prijatelja kulturne baštine organizirali znanstveni skup i to za blagdan našeg zaštitnika grada sv. Dujma koji smo posvetili ovim načelnicima. Dvanaest sudionika skupa je obradilo 9 načelnika i 3 komesara, nakon toga smo izdali njihove biografije s naglaskom na političko djelovanje u 'Kulturnoj baštini' br. 44, a izložba je nekakav završetak cijelog toga ciklusa. Kroz izložbu pričamo njihove privatne priče. Posjetitelji će štošta o njima moći naučiti, da izdvojim npr. gdje su bili pokopani na nekadašnjem Sustipanu i sl. Dotičemo se u izložbi primjerice i načelnika Bajamontija i Ante Starčevića jer ih stavljamo u kontekst toga vremena. Bajamonti je tu jer zahvaljujući njegovim komunalnim i gospodarskim zahvatima ovi narodnjački gradonačelnici su nastavili dalje razvijati grad, iako je bio njihov politički protivnik ne smijemo negirati njegove zasluge, stoga nam je on poslužio kao uvodnik u tu cijelu priču. Dok je Starčević tu kroz pjesmu koju mu je poteštat Vicko Mihaljević posvetio i jer je u političkom smislu utjecao na ovu mlađu generaciju obrađenih poteštata poput Ante Trumbića, dijelom Josipa Smodlake i već spomenutog Mihaljevića. Kroz izložbu pričamo i priču o povijesti memorije na ove zaslužne ljude kroz zadnjih 100-tinjak godina. Evo ti i jedna mala zanimljivost, na otvaranju izložbe će riječ-dvije kazati i Ante Rendić-Miočević, praunuk prvog načelnika ponarođenog Splita Duje Rendić-Miočevića koji je Splitom upravljao od 1882. do 1885. godine...

Iskoristi priliku da se zahvališ kolegama koji su ti pomogli postaviti izložbu... 

- Svima koji su pridonijeli da izložbe ugleda svjetlo dana sam iznimno zahvalan, ne bih nikoga htio preskočiti ali veliko hvala svim kvantitetnim i dragim suradnicima. No, ipak moram izdvojiti kolegicu Dinu Vuletin Borčić i kolegu Mirka Gelemanovića autore likovnog postava izložbe te ravnateljici muzeja Branki Brekalo koja nam je dala slobodu i poticaj za  svaki vid kreativnog izražaja. Bez podrške glavne i odgovorne osobe ovakvih projekata ne bi bilo. Vidio si da smo zaredali s kvalitetnim i odlično posjećenim izložbama, o Marjanu, o Trumbiću, o Splitskim grbovima, o žutom gigantu Jugoplastici, predavanja su nam fantastično posjećena, vidio si da su na gosparu stiha Paljetku neki ljudi ostali van dvorane. Čim ljudi dolaze znači da se dobro radi, stoga kao kolektiv funkcioniramo odlično i kad imaš vjetar u leđa ravnateljice onda ti je lako kasnije kolegama davati laude. 

Uz to što si kustos u muzeju ti si i najmlađi predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine... E sad, budimo realni, ti kao 'mulac' dobiješ priliku kraj svih ovih senatora postati predsjednik Društva kojem si na čelu?

- U Društvo sam se uključio 2015. godine. Društvo je doživjelo određenu smjenu generacija. Istina je da sam najmlađi predsjednik do sada, na toj časnoj dužnosti sam naslijedio arhitekta gosp. Edu Šegvića. Biti predsjednik ovog renomiranog Društva je velika čast i odgovornost. Svjestan sam da su članovi ovoga društva bili veličine poput Duška Kečkemeta ili Jakova Gotovca... uglavnom jedna velika plejada splitskih kulturnjaka. Imam dojam da su se ljudi prije više aktivirali u smislu ovakvih organizacija i da se više volontiralo. Danas se živi puno brže, svi negdje žurimo, puni smo obaveza nemamo vremena za hobije, za lijepe stvari... Meni je ovo neizmjerna čast i odgovornost ali moram ti priznati prije svega veliki gušt. 

Svjestan si da biologija čini svoje, ti bi kao predsjednik trebao raditi na tome da vam se priključe mladi. Jeste li se uhvatili društvenih mreža, ne vjerujem da će ti novi članovi doći kucati na portu muzeja... Koji je kriterij za članstvo?

- Nikako ne bih rekao da su u Društvu samo stariji članovi, ima nas svake dobi, ali istina bi bilo dobro da imamo još veći broj mlađih članova. Možda su najzvučnija imena stariji članovi poput gospode dr. Stanka Piplovića i dr. Ante Tukića. Oni tu već traju dugo, preko pola stoljeća i više, no ono što je jako bitno mi smo otvoreni za sve. Naše koordinate su poznate preko društvenih mreža, imamo dosta pratitelja stoga tko nas želi naći to lako može. Mi nismo nikakvo elitističko društvo, prihvatit ćemo svakog zaljubljenika u baštinu, ali da težimo biti što više stručni tome čime se bavimo to je istina. Da se slikovito izrazim, dobrodošli su svi, od postolara do zubara, bitno je da vole i cijene ono što naš grad baštini, a uloge ćemo lako podijeliti. 

Vratimo se temi izložbe. Hoćeš li se složiti sa mnom da imamo devalvaciju poteštatstva? Ja bih se poslužio onom narodnom, danas žaba vidi kako se konju mijenja potkova pa i ona digne nogu, ali što je najgore nije to samo u politici, već se ni u jednoj grani ne cijeni znanje i struka kako bi valjalo...

- To što si ti tako slikovito opisao ima svoju definiciju i zove se demokracija. Danas se svaka osoba starija od 18 godina može kandidirati i biti izabrana za najodgovornije dužnosti poput predsjednika države. To su čari demokracije... Vremena kojih se dotiče izložba (1882.-1918.) su bila znatno drugačija. Tadašnja država kojoj smo pripadali bila je Austro-Ugarska i njen izborni zakon je bio jako rigorozan. Glasovati i biti birani su mogli biti samo određeni punoljetni muškarci (žene nisu mogle glasati). U današnje vrijeme izborni zakon je bitno drukčiji, liberalniji i neusporediv je s onim iz razdoblja Austro-Ugarske. Gradonačelnici obrađeni na ovoj izložbi i 'Kulturnoj baštini' znali su kakvu odgovornost preuzimaju, bili su školovani na inozemnim sveučilištima i mahom uspješni odvjetnici i poduzetnici. Načelnički mandat su doživljavali kao krunu svoje karijere, kao čast ali i veliku obvezu. Iako, kazati da među njima ponekad nije bilo nekakvih sujeta i političkih sukoba ne bi bilo ispravno. Prvi narodnjački načelnik Duje Rendić-Miočević je svoj mandat prekinuo 1885. godine zbog neslaganja s Gajom Bulatom, vođom splitskih narodnjaka koji ga je naslijedio. Pogledaj Trumbić – Smodlaka odnos, stvarno dva velikana iz splitske povijesti koji su se kumskim vezama povezali pa su se u jednom momentu totalno razišli. Njihove polemike su bile javne, bile su ih pune tadašnje tiskovine. Da se nađe netko danas da ih dramaturški obradi postavi na daske dobio bi vrlo zanimljiv komad. 

Imponira kada uručiš nagradu velikanu kao što je dr. Tukić, kojim povodom ste ga nagradili?

- Naravno da imponira, to te samo tjera da radiš više... Doktora Tukića smo prigodom predstavljanja 'Kulturne baštine' nagradili za njegov doprinosu kulturnoj baštini našega grada. Ima cijeli niz njegovih inicijativa. Evo, konkretno, da nije bilo njega i njegovog djelovanja u okviru Komisije za obnovu Splitske fontane od prilike, za obnovu fontane, koju imamo danas, vjerojatno ne bi bilo ništa. Njegovim djelovanjem se sačuvala ljekarna koju je kupio nogometaš Kalinić u Marmontovoj ulici. Tu je i niz drugih njegovih inicijativa poput one da se postavi križ na Sustipanu i mnogih drugih. 

Spominješ Sustipan i Bajamontušu, po meni su to dva strašna kulturocida nakon Drugog rata.

- Je, ali razbijanje fontane je bio jedan svirepi i kukavički čin, no za Sustipan ti je sve, nažalost, prošlo potrebitu proceduru. Tamo se nisu samo uzeli maljevi i krenulo razbijati. Da nije ipak bilo ljudi koji su pružali otpor, bilo je, ali jako malo... Gledaj, pedantni dr. Duško Kečkemet je sve to dokumentirao i na taj je način sačuvao uspomenu na sustipansko groblje. On je bio izričito kontra njegova rušenja. Nije se bilo lako tada dignuti, al on je 'frajer' i 'fajter' s trideset i kojom ustao protiv toga čina ali je nažalost bio nemoćan i Sustipan je totalno devastiran. Uspio je spasiti Židovsko groblje, ali ovo nažalost nije uspio. Je li smiješno da veliki načelnik Vinko Milić nema više svoj grob? Ali kažem, to je rijeka koju ispraviti ne možemo. Ali ono što možemo jest čuvati memoriju na to groblje, na ljude koji su tu pokopani... Na jedan način to radimo i u okviru ove izložbe kroz sudbine grobova splitskih gradonačelnika.

Vidim da mi ovim želiš kazati da će Bajamontušu biti lakše vratiti. Nedavno si imenovan za koordinatora njene obnove. Moram biti krajnje iskren, ma koliko god se vi trudili, od toga vam neće biti ništa. Lijepo napišite projekt za gumno ispred sv. Frane i svakog desetog stočni sajam da se organizira i to u ovome gradu prolazi...

- Gledaj ovako, idemo na činjenice i držimo se toga. Gradsko je vijeće, dakle predstavničko tijelo svih građana, donijelo odluke 2006. i 2016. da se ide u obnovu fontane. To ti je meritum stvari. Sadašnji je gradonačelnik, temeljem toga uvrstio obnovu fontane u proračun. Za ovu je godinu budžetiran iznos za projektnu dokumentaciju, a za naredne dvije je donesena projekcija iznosa za njenu obnovu. Napravljen je konzervatorski elaborat od strane vrhunskih stručnjaka kojim je još jednom temeljito argumentirano i dokazano ono što se i prije znalo, a to je da postoje svi elementi za kvalitetnu obnovu monumentalne fontane. Ono što je također bitno, kroz razne inicijative od osnutka Komisije za obnovu Splitske fontane 2005. godine građani su se jasno odredili da žele vratiti fontanu koju su njihovi preci sufinancirali. Njenom obnovom imamo priliku ispraviti jednu veliku povijesnu nepravdu. Ajmo je sada iskoristiti!

Pogledaj ti kako je ovo 'lud' grad, mi se borimo vratiti Bajamontušu a ja ću te provesti da vidiš u kakvom su stanju fontane i česme koje grad ima, počevši od one na Pazaru koja je bila do malo vremena dio prodajnih kioska...

- Gradske fontane su nažalost zapuštene već desetljećima. O tome je Društvo prijatelja kulturne baštine upozoravalo više puta od svog osnutka 1971. godine. Kao što si naveo, čini mi se prošle godine je ona na pazaru nakon dugo vremena oslobođena od kioska, to je svakako pohvalno. Ima i niz drugih kojima treba obratiti pažnju. Fontane su zapravo zanemarene od kada je voda došla u kućanstva, pa više nije bilo velike potrebe za njihovo korištenje. A, nekada su bile centralni društveni punktovi našega grada. Pokraj njih se pjevalo, družilo, flertovalo... Stare fontane daju upečatljiv timbar našem gradu. Ne samo da su spomenik nekim prošlim vremenima nego su i korisna mjesta gdje se možemo osvježiti tijekom sparnih ljetnih dana. Stoga svakako zaslužuju da ih čuvamo i pazimo. I jedna mala ispravka, nemoj fontanu nazivati Bajamontuša, ona je fontana svih Splićana koji su u ono vrijeme sudjelovali s novčanim prilozima za njenu gradnju. Preko 3000 Splićana je dalo svoj financijski doprinos.  

Daj mi još jednu pametnu za kraj i imam ti jednu veliku zamjerku na ovaj događaj, nestalo vam je leda a nije domjenak ni počeo, nadam se da na otvaranju izložbe neće biti tako.

- Hm, ako ti je to jedina zamjerka ja sam prezadovoljan s obzirom na to da znam kolika si čimavica. Potrudit ćemo se na otvaranju izložbe ispraviti i taj mali nedostatak. Na kraju, koristim priliku i još jednom pozivam sve 'bidne' ljude, koje si izmrcvario pitanjima i mojim odgovorima, i koji budu čitali ovaj naš razgovor da dođu pogledati izložbu u Muzej grada Splita. Ako ne stignu na otvorenje u ponediljak, 28. listopada u 18 sati, nije problem, mogu doć i drugi put. Izložba će biti otvorena do sredine siječnja 2020. Tema poteštatstva je uvijek aktualna u Splitu, zato ne dvojim da će izložba biti više nego dobro posjećena.