INTERVJU Neven Šerić: Uhljebima treba značajno smanjiti plaće i prepoloviti radno vrijeme jer što odrade za 8 sati mogu i za 4

Prof. dr. sc. Neven Šerić s Ekonomskog fakulteta u Splitu predsjednik je splitskog ogranka Novog vala - stranke razvoja, na čijem je čelu Ljubo Jurčić. Prošli smo sa Šerićem veliki broj tema kako bi čitatelji stekli uvid što im nudi relativno nova politička stranka...

Vaš plan za Split? Na kojim pitanjima treba inzistirati, koje projekte gurati? Što Splitu najviše nedostaje?

- Split sa svim svojim destinacijskim ikonama i resursima može biti primjer cjelogodišnje turističke posjete. Bogatstvo raznovrsnih resursa, iznimni klimatski uvjeti i povoljna mikroklima Split čine poželjnim gradom za posjetu, privremeni i trajni boravak. Split kao centar znanja i novih tehnologija uz navedeno može u perspektivi postati jedan od poželjnih studentskih gradova šire regije. Dodatna specijalizacija destinacijske turističke ponude povezivanjem s resursima zaobalja mogla bi značajno povećati turističku posjetu u periodu kasne jeseni, zime i ranog proljeća s emitivnih tržišta Japana, Južne Koreje i Kine. Proljeće u Splitu je povoljno vrijeme za razvoj zdravstvenog turizma, ciljano turizma treće dobi. U periodu proljeća i jeseni bi trebalo razvijati i cruising turizam, te tako rasteretiti pomorski turistički promet koji bi bio fokusiran na yachting turizam i različite oblike ekskluzivnog izletničkog  turizma; turizam mladih razvijati u periodu rane jeseni. Rast turističke posjete i yachting turizma može predstavljati zamašnjak za razvoj poljoprivrede i sitnog stočarstva u zaobalju, te oživljavanje različitih oblika tradicijskih obrta. Rast turističke posjete zamašnjak je i za građevinski sektor, u koji bi se nastavila i ulaganja lokalnog stanovništva (apartmani i stanovi za turističko iznajmljivanje).

Kako ocjenjujete Ivu Baldasara kao gradonačelnika, što kažete na projekte za koje se zalaže?

- Svi započeti projekti su vrijedna platforma na kojoj se može postavljati iznesenu misiju. Obzirom na zatečeno stanje umjesto racionalizacije gradske uprave i uvođenja standarda upravljanja gradom kao poduzećem, neprimjerenim rastom broja zaposlenih u gradskim službama dodatno je zakomplicirana mogućnost da grad efektivnije profunkcionira, da se problemi počnu rješavati u sferi uzorka, tamo gdje nastaju, umjesto da se saniraju posljedice, koje predstavljaju kontinuitet. Zbog toga proračunska rupa gradskog budžeta može samo rasti.

Treba li mijenjati GUP?

- U sferi GUP-a se od sredine devedesetih do danas uvijek primarno pogodovalo pojedinim projektima, odnosno pojedincima koji su imali svoje lobiste u gradskoj vlasti i stručnim službama. O GUP-u trebaju raspravljati eksperti i stručnjaci, kojih u Splitu nema puno, i većina njih je voljna pomoći i sugerirati i na volonterskoj bazi, pogotovo ukoliko će se njihovim uključivanjem u ovu problematiku onemogućiti koruptivno ponašanje koje karakterizira prethodne periode. Prof. emeritus Ivo Šimunović je u segmentu prostornog planiranja priznat i izvan granica RH. Žalosno je što se čak i on isključivo samoinicijativno uključivao u ovu problematiku ukazujući na mnoštvo propusta i nelogičnosti s aspekta struke prostornog planiranja. U istom periodu su različiti gradonačelnici imenovali vrlo neobične savjetnike (u smislu stručnih i znanstvenih kompetencija). Dakle, ovo je pitanje na koje prof. emeritus Ivo Šimunović može dati u potpunosti kompetentno mišljenje, to nije pitanje za profesionalce u gradskoj vlasti, a za lokalne političare još manje. 

Što mislite o modelu plodouživanja Turističke palače?

- Svaki resurs grada Splita koji jeste ili ima potencijalna da se razvije u destinacijsku ikonu globalnog turističkog značaja je racionalno na prihvatljiv način komercijalizirati. Racionalna komercijalizacija se temelji na principima odgovorne i održive valorizacije za lokalno stanovništvo i turiste. U tom smislu i odluku o valorizaciji Turističke palače treba donositi na temelju kriterija odgovornog i održivog upravljanja. Ekonometrijski modeli koji se mogu iskoristiti za ovu svrhu osiguravaju rast vrijednosti resursa za grad, te kontinuitet prihoda koji će osigurati zaradu uključenim dionicima, te suvišak sredstava za tekuće investicijsko održavanje. Ako o ovakvim projektima odlučuju oni koji nisu upoznati s ekonometrijskim alatima, bilo bi primjereno da se obrate struci. 

Treba li Splitu Ultra festival?

- Ultra festival je prepoznatljiva globalna marka, koja se na neki način povezala s gradom Splitom. Još koju godinu i mladu populaciju koja se nauči dolazi u Split radi Ultre moguće će biti pridobiti i za različite druge oblike sličnih i manje sličnih glazbenih manifestacija. U tom smislu priču s Ultrom treba održavati jer i ta poveznica sa Splitom doprinosi jačanju turističkog imidža Splita. No upravljanje tim projektom na strani domaćina treba preuzeti menadžerska struka koja može parirati menadžerima Ultre. Oni su odabrali Split, a nije Split odabrao Ultru. U tom smislu, sada kada je priča povezana sa Splitom, na zadovoljstvo obiju partnera potrebno je djelovati da se smanje zavisni troškovi domaćina. Umjetnički direktori Ultre sada kada su publiku naučili  na Split znat će posjetitelje privući i u ranu jesen, period koji bi trebalo osloboditi primarno za turizam mladih. U tom periodu je i po kriterijima efikasnog upravljanja manifestacijama moguće indirektno povećati i ukupni turistički prihod grada. Prema postojećem modelu organizacije, tijekom glavne turističke sezone, organizatori Ultre ostvaruju zadovoljavajući prihod, a gradu Splitu kada sanira sve indirektne posljedice ostaje primarno doprinos imidžu. U periodu održavanja Ultre vanpansionska potrošnja u gradu i popunjenost smještaja je i inače zadovoljavajuća, jer zbor specifičnosti i raznolikosti turističkih sadržaja Split već par godina nema srpanjsku rupu. Dakle, Ultra vezana uz Split dugoročno da, ali po pitanju termina i mjesta održavanja uz osiguranje logističkog sustava koji će omogućiti i dodatne prihode lokalnim poduzetnicima i tvrtkama, treba se aktivno uključiti i kompetentan tim menadžera na strani grada Splita. Da Hajduk ima privatnog vlasnika, teško da bi isti prihvatio postojeću ponudu organizatora, koja je - da paradoks bude i veći - od strane Hajduka bila prihvaćena 'na prvu', bez cjenkanja. Svaki educirani menadžer je upoznat s činjenicom da kada druga strana dolazi s ponudom za nešto to nikada nije gornja granica koju su spremni platiti. Ukoliko bi se prihvatila vizija cjelogodišnje turističke valorizacije Splita, termin održavanja i Ultre, i drugih manifestacija primarno namijenjenih mladima bi trebalo definirati tijekom rujna. Za mjesto održavanja se može uvažiti i želje organizatora, no indirektne troškove treba partnerski podijeliti, a ne kao do sada da ih snosi isključivo grad Split.  

Kako komentirate turistički bum u Splitu i sve posljedice toga?

- To se nije dogodilo slučajno. Vizionari i kreatori današnjeg turističkog buma su mnogi naši poznati i manje poznati sugrađani, udruge i turistički subjekti. U ovakvu viziju turističkog Splita su pored nas koji se znanstveno bavimo fenomenologijom turističkog razvoja destinacije vjerovali i generacije entuzijasta TZ grada do današnjih predstavnika. Specifičnost je i iznimno jaka poluga gradske i županijske TZ. Činjenica je da nikada ranije istovremeno na čelnim mjestima te dvije turističke zajednice nisu bili iskusni stručnjaci, kao što je to danas. Uvijek je jedan dio poluge kaskao za drugim i zbog toga nikada ranije turističko gospodarstvo grada i okruženja nije djelovalo na ovakvoj razini. 

Subvencioniranje tradicionalnih obrta

Stanari Geta se sve više žale da gube grad, da postajemo destinacija najgore vrste.

- To je istina. No taj problem nema primarno veze s turističkim razvojem Splita, već s određenim nesistematskim, da ne kažem stihijskim djelovanjem u periodu gradske vlade koja je prethodila ovoj koja sada upravlja Splitom. Reperkusije su kompleksne pa se ovime treba baviti urbanistička struka, a ne politika i 'kvazi' urbanistička struka kojoj političke elite osiguravaju moć, te svi zajedno djeluju u interesu određenih lobija i pojedinaca, na štetu grada, a posebice preostalog stanovništva stare gradske jezgre. Ovaj problem treba rješavati u području uzroka, a ne posljedica. Problem stanara Geta se može riješiti ako ih se uvaži kao punopravnog dionika u ovoj priči, a ne da primarno fokus bude prilagođen određenim interesnim lobijima i njihovim investicijama u staroj jezgri grada. Problem je što je većina tih investicija fokusirana na period glavne turističke sezone, a istovremeno su iz mnogih gradskih prostora izgurani tradicionalni obrti. Za pojedine obrte bi trebalo raspisati subvencionirane najamnine, te vraćanjem tradicionalnih obrta koji su nestali iz stare gradske jezgre započeti njeno oživljavanje.

Bedem Priuli će ići u ruke poduzetnika, a neće se koristiti za društvenu svrhu kao što je bila ideja. Vaš stav?

- Za takve vrijedne gradske resurse vlasnik (Grad) treba definirati prihvatljive sadržaje (koji primarno doprinose jačanju imidža Splita kao cjelogodišnje turističke destinacije, te putem licitacije odabrati najpoželjnijeg koncesionara sa sadržajem koji će biti privlačan tijekom čitave godine. Koncesionar treba garancijom banke pokriti vrijednost godišnje zakupnine svakog gradskog dobra koje mu se koncesijom ustupa, a ugovorom treba definirati kriterije momentalnog raskida ugovora ako zakupodavac ne izvrši zakašnjelo plaćanje najamnine ni nakon danih upozorenja. Ovo su rješenja koja postoje u svim razvijenim europskim gradovima i samo ih treba kopirati. 

Spaladium Arena? Kako riješiti taj problem?

- Od početka je pogrešno postavljen koncept. Upravljanje iznimno vrijednim resursom koji je i pod kreditnim obavezama treba prepustiti relevantnim projektnim menadžerima koji su sebe potvrdili u poslovnoj praksi. Visoke mjesečne obaveze koje Arena mjesečno treba podmirivati podrazumijevaju tim eksperata koji neće čekati da posao njima dođe, već je pri Natječaju za posao trebalo definirati da svi kandidati dođu s konkretnim prijedlozima programa kakve bi kreirali, te s već provedenim izviđajnim istraživanjima tržišta. Evaluaciju ponuđenih programa kandidata je mogao volonterski odraditi tim s Ekonomskog fakulteta, te je Grad na temelju toga mogao odabrati kompetentnog menadžera za Arenu (ne kompetentnog po razini obrazovanja, već po poslovnom planu i marketinškoj strategiji). Zanimljiv je podatak da smo u periodu kada je Arena dana na upravljanje Ekonomskom fakultetu sa studentima proveli istraživanje u cilju izračuna broja dana godišnje koliko je potrebno da se u njoj održavaju različite manifestacije (i s kolikim brojem posjetitelja). Ono što se u konačnici dogodilo s Arenom je bilo vrlo predvidljivo, jer, kako sam rekao na početku, umjesto da se djeluje proaktivno čekalo se da pojedini menadžeri s ponudama gostovanja dolaze Areni. Tim zadužen za Arenu je trebao djelovati prema strateškom planu i dovoditi sadržaje u Arenu kojima bi se ista popunila potreban broj dana godišnje. Dobra praksa u ovom segmentu poslovanja dvorana postoji i u Hrvatskoj. Godišnji program dvorane Lisinski kreira odgovorna osoba, a tim svakodnevno komunicira s menadžerima koji mogu dovesti Zagrebu zanimljive sadržaje. Ovo je recept, no za realizaciju su potrebna praktična znanja, koja očito nitko od odgovornih koji je za svoj posao i primao plaću nije imao. U situaciji u kojoj se krivnjom onih koji nisu radili posao za koji su bili plaćeni Arena danas nalazi treba na strateškoj razini definirati što dalje. Nagomilane obaveze su tolike da samo onaj tko ne razmišlja o dobrobiti Splita bi Arenu preuzeo kao teret grada. No Arena i sa svim nagomilanim dugovima predstavlja izazov za tehnomenadžersku struku. Problem se može rješavati, no ne na teret grada, već za stolom svih dionika koji u ovoj priči iz dana u dan i dalje gube novac, a Arena postaje ruglo grada. 

Podržavate li navijački model u Hajduku?

- Navijački model u Hajduku je uveo određeni 'red' i tu 'garanciju' budućnosti Hajduka treba zadržati. Uostalom, u Republici Hrvatskoj imamo i vrlo negativne primjere u nogometu, ali i drugim sportovima, kada se sportske klubove preda primarno poduzetničkim interesima. Republika Hrvatska je mala zemlja sa stanovništvom koje je genetski talentirano za mnoge sportove. Ta činjenica sugerira da upravljanje razvojem sporta treba biti primarno na platformi masovnosti. Iz masovnosti uvijek nastaju i kvalitetni proizvodi, koji će osim promidžbe zemlje osigurati i novac za razvoj sporta. Ukoliko nema kontrolne poluge - a to su navijači, onda sitni poduzetnici iskorištavaju generacijske vrijednosti za svoje doista sitne interese. Ističem ovo sitni poduzetnici. Za razliku od pojma malog poduzetnika, pod kojim smatram vrijedan obiteljski posao, sitni poduzetnici bez korištenja resursa koje su stvorile generacije sportaša i sportskih volontera svojom poslovnom i duhovnom inteligencijom ne mogu osigurati dugoročniji opstanak. Ti sitni poduzetnici su lovci na plijen hrvatskih klubova s desetljećima, pa i stoljećima tradicije. Navijači kao model i kontrolna varijabla su i izvrstan filter da se pri odabiru vodećih ljudi koji trebaju financijski sanirati konkretan sportski klub ne uvuku oni koji imaju primarno nekakve privatne interese, ali ni oni koji nemaju dostatnu razinu znanja i iskustva za krizni menadžment. Nažalost, posljednjih desetljeća su kroz Hajduk prolazile samo te dvije kategorije, s izuzetkom jednog jedinog predsjednika Hajduka koji je i za Hajduk i za sve nas koji živimo s Hajdukom odradio ono što se od njega očekivalo. Treba smanjiti plaće svim profesionalcima (ekonomske, pravne i tehničke struke) jer u Hajduku treba raditi i s entuzijazmom. Dok se god u Hajduku, koji je u financijskim problemima, ključne menadžerske pozicije dobro plaćaju, neće se tu pojaviti nitko kome je Hajduk na prvom mjestu (već pojedinci primarno privučeni plaćom i statusom). Uz takve predsjednike Hajduka prava poslovna struka ne može doći do izražaja. Zadnjih par godina na čelu Odjela za članstvo je bio mlad, iskusan i sposoban menadžer. Zanimljivo je da se javio i na natječaj za šefa marketinga, no politika je odabrala. U konačnici kada se analiziralo kandidate na natječaju otvorio se prostor i za ovoga, danas doktora ekonomskih znanosti, inače s desetogodišnjom praksom u menadžmentu malih privatnih poduzeća (u kojima se menadžerska pozicija dobiva zahvaljujući novcu koji se za vlasnika tvrtke zarađuje). Rezultati njegovog rada u Hajduku su danas očiti i laiku. Umjesto da se takav kadar proteklih godina promaklo na višu poziciju u cilju ekonomskog izvlačenja kluba iz stanja u koje je doveden neefikasnim menadžmentom, taj mladi doktor znanosti upravo odlazi na dvogodišnji ugovor kao predavač na jedno sveučilište u Americi.

Gradska uprava će ubrzo dosegnuti broj od 500 zaposlenih...

- Postavlja se pitanje što je godišnji rezultat tima od 500 zaposlenih. Standardi se jednostavno definiraju. Napravi se kraća analiza što je proteklih desetljeća pojedina gradska uprava realizirala na godišnjoj razini i s kolikim brojem ljudi. Tako se može ocijeniti učinkovitost i postaviti standarde ispod kojih se ne može ići. Standardi se spuste na pojedine gradske resore. Definiraju novi ugovori za šefove gradskih resora. Ukoliko planove ne realiziraju u predviđenim rokovima slijedi raskid ugovora i neka posao traže izvan gradske uprave, jer njoj ne koriste. Upravljanje gradom je kao i upravljanje obiteljskim budžetom, upravljanje tvrtkom. To se ili zna i hoće, ili ne zna, a najgore je kada se pri tome umjesto ispunjavanja zadataka za koje se prima plaća gledaju osobni interesi. I za ovo postoji dobra praksa, samo je treba kopirati. U protivnom, značajno smanjiti plaće zaposlenika i radno vrijeme, jer ono što neefikasni gradski resori realiziraju u 8-satnom radnom vremenu mogu i u 4-satnom. Smanjivanjem plaća smanjuje se interes uhljeba za pojedina radna mjesta, a uvjeravam vas da postoji relevantan broj mladih diplomanata različitih struka kojima bi bio izazov raditi na početku karijere za Grad Split za smiješnu plaću u usporedbi s plaćama koje se dijele uhljebima od kojih se i ne može očekivati efikasnost u poslu. Da su poslovno efikasni ne bi ni pokušavali dobiti posao u gradskim službama, jer bi u istom radnom vremenu zaradili dovoljno za poduzetnika za kojega bi radili da im taj isti poduzetnik dodijeli značajno višu plaću. Ovo ne govorim kao profesor Ekonomskog fakulteta, već kao menadžer koji je tijekom dvadesetak godina poslovne karijere bio stalno i u part timeu zaposlen u nizu malih i srednjih poduzeća. No nikada mi nije padalo na pamet da tražim posao u državnim i gradskim službama. Jedina državna tvrtka u kojoj sam radio je bio Plovput, a i tamo sam radio kao menadžer projekta Kamena svjetla - turistička valorizacija na svjetionicima. Nisam imao menadžersku plaću, ali ni definirano radno vrijeme. Plovput je za skroman trošak imao menadžera, a menadžer je efikasno upravljao projektom, te sam upravljao svojim radnim vremenom. Vratimo se na Split, obzirom na resurse postoje načini efikasnog upravljanja u cilju rasta prihoda grada. Zaposlenicima treba upravljati prema suvremenim standardima. Uvijek sam u tvrtkama koje bi me angažirale kao savjetnika u part timeu prvo svim zaposlenicima davao šansu da se dokažu i opravdaju svoj trošak. Oni koji nisu htjeli, ili nisu znali su odlazili sami. Postoje menadžerski alati koji razoružaju zaposlenike sa stilom 'ne možeš me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi', a takvi su učestali među uhljebima. Broj zaposlenika gradske uprave treba biti usklađen s kriterijima učinkovitosti za dodijeljene tjedne i mjesečne radne zadatke. Upravljanje gradom je slično kao i upravljanje tvrtkom. No ekonomija obujma ne uspijeva danas ni u tvrtkama, pa ni u upravljanju gradom. Poduzetnik na čelu grada, svakako, ali poduzetnik s relevantnim znanjima za konkurentno pozicioniranje i bez primarnih osobnih interesa, ili da ih barem sam zna i može držati pod kontrolom.

Podržavate li održavanje Split Pridea? Jeste li do sada bili u Paradi ponosa? Hoćete li ako postanete vijećnik?

- Svatko ima pravo na svoje stavove i opredjeljenja, no na način da ne uznemirava sugrađane. Protivnici Split Pridea su tom događanju osigurali publicitet koji je iznad značaja samog događanja. Rješavanje problematike ljudskih prava u RH se rješava konkretnim djelovanjem pojedinca, ali i kućnim odgojem. Po pitanju ugroženih ljudskih prava svih stanovnika RH djelujem gdje god i kako god mogu, na konkretan način. Kako sam rekao, konkretnim djelima se borimo za ljudska prava, a ne promoviranjem sebe radi osobnih i stranačkih političkih ciljeva. Kao volonter dugi niz godina sam ili u predsjedništvima, ili pomažem na druge načine udrugama kao što su Sanus, Zvono i dr. Smatram da time dajem veći obol borbi za ljudska prava, posebice djece, nego da potrošim subotu šećući u splitskoj Paradi ponosa. Kako rekoh, ne treba mi forma, jer iza mene stoje konkretna djelovanja u cilju borbe za ljudska prava. I u ovom najnovijem slučaju vezanom uz istraživanje ugljikovodika u Jadranu. Gdje su u toj priči ljudska prava stanovništva priobalja?

Kako biste komentirali stanje u Gradskom vijeću?

- Identičnim ili vrlo sličnim kao i u mnogim drugim gradskim vijećima u RH u kojima vlast drži jedna od dvije glavne političke stranke. U takvim scenarijima zbog paralelne političke borbe struka teško dolazi do izražaja, učestale su konfliktne situacije koje se rijetko rješavaju na dobrobit stanovnika grada, koji su imenovali predstavnike u ta vijeća. No u novije vrijeme se ipak pojavljuju i izrazito pozitivni primjeri od kojih bi trebali učiti i veći gradovi. U takvim vijećima većinu kontroliraju pojedinci koji ne pripadaju jednoj od dvije vodeće političke stranke i odluke donose primarno u interesu lokalnog stanovništva. No postoje i izuzetci gdje je to u biti 'forma', u kojoj nezavisna vlast u biti prikriveno trguje s jednom od dvije vodeće političke stranke. U gradu Splitu je bilo i pozitivne i negativne prakse. Na sljedećim izborima će se vidjeti je li  lokalno stanovništvo naučilo lekciju. Ako nije, kvalitativni pomaci u upravljanju gradom će biti skromni, ako ih uopće i bude. Stanovništvo svakog grada dobije gradsku vlast kakvu zaslužuje, odnosno izabere. 

Sukob Marijane Puljak i Ive Baldasara?

- Borba za vlast na razini grada, jačanje osobnog i publiciteta stranke koju predstavljaju u gradu. Zbog čega Ivo Baldasar u svoj tim nije uspio privući poneku nezavisnu stručnu osobu za pojedina područja i resurse kojima se u gradu ne upravlja na primjeren način? Zbog čega je Marijana Puljak izgubila iz svoje ekipe (poznat mi je slučaj) dvije doista nezavisne i vrijedne vijećnice? Ego je problem i u menadžmentu, a još je veći problem u politici. Tek kada pojedinac riješi problem ega može pokušati ostvariti ravnotežu poslovne, duhovne i emocionalne inteligencije. Ta ravnoteža je platforma osobne uspješnosti u životu, ali i više razine učinkovitosti u poslovima koji se pojedincu povjere, bilo na razini političke stranke, ili grada.

Inicijativa 'Za pametne ljude i pametan grad' je postala stranka 'Pametno'. Kakvu joj budućnost predviđate? Predstavljaju li vam poželjne partnere?

- Ovisno o tome hoće li ostati vjerni postavljenoj viziji i misiji. Obzirom da su u Novom valu prvenstveno predstavnici struke, svima koji nam se obrate da im pomognemo u stručnom (ne nužno i u političkom) smislu, mi smo na raspolaganju za različite oblike suradnje i podrške.

Očekivanja od idućih lokalnih izbora?

- Bit će onako kako građani Splita odluče. Svaki grad dobije vlast kakvu zaslužuje. Problemi se ne rješavaju sami, probleme rješavaju pojedinci koji su to već dokazali u svojoj poslovnoj karijeri. Grad Split je mali grad, a činjenica je da pojedinci koji imaju iskustva i znanja da pomognu u rješavanju problema grada nemaju osobnih interesa. Ako ih lokalno stanovništvo želi, treba ih odabrati, bez obzira na to koliko se i na kakav način promoviraju. U svim tvrtkama u kojima sam bio angažiran nisam podilazio poslodavcu. U svim tim situacijama postojali su egzaktni problemi koje je trebalo rješavati, i to je bio temelj našeg odnosa. Pojedinac koji zna, umije i može ne traži nikakav politički publicitet, jer svoj prepoznatljivi imidž već posjeduje. Kao volonter je aktivan u društvenom radu, te nema ni vremena da se bavi osobnom političkom kampanjom. Ukoliko takvi pojedinci prihvate da njihova imena budu istaknuta na izbornim listama, birači će odlučiti. Ako je netko voljan žrtvovati se i pomoći svome gradu, zbog čega bi se još dodatno trošio u političkoj promociji? Split je mali grad u kome svatko svakoga zna. 

Kako biste opisali Milanovića i Karamarka?

- Politički lideri velikih hrvatskih političkih stranaka. Svaki od njih primjenjuje svoju političku strategiju. Svaka od njih ima svojih snaga, ali i slabosti na što ukazuje različitost popularnosti njih kao pojedinaca i političkih stranki koje predstavljaju. Njih kao i druge koji su primarno političari će se moći relevantno analizirati tek s vremenskim odmakom. Što je svatko od njih obećavao da će napraviti, što je doista napravio dobro, a što loše. No i što je dopustio da se dogodi u njegovu mandatu, a što je eventualno rezultiralo negativnim posljedicama po Republiku Hrvatsku. Kao što budućnost nagrađuje djecu i unučad dobrih političara, tako budućnost na stup srama vezuje djecu i unučad loših političara. Svi imaju priliku djelovati na to što će o njima u budućnosti misliti njihova djeca i unučad.

Zašto mislite da je Ljubo Jurčić dobro rješenje za Hrvatsku?

- Dobro rješenje za ekonomsku strategiju i ekonomski razvoj Republike Hrvatske. KolegaJurčić nije političar, već najbolji hrvatski makroekonomist. Uostalom u tome se složila i struka koju čine oni koji su kao makroekonomisti priznati i izvan granica RH. Malu državu kao što je Hrvatska treba znati i moći voditi, kao i tvrtku, kao i grad. Hrvatska je u kompleksnoj ekonomskoj situaciji. Probleme treba rješavati praktičnim prilagođenim makroekonomskim alatima. Kolega Jurčić svih proteklih desetljeća se bavi dobrom praksom, a ne politikom. No birači su ti koji odlučuju, jer još uvijek u političkim strankama odlučuje politika, a ne struka. U Hrvatskoj djeluje dovoljno nezavisnih kompetentnih stručnjaka koji mogu oblikovati praktičan program reorganizacije nacionalnog gospodarstva i visoke stope rasta. No u konačnici, kao i u slučaju grada Splita, pitanje je što će odlučiti oni koji odlučuju - u gradu lokalno stanovništvo koje najčešće ne izlazi na izbore, a na državnim izborima birači koji ne pripadaju niti jednoj od dvije glavne političke stranke, te također najčešće ne izlaze na izbore.

Podržavate li gradnju Zapadne obale?

- Zapadna obala je primjer koncepta koji je iskoristiv za nove modele valorizacije prostora. Pri tome treba voditi računa o standardima odgovornog i održivog urbanizma. Stručnjaci za to područje u Splitu postoje i voljni su volonterski se uključiti u tu priču. Samo istinska struka može dodatno unaprijediti oblike i načine valorizacije postojećih resursa.

Što kažete na projekt Istočne obale?

- Prometni logistički sustav grada kao što je Split je nešto što se ne smije rješavati na brzinu. U tom smislu potrebna je kompleksna cost benefit analiza temeljena i na dobroj praksi, ali i rješenjima koja se u Hrvatskoj i šire nisu pokazala boljima od postojećih. Istočnu obalu se ne može i ne smije promatrati prema kriterijima valorizacije Zapadne obale, jer Istočna obala predstavlja ekonomski racionalnu prometnu sponu autobusnog i željezničkog čvorišta s lučkim čvorištem. Rast troškova goriva i vremena plovidbe, a tu je i problem kapaciteta pomorskog prolaza između Čiova i rta Marjana za pomorske prijevoznike je jedno, a prebacivanje čvorišta željezničkog i autobusnog prometa je nešto sasvim drugo. Razbijanje postojeće spone promatrano s aspekta globalne urbanističko - turističke prakse grad Split ponovno preusmjerava prema tranzitnoj destinaciji. Nakon svih investicija u pomorsku infrastrukturu i turizam ishitrene odluke u kontekstu Istočne obale mogu imati samo negativne reperkusije po grad Split. 

Split je ispao u prvom krugu u utrci za Europsku prijestolnicu kulture. Vaš Komentar?

- Oni koji nisu smjeli dopustiti da se to dogodi snose odgovornost za to. Od svih nas koji predstavljamo struku se očekivalo da se u zadnji trenutak volonterski uključimo svojim doprinosom. Ne može se struku volonterski povlačiti kada to Grad ili određeni lobiji odluče. Da je struka bila stalno uključena u upravljanje gradom ovo se ne bi dogodilo. 

Grad je (bio) u sukobu s Ministarstvom kulture po pitanju Splitskog ljeta.

- Sukob je to mnoštva interesa i osobnih i društvenih i političkih. Svaka manifestacija, pa tako i Splitsko ljeto, treba također primarno uvažavati kriterije struke. No zbog tradicije i kvalitete programa ovdje su dvije razine struke - kulturna i ekonomska. Sretna je okolnost što je politička struka za sada još uvijek inferiorna u odnosu na kulturnu. Ekonomska struka, u ovom slučaju menadžment manifestacija, se vrlo skromno konzultira. Kolegica Pivčević i ja smo imali nekoliko diplomskih radova povezanih uz ekonomsku problematiku Splitskog ljeta. Samo u tim radovima se može naći mnoštvo korisnih smjernica kako u ekonomskom smislu Splitsko ljeto podići na višu razinu. No to u gradu očito nikoga ne zanima. Kada postoje manjkavosti u ekonomskoj bilanci manifestacije otvoren je prostor za političke sukobe. Splitsko ljeto je tradicijom i kvalitetom vrijedan politički trofej. Na raspolaganju je političkim opcijama jer nije ekonomski utemeljeno. Grad se pita za sredstva, pa oni koji odlučuju ne trebaju biti upoznati ni s temeljnim cjenovnim strategijama, a kamoli cjenovnim politikama. Rezultat - često se bacaju biseri pred svinje. Iznimni kulturni doživljaj ima svoju cijenu i u Splitu pogotovo danas postoji tržišna klijentela koja ga je spremna i voljna platiti. No po takvim cijenama vjerojatno mnogi koji žele i zbog političkih razloga trebaju biti viđeni u prvim redovima na predstavama Splitskog ljeta tamo ne bi sjedili. Vrijeme kada se po političkoj liniji novac prikupilo od sponzora je prošlo. I ovdje postoji dobra praksa od koje se može učiti. No nitko ne iskazuje interes za učenjem dok se jednostavno dobiju sredstva od Grada. Da se Splitskim ljetom upravlja prema suvremenim standardima menadžmenta manifestacija Gradu bi se uštedjelo značajna sredstva, a politički sukobi na lokalnoj i s višim razinama u kontekstu Splitskog ljeta bi se sveli na minimum. U takvim uvjetima bi postojala ekonomska argumentacija za ono što je logično i opravdano, a ono što nije ne bi se forsiralo. No, eto, sreća je da se Splitsko ljeto još uvijek nije pokušalo koristiti i kao platforma za nepotrebne eksperimente sloboda u umjetnosti kao što se to ovog ljeta događa na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tko će snositi odgovornost za eventualne posljedice po sigurnost lokalnog stanovništva i turista zbog izvođenja jedne od niza predstava u programu. Je li to Dubrovniku trebalo, posebice nakon argumentiranih upozorenja? Gdje nema ekonomske logike, događaju se eksperimenti. Još je i prihvatljivo ako se takvim eksperimentima samo potroši više novca nego što je bilo doista potrebno, no što kada se zanemarivanjem sigurnosnih aspekata ugroze životi?

Predstavnici nezavisne kulturne scene nedavno su dignuli glas, žele drugačiju raspodjelu novca...

- Naravno. Isti problem se javlja u svim većim gradovima. Nezavisna kulturna scena funkcionira na entuzijazmu, ljubavi prema umjetnosti, voluntarizmu i često ulaganju vlastitog novca. Kriteriji i standardi za sve trebaju biti isti, a oni koji najviše doprinose definiranom kulturnom imidžu svog grada trebaju najviše i dobiti iz gradskog proračuna. Pri tome treba voditi računa da u turističkom gradu kultura ne može biti isključivo sama sebi svrhom, već treba biti tržišno orijentirana u cilju produljenja turističke sezone. Uostalom postoje suvremeni modeli evaluacije kulturnih i drugih sadržaja sukladno viziji i misiji razvoja grada u čijoj je kultura funkciji. Takvi modeli definiraju kriterije vrednovanja umjetničkih programa. Rješenja za mnoge probleme u upravljanju gradskim proračunom postoje, potrebno ih je tek zatražiti od kompetentne struke. Mi doista nemamo vremena da ih nudimo gradskim službama.

Žnjanski plato ostaviti splitskim kupačima

Što biste napravili na žnjanskom platou?

- Žnjanski plato treba primarno sačuvati kao resurs plaža za lokalno stanovništvo grada. Nekada je standard bio drugačiji pa su obitelji svojoj djeci osiguravale učestala kupanja po otocima i u okruženju Splita. Dakle, ne smije se dozvoliti da Žnjan bude namijenjen nekim drugim segmentima, primarno mislim na turiste. Ako smo već dopustili da stara gradska jezgra počne umirati, ne smijemo dopustiti da se splitska djeca i omladina nemaju gdje kupati. Paralelno podizanje kvalitete plaža na Žnjanu doprinijet će kreiranju još jedne prepoznatljive destinacijske ikone. Ponovno spominjem dobru praksu. Dakle, ako je kupališni turizam na Žnjanu primaran, onda se ne smije dopustiti smanjivanje postojećih plažnih resursa. Duljina obale na tom prostoru je dovoljna i za neke prateće sadržaje, no njih treba organizirati istočno, prema Stobreču, gdje je i kvaliteta mora niža. Naravno, sukladno standardima odgovornog i održivog turizma (u smislu kapaciteta pojedinih sadržaja i načina njihove implementacije u prostor). Sadržaje i događanja na žnjanskom platou treba širiti projektima javno-privatnog partnerstva prema standardima diferencirane cjenovne politike, kako bi se iz gomile najmoprimaca prepoznali i dugoročno odabrali oni koji će ponuđene sadržaje pružati tijekom čitave godine. Na Žnjanu ne bi trebalo biti mjesta za subjekte koji tu posluju samo tijekom glavne turističke sezone. 

Turistički djelatnici kao probleme navode da Splitu nedostaje prava kongresna sala, te da letovima nije dobro povezan.

- Razvoj kongresnog turizma ostavimo hotelima. Grad se ne treba baviti tom problematikom, a još manje ulagati sredstva u nešto na čemu će primarno profitirati oni koji u kongresnom turizmu prodaju smještaj i prehranu. Potpuno opremljene kongresne sale i za najviše razine svjetskih kongresa postoje na fakultetima, te se mogu se iznajmiti za potrebe pojedinih manifestacija. Što se tiče letova, to je druga problematika, Grad treba inicirati povezivanje dionika koji mogu realizirati takve projekte. U trenutnoj situaciji svjedoci smo da politički lobiji mogu indirektno djelovati na promjene baza niskobudžetnih avio prijevoznika. No tim se igricama može suprotstaviti zajedničkim interesom grada, neovisno o političkoj opredijeljenosti igrača u timu. Je su li svi voljni interes grada staviti ispred interesa političke stranke kojoj pripadaju? One koji to nisu lokalni birači trebaju kazniti na sljedećim izborima. Modeli postoje, uostalom to je u području turističke logistika, struka je na raspolaganju Gradu i uredima TZ na obje razine, gradskoj i županijskoj. 

Kada se radila nova Riva, jeste li je zvali 'aerodromom s vješalima'? Kakav danas imate stav o Rivi?

- Projekt je s aspekta ekonomske logike bio preskup s mnoštvom nepotrebnih sastavnica. Bilo je tu različitih interesa i sve se moglo i na drugačiji način odraditi. Za onim što je napravljeno ne treba žaliti, već ocijeniti kako svaki postojeći resurs grada efikasnije koristiti u budućnosti. Sadržaj i 'detalji' krajobraznog uređenja koji nagrđuju Rivu mogu se minimizirati. I za to u gradu postoji struka koja će rado ponuditi rješenja. U realizaciji tog projekta osobno mi je žao samo što nova arheološka otkrića na prostoru Rive, ili barem dio njih, nisu prekrivena prozirnim pleksiglas pločama s osvjetljenjem iznutra. To bi bila jedinstvena turistička atrakcija, koja se također susreće u dobroj praksi poznatih turističkih destinacija koje imaju sreću da su građene na vrijednim arheološkim ostacima. Koliko se sjećam, tada je ovu ideju koju su pored turizmologa podržali i neki eminentni arheolozi odbacila jedna osoba koja sebi i danas dopušta da je njen stav struke iznad svih ostalih. Klasična splitska priča.

Đardin je dobio novi program. Kako vam se sviđa?

- Sve nove ideje i programe koji jačaju turistički imidž grada, a nisu u koliziji s definiranom turističkom strategijom grada treba podržati. Vremenom će se program optimizirati i treba potaknuti da ga se održava i u periodu predsezone i posezone.

Što biste napravili sa štandovima na Pazaru koji se nalaze uz zidine Palače?

- Ti štandovi su dio mediteranske tradicije. Moguće ih je određenim rješenjima primjerenije uklopiti u okruženje, no u ovom trenutku smatram da postoje prioritetniji problemi kojima se treba baviti na razini grada.

Tuđmanov spomenik doživljajno unaprijedio prostor

Gdje bi trebao stajati kip Dioklecijana?

- Provesti anketiranje lokalnog stanovništva na temelju određenih urbanističkih prijedloga, uvažiti određene standarde i definirati konačnu lokaciju.

Jeste li bili za spomenik Franji Tuđmanu na Rivi?

- Premda je odluka o postavljanju tog spomenika imala možebitnu političku pozadinu pridobivanja određenog broja birača za sljedeće izbore, iz današnje perspektive spomenik je lokaciju na kojoj je podignut po mom osobnom dojmu doživljajno unaprijedio. Bilo bi žalosno da bar Rivi ne postoji spomenik prvom, a vjerojatno i u sljedećim desetljećima najvažnijem i najznačajnijem predsjedniku Republike Hrvatske.

Što s Karepovcem?

- Javno privatno partnerstvo, temeljeno na međunarodnom natječaju. Nove tehnologije rješavaju i takve probleme, potrebno je tek pronaći primjerenog partnera.

Na Rivu je protiv HNS-a prosvjedovalo 30 tisuća ljudi. Što treba učiniti?

- Poslušati ono što narod govori, za dobro HNS-a i za dobro Republike Hrvatske. Djelovati u cilju jačanja standarda demokracije u RH. No, žalosno je što možda ni trećina te mase ne bi došla na Rivu da je tu održan prosvjed protiv bušenja Jadrana. Ako sutra bude ugrožen turizam priobalja RH, bit će ugrožena i socijalna sigurnost značajnog dijela stanovništva priobalja. Žalosno da ljudi i to ne razumiju.

Na Poljudu je nacrtan kukasti križ...

- Treba utvrditi tko je to napravio, kao i odgovorne koji su nečinjenjem omogućili da se to dogodi, te kazniti i jedne i druge sukladno zakonu. Bez medijskog publiciteta jer je gradu Splitu već nanesena šteta s time što se dogodilo. 

Građani Istarske i Riječke ulice su se pobunili zbog prometne regulacije. Baldasar je stao na stranu investitora, rekao je da su Splitu nužne takve investicije...

- Periodične deregulacije prometa su nužnost u gradovima, posebice na lokacijama za koje je svima jasno da nisu urbanistički dovršene. Projekt koji se tamo realizira ima određeni strateški značaj (zbog blizine stare gradske jezgre) za grad Split, i u tom kontekstu pobuna lokalnih stanovnika je nešto što je očekivano, ali na što ne treba obraćati pažnju ako argumenti onih koji se bune nisu utemeljeni na razini iznad osobnih interesa manjine. Svaka gradska lokacija s aspekta stanovanja ima svoje dobre i loše strane, a svatko pri odabiru lokacije stanovanja može ocijeniti hoće li se nešto u okruženju u dogledno vrijeme mijenjati ili je to područje grada urbanistički dovršeno.