INTERVJU Poslovna ravnateljica HNK-a Split o stanju u teatru: 'Grad nije želio čuti struku, odlučili su podržati incidentnog intendanta'

HNK Split tresu nemiri posljednjih mjeseci, otišlo je nekoliko umjetnika, svakako su najzvučnija imena producenta Jasena Boke i nacionalnog opernog prvaka Ivice Čikeša. Članovi Kazališnog vijeća izabrani kao predstavnici Grada u mandatu Ivice Puljka podnijeli su u petak ostavku 'zbog nemogućnosti neovisnog djelovanja'. Okrenuli su dva puta palac dolje intendantu Vicku Bilandžiću, spremali su se i treći put, ali se od njih tražilo suprotno. Da bude jasno, upravo je to Kazališno vijeće izabralo Bilandžića, ali nisu bili zadovoljni njegovim radom. Između njih i Bilandžića kojemu nisu usvojili izvješće, što je temelj za razrješenje, gradonačelnik je izabrao ostanak intendanta. 

U međuvremenu, djelatnici su na bolovanjima, a među prvima koja je otišla na 'odmor' zbog radne atmosfere je poslovna ravnateljica Gaia Vidović. Kulminiralo je u veljači ove godine, a nakon što joj je, kaže, Bilandžić zaprijetio otkazom. Gaia Vidović je magistra ekonomije i forenzike, predavala je i na Ekonomskom fakultetu. Javila se na poziv raspisan u teatru prošle godine, tada je trebao biti imenovan čovjek kojega je prvotno htio angažirati Bilandžić. No, nije ispunjavao uvjete i intendant je posegnuo za Vidović.

 Gdje su nastali problemi u odnosu s intendantom? 

 - Bila sam primorana obavljati čitav niz radnji i radnih aktivnosti koje ne potpadaju pod aktivnosti predviđene opisom mog radnog mjesta, a ne radi se o pojedinačnim radnjama za koje je bilo normalno i za očekivati da se odrade u datom trenutku. Kontinuiranim inzistiranjem na obavljaju radnji koje prema sistematizaciji radnih mjesta i organizaciji rada kod poslodavca treba obavljati netko drugi, shvatila sam da me želi umanjiti i prikazati da je kazalište 'golem sustav' za mene. 

Jeste li pokušali razgovarati na tu temu? Je li Vam rekao s čim nije zadovoljan?

 - Kreirao je hostilnu atmosferu kad bismo nasamo razgovarali da osjetim nelagodu i počnem sumnjati i preispitivati sebe i svoj rad. To je napravio u dva navrata. Čak je istaknuo da mu poslovni ravnatelj ne treba i da drugi zaposlenici nemaju dobrih riječi za mene. Imala sam dvije mogućnosti - popustiti i otići ili nešto poduzeti. Zbog zaštite zdravlja sam na bolovanju. Poslao mi je opomenu pred otkaz jer sam vlastitim postupanjem, kako je rekao, 'medijskim istupom poslodavcu nanijela značajnu štetu'. U upozorenju nije ni pojašnjeno o kakvoj šteti bi se upravo radilo niti kakve bi štetne posljedice poslodavac trpio uslijed mog postupanja. Mogao je tu opomenu adresirati kao demant na članak. Zanimljivo je kako i dalje dobivam e-poštu od sindikata, Radničkog i Kazališnog vijeća, ali ne i HNK jer se tobože neću vratiti na posao. Tražio me, ne direktno, vraćanje radne opreme. Poručuje mi i kako ću biti izložena kaznenom progonu ako budem progovarala i dalje. 

Toliko su narušeni odnosi?

 - U teatru vlada, blago rečeno, osjećaj tiranije. Vicko se na fotografijama doima kao simpatični i srdačni intendant koji dočekuje publiku na svakoj premijeri, a u svojim intervjuima kao vizionar i preporoditelj zbog kojeg će kazalište raditi 365 dana u godini. Na repertoaru će se naći, pored kina, ako treba i cirkus i mađioničar i stand-up samo da su gledanost i prodaja ulaznica najbolji u povijesti nacionalne kuće. U teatru postoji par posto samo njemu vrijednih zaposlenika koji se mijenjanju iz mjeseca u mjesec. Ovisno tko je pomogao u 'gašenju požara'. Ostali su 'piromani' koji koče izvršenje njegovog plana svojim neznanjem i nesposobnostima, ne nudeći mu rješenja, nego stvarajući probleme. I tako, ne vjerujući nikome, mora sve preuzeti i raditi sam. 

Teške riječi...

 - S njim je jako demotivirajuće za raditi, posebice kad učestalo kritizira, postavlja nemoguće rokove ispunjenja zadataka uz često mijenjanje uputa za rad, podcjenjivanjem uz zbijanje uvredljivih šala, zadržavanjem informacija za sebe, širenjem zlonamjernih tračeva kako bi zavadio pa vladao. Vicko je vrlo vješt u manipulaciji prezentiranja stvarnog stanja. Međutim, tu vještinu je prepoznalo Kazališno vijeće koje je od početka vidjelo kuda njegov stil vođenja vodi. I upozoravalo vrlo detaljno. Iz sjednice u sjednicu, s detaljnim zapisnicima o svemu što je bilo na dnevnom redu. Svaka članica i član su davali sve od sebe i profesionalno i ljudski da se raščiste nepravilnosti nagomilane još od prethodnih uprava i da se prekine praksa nenamjenskog trošenja novca. I uspjeli su u tome.   

Očito cijenite rad, kao i postupak Kazališnog vijeća - podnošenje ostavke?

 - Cijenim. Prvo su odbili izmjenu plana nabave koja je stigla izvan roka za dostavu materijala za sjednicu, potom izvješće o programsko- financijskom planu za 2023. godinu, a nastavno na to i plan za 2024. i izvješće o izvršenju plana za 2023. Jednoglasno je izglasano nepovjerenje intendantu i uz jasne razloge zbog kojih su se stekli uvjeti za razrješenje s funkcije, to se i očekivalo.

 Gradska vlast je ipak odlučila dati povjerenje intendantu...   

- Grad nije niti želio čuti struku, a kamoli uvažiti njihov besprijekoran rad. Odlučili su podržati incidentnog intendanta koji iz popravnog u popravni pokazuje koliko mu dugogodišnja priprema za funkciju intendanta nije od velike pomoći. Prema njima je tek 55 posto programskog okvira - uz sanaciju duga kroz rebalans, nezapošljavanje kadra za kojim vapi kazalište i uz nekoliko predstava, odnosno uspješnica bivšeg intendanta Srećka Šestana koje se ne prestaju prikazivati - zabilježilo impresivne rezultate. Rashodi za intelektualne i ostale usluge (autorski ugovori, ugovori o djelu i studentski ugovori) povećali su se za 11.5 posto što je pokazatelj kako s umjetnicima koji su zaposleni, zadani se okvir ne može ispuniti niti ostvariti u vlastitoj produkciji.                         

A u teatru vlada šutnja. Osim što odjekne koji odlazak, čuju se prigovori, ali ne i javni. Zašto? 

- Veliki dio umjetnika su ogorčeni i razočarani. Što više ukazuju na manjkavosti i kršenje njihovih prava, time je situacija kompliciranija. I dalje nema Pravilnika o radu, Pravilnika o audicijama, Umjetničkog vijeća i naznaka da će se Pravilnik o reviziji umjetničkog djelovanja neće donijeti. Nezadovoljni su organizacijom rada, repertoarom, nemogućnošću napredovanja, prilikama za umjetničkim razvojem, kao i ne zapošljavanjem mladih umjetnika, a dovođenjem nestručnih osoba na honorarni rad. Struka redovito upozorava na mnoge nepravilnosti, ali intendant se oglušuje na to. U Gradu koji propagira transparentnost i vladavinu prava ignoriranje jasnih signala koji dolaze od Kazališnog i Radničkog vijeća, sindikata, nedavno i od Festivalskog vijeća Splitskog ljeta, a vjerujem i od Gradskog vijeća, pokazatelj su da je važno da Vicko ostane intendant. Time doprinose sve većem širenju nezadovoljstva i beznađa gotovo svim zaposlenicima u kazalištu. Ivana Srbljan je napustila mjesto ravnateljice Opere, Pedro Carneiro je ne tako davno objasnio na koji način je opstruirano njegovo djelovanje. Sve glasnije se šuška i izvan hodnika kazališta da je na odlasku i ravnatelj drame Ivan Plazibat...                                       

A na kraju, otišlo je Kazališno vijeće. Koja je to poruka?     

- Kazališno vijeće je napravilo herojski čin i ostalo nepokoreno. Degutantni pritisci od strane osnivača da se usvoje ne usvojivi planovi i programi su ih doveli do toga da je u ovom trenutku ostavka, bolje rečeno 'razuman uzmak - bolja polovica hrabrosti' najbolje što mogu učiniti za kazalište i sebe kao politički nepotkupljive individue.