INTERVJU Robert Pauletić: Moja vizija Hajduka

Mostov gradonačelnički kandidat Robert Pauletić najavio je da će svoj program predstavljati točku po točku, a Dalmatinski portal je posebno zanimala njegova vizija Hajduka, pa smo mu na tu temu postavili nekoliko pitanja. Krećemo od 'bijelih' taman kada su se navijači izborili da se svih devet članova Nadzornog odbora bira demokratskih putem modelom Našeg Hajduka.

U Slobodnoj Dalmaciji ste napisali 'Još jedna godina prošla je u pustin snovima o tituli. Kažu da klub, uz podršku Našeg Hajduka, vraća dugove i ide prema potpunoj konsolidaciji. Oće li doć ta titula prije 2040.? Jer, gledam sa strane i čini mi se da bi se prije Dalmacija mogla osamostalit nego šta će Hajduk ovako osvojit prvenstvo! Kad se pojavi neko dobronamjeran s pinezima, poput Tommyja Mamića, ekipa koja bez uložene kune želi kontrolirat klub dočekuje ga s nepovjerenjen i odbija mu prijedloge! Po meni, loše i pogrešno.'

- Taj citat iz 2015. je točan, ali treba reći da taj tekst nisam pisao o Hajduku, nego da je to bila samo jedna tridesetina velikog teksta Abeceda Dalmacije, slovo pod H, Hajduk. Zanimljivo kako se te tri rečenice citiraju, a prešućuje se stotinu mojih pozitivnih napisa o Torcidi. Istina, bio sam revoltiran što se proziva Tommyja zbog kupnje dionica, ali moram priznati da tada nisam bio do kraja upoznat sa situacijom. Međutim, znajući Tommyja Mamića, mogao sam i pretpostaviti da će se na kraju ponijeti kao džentlmen, u interesu Hajduka. To je danas svima jasno. Dan kad je Tommy na Peristilu prenio dionice na Naš Hajduk, u Splitu se slavio kao praznik. Dakle, odavno je izglađeno to između navijača i njega, a mislim da je čovjek njegovog kova i nadalje itekako potreban Hajduku i općenito splitskom sportu.

Znači li to da ste protiv aktualnog modela Našeg Hajduka? Koje su njegove prednosti i mane?

- Ne znači da sam protiv, dapače. Nikad i nigdje nisam rekao da sam protiv modela 'narodnog kluba'. Naš Hajduk je izborio svoju poziciju i kroz brojne uspješne akcije opravdao povjerenje navijačkog puka. Kod nas u Splitu inače baš i nije lako okupiti masu ljudi za isti cilj. U akciji 'Ili jesmo ili nismo' ne baš malu cifru uplatilo je preko dvije tisuće ljudi. Skupljeno je, ako se ne varam, više od četiri milijuna kuna. To nije mala stvar. Možda je zanimljivo da smo od splitskih političara, koliko znam, u akciji sudjelovali samo Srđan Gjurković i ja. Nisam se nigdje time hvalio, ali kad me se već spominje u kontekstu Našeg Hajduka, neka se zna da sam podržao akciju, i to prije svoje kandidature za gradonačelnika. Isto tako, član Našega Hajduka još sam od 2015. godine, kad mi lokalna politika nije bila ni na kraj pameti.

Niste mi jasno odgovorili: jeste li za ili protiv ovakvog modela? Ako niste, za kakav se zalažete?

- Mnogi će se možda iznenaditi, ali ja se zalažem za upravljački model po kojem navijači imaju 50 posto plus jednu dionicu! Znači, bitno više prava navijačima nego sadašnji model po kojem Naš Hajduk ima samo kontrolni paket od 25 posto plus jednu dionicu. Taj model, koji se zove 'socios', pokazao se vrlo uspješnim u Njemačkoj. Zašto Hajduk ne bio poslovao kao, primjerice, Bayern? U Njemačkoj svi nogometni klubovi egzistiraju po tom modelu, osim Wolfsburga i Bayera iz Leverkusena. Onih 49 posto otvoreno je ulaganju, a tako bi i Hajduk trebao privući svježi kapital. Ali da navijači imaju upravljački paket.

Koja je Vaša vizija Hajduka, gdje treba biti i na koji način doći do toga? 

- Realan budžet bi po meni trebao iznositi oko sto milijuna kuna godišnje. Toliko recimo ima Rijeka i vodi na tablici. Sad je, koliko mi je poznato, Hajdukov budžet oko 65 milijuna kuna. Dakle, povećanje budžeta za trećinu moralo bi dovesti do željenog cilja, a to je borba za titulu svake godine. To se može postići daljnjim jačanjem brenda i motiviranjem dalmatinskih poduzetnika da sponzoriraju klub i ulože u njega.

Recimo da postanete gradonačelnik, te da netko želi kupiti dionice Hajduka koje su u vlasništvu Grada, koji bi bio vaš stav?

- Ako se provede njemački 'socios' model 50+1, svaki je ulagač itekako dobrodošao, i naravno da bi Grad prodao dionice.

Kako vidite suradnju Grada i Hajduka? Kako Grad može pomoći klubu, možda kroz gradnju kampa? 

- Tako je. Znate da Grad prema zakonima EU ne može financirati profesionalne sportske kolektive. Ali može dati teren za gradnju kampa, prema svojim mogućnostima uljepšati Poljud, pomoći omladinskoj školi i čim prije pronaći rješenje za dodatne pomoćne terene. Dva su premalo. Recimo, jednim potezom pera mogao bi se izmjestiti poligon za auto-školu i ondje napraviti dodatni teren. 

Kako ocjenjujete rad aktualne Hajdukove Uprave?

- Sviđa mi se kako radi Portugalac Branco, pokazao je da ima viziju, doveo je nekoliko kvalitetnih igrača bez odštete. Omladinska škola je preporođena. Uprava posluje transparentno i vidi se da radi. Znači, ocjena je pozitivna.

Ocijenite dosadašnje predsjednike Hajduka, od osamostaljenja Hrvatske.

- Od njih dvanaestero svatko je imao prednosti i mana, netko više prednosti, netko više nedostataka, ali ne bih se upuštao u ocjenjivanje.

Smeta li vam trenutačno veliki broj stranaca u Hajduku? Ako postanete gradonačelnik, hoćete li utjecati na takva operativna pitanja?

- Pa mogu vam reći da mi je to zapelo za oko. Ipak, ne sumnjam da će se stvari uskoro promijeniti. Prvo, imamo barem petoricu supertalentiranih kadeta 2000. godište. Drugo, voditelj omladinske škole Krešo Gojun, kojega odavno poznajem i cijenim, još iz njegovih Dinamovih dana, veliki je stručnjak i radnik, i ne sumnjam da će izbrusiti niz sjajnih nogometaša za iduće godine. Mislim da je za budućnost Hajduka od presudne važnosti da u budućnosti igraju naša dica, kako se i zvao onaj projekt. Naravno da kao gradonačelnik neću utjecati na takva operativna pitanja, politici nema mjesta u klubu, pogotovo ne što se struke tiče. Ovo je samo moje navijačko mišljenje.

Da ste bili gradski vijećnik u trenutku kad se glasovalo o kreditu za Hajduk, biste li dignuli ruku?

- Da sam u onom trenutku bio gradski vijećnik, glasovao bih za kredit Hajduku. To sam tada i javno obznanio.

Što mislite o odnosu Hajduka i HNS-a?

- Dobro je poznato što mislim o tome, objavio sam više tekstova o toj problematici. Vjerujem da će uskoro doći kraj toj višedesetljetnoj agoniji. Više puta se to već najavljivalo, ali mislim da je rasplet sada zaista blizu. Poslije toga divnog trenutka, kad negativci zbilja odu i natjecanje bude izjednačeno za sve, bit će mi konačno užitak pratiti Hrvatsku nogometnu ligu, a ne kao dosad, da u ligi igra prvak, njegova druga, možda i treća ekipa, a Hajduk mora sam protiv svih. 

Koje ljude biste obavezno vratili u klub da vi o tome odlučujete? Ili, drugim riječima, koje osobe biste voljeli vidjeti u klubu?

- O tome odlučuju drugi, politika nema što tražiti u Hajduku, pa tako niti sugerirati tko bi trebao biti u klubu, a tko ne. 

Što mislite o Igoru Štimcu? Ima li za njega mjesta u vašoj viziji Hajduka?

- Igor Štimac imao je veliku priliku srušiti sustav HNS-a prije sedam godina. Nažalost, kasnije je prihvatio mjesto izbornika i tako kompromitirao ono dobro što je napravio prije. Već sam rekao da se gradonačelnik ni u kojem slučaju ne smije uplitati u kadrovska rješenja. Osim toga, sumnjam da bi Štimac bio srdačno prihvaćen od strane navijača.

Ajmo sada na osobnija, navijačka, pitanja. Idete li redovito na utakmice, na koju tribinu? Jeste li pratili Hajduka na gostovanjima?

- Išao sam redovito na utakmice još kao dječak, na sjever Starog placa, jer sam bio premlad da budem s Torcidom na istoku. Sjećam se mnogih velikih utakmica ondje. Otkad se izgradio Poljud, bio sam na svim velikim utakmicama, ili na sjeveru ili na zapadu. Pamtim i Hamburger, i Tottenham, i onu utakmicu protiv Zvezde kad je umro Tito i još stotine drugih. Bio sam na nekoliko gostovanja kad sam otišao među torcidaše. Jednom u Vukovaru, dok su oni još igrali u prvoj ligi. Sjećam se da je Hajduk pobijedio 2-0. Jednom u Puli, protiv Istre. I puno, puno derbija protiv Dinama u Zagrebu. Sad na utakmice odem povremeno, uglavnom na zapad. 

Najdraži igrači Hajduka kroz povijest?

- Baka Slišković, Miki Rapaić, pokojni Mićun Jovanić, Rizah Mešković, Iko Buljan, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, svakako ubojiti golgeter Tomo Erceg, a od novijih Senijad Ibričić, Mario Pašalić, koji je nažalost prerano prodan, te Nikola Vlašić, od kojeg očekujem veliku karijeru.

Što Vama znači Hajduk, postoji li neka anegdota koja bi to najbolje opisala?

- Hajduk mi je doslovce obilježio život, od samog rođenja, pa do najvažnijih trenutaka. Prvo, rođen sam kod Starog placa, kako i pjesma kaže. Doselio sam s ruba Geta u novi stan na Poljud 1972., sedam godina prije Hajduka. Igrao sam nogomet na Poljudu kao dječačić dok su još tamo bile ledine, oko nas su pasle krave. Jedan iz ekipe bio je moj susjed Anđelko Ivanko, nećak Ike Buljana. Više sam golova zabio na travi Poljuda nego ijedan golgeter kasnije, kad je na tom mjestu izgrađen stadion. Puno kasnije, za pobjedu na Kviskoteci 2007. od Hajduka sam za nagradu dobio bijeli dres s brojem 224, što je značilo broj punata. I sad najnevjerojatnija stvar. Kad sam 2009. došao na Južni pol s namjerom da tamo zabijem koplje sa zastavicom Hajduka, u obližnjoj američkoj istraživačkoj bazi susreo sam mladog znanstvenika iz Njemačke. Momak ljetuje u Povljima na Braču i oduševio se kad je vidio Hajdukovu zastavu. Pitao me: 'Hajduk Split?' I čak nabrojio neke igrače. Kasnije mi je sinulo da je baš sve bilo kao u pjesmi pokojnoga Coce: 'Ako te ko pita, i na kraju svita...'. Zaista, došao sam iz Splita na kraj svita, Južni pol, pitalo me i rekao sam. Za Split, za Hajduk i za ime Torcida!