Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Darko Škrobonja INTERVJU S ANTOM BILIĆEM Gradonačelnik Trogira o sudbini Hajdukovog kampa, suradnji s HDZ-ovom Vladom, svojim greškama...

INTERVJU S ANTOM BILIĆEM Gradonačelnik Trogira o sudbini Hajdukovog kampa, suradnji s HDZ-ovom Vladom, svojim greškama...

SDP-ovac je na čelu grada 7,5 godina

Ante Bilić dva je mandata na čelu Trogira, a namjerava i iduće četiri godine biti gradonačelnik. U razgovoru za Dalmatinski portal definitivno je otklonio mogućnost da će se natjecati za splitsko-dalmatinskog župana, fokusiran je na trogirske projekte. Pitali smo ga kako kao SDP-ovac surađuje s Vladom Andreja Plenkovića, otkrio nam je što bi iz današnje perspektive promijenio u svom vođenju Trogira, objasnio je zašto neki obećani projekti nisu realizirani, a razgovor smo počeli aktualnim pitanje o mostu preko Foše. Konkretno, zanimalo nas je objašnjenje na prozivke da izvođači radova nisu penalizirani zbog kašnjenja i zato most nije prilagođen osobama s invaliditetom.  

- Novi pješački most preko Foše projekt je na koji smo iznimno ponosni. Uz tolike majstorske radove i arhitektonsku ljepotu koju smo naslijedili minimum standarda je da sve zahvate u prostoru izvedemo po najboljim svjetskim praksama i svim pravilima struke. Njegov izgled definiran je kroz javni arhitektonski natječaj što je, nažalost, još uvijek rijetkost u Hrvatskoj, ali je nešto što smo uveli kao praksu za sve velike intervencije u prostoru. Stručna javnost, strana stručna javnost, mediji, a mogu reći i velik dio građana su jako dobro reagirali na most i način kako smo transparentno od prvog dana komunicirali sve vezano uz taj projekt. 

Pojedinci bi pod svaku cijenu htjeli Trogir i gradsku upravu vratiti na stranice crnih kronika, ali to smo prije 7,5 godina ostavili iza sebe i takve priče su potpuno promašene - rekao nam je uvodno Bilić. 

Pitanje penala izvođačima je sasvim legitimno, kao i problematiziranje neprilagođenosti mosta osobama s invaliditetom.

- Izvođaču će se obračunati maksimalni penali koji su ugovorom mogući u iznosu od 0,2% ugovorne vrijednosti dnevno i na kraju će iznositi nekih 28.000 eura. Trudimo se uvijek održavati korektan odnos, ali ugovorni rokovi i penali su s razlogom tu i sve je maksimalno transparentno. Poštujući zakone i ugovore štitimo interes građana, a nekad to znači i naplatu penala za kašnjenje u izvođenju radova, kao što je to bilo kod radova za trg kod ribarnice i za Put Dragulina.

Ono s čim bih bio sretniji da se uspjelo naći rješenje za prelazak za osobe s invaliditetom. No, zbog specifičnih ograničenja visine plovnog puta koji koriste deseci brodica kao i zbog ograničenja maksimalne visine mosta i obuhvata mosta, propisanih od strane konzervatora, nije bilo moguće izvesti rampu za osobe s invaliditetom unutar zadanih okvira projektnog zadatka. Da bi most zadovoljio propisane nagibe, trebao bi početi nasred velikog parkinga, a završio bi negdje iza parkinga Fortin. Nijedno od 26 rješenja pristiglih nije ni ponudilo tu mogućnost. Mislili smo na to, aktualizirali tu temu, ali nažalost nije bilo moguće i to je jedino objašnjenje. Nedaleko od ovog mosta već postoji most koji je prilagođen osobama s invaliditetom, kojeg svakodnevno koriste, ali svakako da ne bi bilo naodmet da je i ovaj  pristupačan. Ovaj most ipak je napravljen s puno blažim nagibom i manjom visinom stepenica čime je definitivno lakši za prelazak od prethodnog mosta koji je uklonjen.

Gradnja Hajdukovog kampa je prilično pompozno najavljena, a danas se više ne spominje. Je li se odustalo od tog projekta? Ako je, hoće li Trogir svejedno tražiti zemlju od države zbog realizacije neke druge ideje na tom području?

- Hajdukov kamp je Hajdukov projekt kojemu smo mi trebali biti domaćini i stavili se na raspolaganje za sve što možemo napraviti s naše strane, no dojam je da je klub odustao od kampa. Kad smo potpisivali ugovor o suradnji, rekao sam da to nije projekt jednog predsjednika kluba i jednog gradonačelnika nego projekt svih hajdukovaca i projekt budućnosti. Nama će biti čast ako će drugi dom 'bijelih' biti u Trogiru, ali po svemu sudeći od tog projekta neće biti ništa, no to nam onda otvara neke nove perspektive za vlastite projekte sličnog tipa na istom zemljištu.

Spominjalo Vas se u kontekstu kandidata za župana. Ima li tu što novoga?

- Nema. Niti je ikad bilo.

Vaš stav prema aktiviranju željeznice zračna luka - Split. Možete li vi tu što pomoći?

- Trogir je relativno mali dioničar u odnosu na Split, Kaštela, Županiju i državu. Povezanost zračne luke i Splita, ali i inače promet unutar urbane aglomeracije Split, goruće je pitanje i treba ga sagledati u širem kontekstu od same zračne luke. Ono što je sigurno je da se zapadna Europa orijentira i sve više ulaže u željeznički promet, dok je kod nas sve posvećeno cestovnom prometu, a izgradnja infrastrukture jednostavno ne prati potrebe. Izvode se projekti poput tunela Kozjak, a upitno je što će se dobiti njegovom realizacijom, dok primjerice most Kaštela - Split, koji bi neminovno donio rasterećenje, još uvijek stoji na mjestu. Jasno je k'o dan da se prioriteti ne biraju po kriterijima struke. 

Smatram da je nužno pronaći trasu koja bi prolazila kroz područje Kaštela i koja će služiti prvenstveno za prijevoz lokalnog stanovništva, a ne samo putnika zračne luke, te bi tada imala smisla. 

Mislite li da ima prostora da se Trogir i Split ljeti značajnije povežu morskim putem i time smanji cestovno opterećenje?

- Ono što sigurno ne koristimo dovoljno je pomorski promet, projekt koji se po mom mišljenju može puno brže ostvariti jer zahtjeva manje ulaganja, a dosta infrastrukture već postoji.

Isto tako, mislim da putnici na relaciji Trogir - Split - Trogir nisu najveći problem ove rute. Problem je kompleksan, teren je uzak i ne postoji jedno rješenje. Brodska linija inače postoji, privatni je prijevoznik, ali karta za jedan smjer košta 8 eura i kada se pribroji povratna karta i karte za bus, to dođe na 20-30 eura dnevno što je neprihvatljivo. Osim toga, vožnja traje 45 minuta i to je možda pogodno turistima ili nekome tko radi u širem centru Splita. Ako naš sugrađanin nakon silaska s broda mora promijeniti još par jako neefikasnih Prometovih linija da bi došao na posao, to nije rješenje. Mi nemamo strategiju javnog prijevoza i to je najveći problem. Neki brzi brodski prijevoz i funkcionalan javni gradski prijevoz sigurno su rješenje, ali takvo nešto, nažalost, kod nas je na razini znanstvene fantastike. 

Dojma smo da dobro surađujete s HDZ-ovom Vladom. Kojega ministra biste pohvalili, a s kojima nemate dobru komunikaciju?

- Prvo bih rekao da za mene to nije Vlada HDZ-a nego Vlada Republike Hrvatske, kao što ni ja nisam gradonačelnik SDP-a nego svih Trogirana. Suradnja je korektna od prvog dana. Smatram da svi skupa trebamo raditi za dobrobit zajednice bez obzira na političku pripadnost i opredijeljenost. Stranački, programski i svjetonazorski imam bitno različita uvjerenja od  smjera kojim danas ide Hrvatska po brojnim pitanjima, od javnog zdravstva, korupcije, odnosa prema inflaciji i rastu cijena, pa sve do razvoja željeznica. Kao političar i građanin bih drugačije, ali ne bi bilo pošteno da se kao gradonačelnik Trogira žalim na tretman kad je on korektan. Ono što je ključno je da mi kvalitetno pripremamo projekte i prijavljujemo se na natječaje, znamo biti i malo dosadni kucajući na sva ta vrata, ali uvijek dolazimo s već spremnim projektima i rješenjima, imajući na umu interes svojih sugrađana i ne mogu reći da su nam ta vrata ikad zatvorena, samo da bi, kako meni tako i drugima, neke stvari trebale ići brže, bi. 

Ne bih nikog posebno isticao budući da sa svima imam korektnu suradnju.

Što niste realizirali, a obećali ste?

- Nažalost, ima projekta koji još nisu u fazi izgradnje, ali svi projekti koje smo zacrtali u izbornom programu su pokrenuti te su u nekoj fazi realizacije, od projektiranja, rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, ishođenja potrebnih dozvola, provedbe nabave, usklađivanja s drugim institucijama poput HEP-a, ŽUC-a, HC-a, Lučke uprave SDŽ…

Jedan od primjera je rekonstrukcija ceste od novog mosta do Slatina, u sklopu koje je planirana i izgradnja šetnice, javne rasvjete i biciklističke staze. Za ovaj projekt još 2021. potpisali smo sporazum o realizaciji s HC-om te smo mi pokrenuli projektiranje. Idejni projekti su izrađeni 2022. godine i usuglašeni s HC-om. Nakon toga je izrađen i elaborat zaštite okoliša koji smo predali na odobrenje ministarstva krajem 2023., da bi tek u studenom 2024. dobili pozitivno očitovanje. Sada nam slijedi izrada glavnog projekta, ishođenje građevinske dozvole, a nakon toga provedba parcelacije, nabave i ugovaranje izvođenja. Ovo govorim ne da bih se opravdao, nego da bih ukazao koliko je složen birokratski postupak samo pripreme ovakvih infrastrukturnih projekata, a ako su na pomorskom dobru, onda to traje još i duže. Sve navedeno su samo predradnje za 'pravi' posao. 

Obnova Kule Kamerlengo još jedan je projekt kojeg nismo još uvijek uspjeli pokrenuti dalje od pripremljene dokumentacije. Kula je jednostavno financijski prezahtjevan projekt za Grad. Prije 4-5 godina govorili smo o procjeni od 40 milijuna kuna, a sada je to bliže 13 milijuna eura. Pričamo s Ministarstvima kulture i europskih fondova, deklarativno su izrazili podršku i rekli se uključiti. Najrealnije je da će projekt ići fazno i trajati nekoliko godina. Dokumentacija je spremna, dozvole ishođene, te čekamo adekvatne fondove. Kula je, srećom, funkcionalna i profitabilna, ali kada vidim što druge svjetske destinacije naprave od svojih lokacija, naravno da ne možemo biti zadovoljni trenutačnom situacijom.

Ova dva primjera sam uzeo da bih objasnio koliko je kod nekih projekta komplicirana i dugotrajna samo priprema realizacije, ali i da istaknem još jednom da ne pokrećemo 'pošto - po to' realizaciju projekata za koja nemamo osigurana sredstva i za koje nismo sigurni da ih možemo dovršiti što je nekad nažalost bila praksa.

Razumijem da bi sugrađani htjeli da i to napravimo i ono što im mogu obećati je da čim se otvori prilika koja neće ugroziti grad i razvoj svega ostalog, mi ćemo je iskoristiti kao i kod drugih projekata na koje smo danas ponosni. 

Kakav će biti Trogir za četiri godine, ako dobijete na izborima podršku za još jedan mandat?

- Moja vizija za Trogir za četiri godine jest grad koji ne samo da je završen u infrastrukturnom smislu, nego i u kojem svaki stanovnik, bez obzira na godine, status ili mogućnosti, osjeća kako je ovo mjesto gdje može ostvariti svoje želje i živjeti ispunjen život. Sanjam o Trogiru koji je idealan za mlade obitelji i starije sugrađane, o gradu u kojem roditelji ne strahuju mogu li upisati dijete u vrtić ili školu već im je to zagarantirano, a biraju između svih opcija koje im stoje na raspolaganju za dodatne aktivnosti - od nogometa na Batariji, košarke, gimnastike ili džuda u novoj dvorani na Krbanima, do glumačke skupine u Kantunu kulture.

Želim da svaki građanin ima mogućnost prošetati uređenom šetnicom od Solina do Pantane, zastati na novoj tržnici koja će postati srce grada i zatim uživati u nekom od brojnih događanja u našem Kantunu. Sanjam i o tome da mještani Čiova imaju svoju šetnicu od starog mosta do Slatina, da se opuštaju na novim plažama u Saldunu ili kraj 'Đure Đakovića'.

Drveničani će za četiri godine imati stabilan dovod vode, šetnicu na Velikom Drveniku i uređeni trg na Rudini na Malom Drveniku. Naš grad mora biti pristupačan svima - to znači osigurati ne samo nove stanove kroz projekte poput POS-a u Planom nego i cjenovno prihvatljive sadržaje koji obogaćuju život. Želim da naši sugrađani mogu sebi priuštiti da njihovo dijete ide na sport, glumu ili uči neki instrument, da uživaju u kulturnim događanjima koja su postala simbol modernog Trogira, a da to nije preskupi luksuz nego dio njihovog svakodnevnog života.

Planiram završiti projekte koje smo započeli, poput sportske dvorane, uređenja tržnice i pojasa Soline, čiovskih obala, parkova Garagnin, Fortin i Žudika. Ali vizija ide dalje - želim da u sljedeće četiri godine Trogir dobije novu osnovnu školu i starački dom, jer ti projekti nisu samo nužnost nego i znak brige za budućnost i dostojanstvo svih generacija.

U zadnjih nekoliko godina pokazali smo kako se mogu ostvariti velike stvari - od rješavanja pitanja vrtića i prometne infrastrukture, do stvaranja kulturnih i sportskih sadržaja koji su prepoznati i izvan granica našeg grada. Uz pomoć svih vas, napravili smo šetnice, igrališta, mostove, Kantun kulture, nove plaže i sportske objekte. No, ono što me najviše veseli nije samo infrastruktura nego to što smo stvorili grad u kojem su ljudi ponovno sretni, ponosni i angažirani.

Trogir za četiri godine vidim kao zajednicu u kojoj nitko nije zaboravljen. Grad gdje se ljudi osjećaju kao da su dio velike slagalice u kojoj svatko ima svoje mjesto - od mladih koji oblikuju budućnost do naših starijih sugrađana koji u miru i dostojanstvu uživaju svoje dane. Taj Trogir je naša vizija, i to je grad koji ćemo zajedno dovršiti.

Danas ste znatno iskusniji nego kada ste preuzeli vođenje grada. Što biste drugačije napravili?

- Ne mislim da smo sve odradili savršeno, ali jako sam ponosan na činjenicu da je atmosfera u gradu i oko gradske uprave potpuno drugačija nego kad smo došli. Trogir je živ, pozitivan smo primjer u brojnim područjima od građanske participacije, urbanog planiranja, energetske tranzicije, preko vrtića do kulture i sporta i da nam ništa više ne izgleda nemoguće.

Bilo je i pogrešaka, ali to iskustvo nas čini danas neusporedivo kvalitetnijima, bržima, što na koncu je rezultiralo uspjesima, rastom podrške među građanima, ali i ugledu Grada u institucijama. 

Ono što mi najbliži suradnici možda nekad prigovore je što se rijetko odlučujem na konflikte i javne prozivke onih na županijskoj ili državnoj razini koji se ne drže rokova ili dogovora, ali nisam osoba od sile i konflikta. Kad god postoji izlaz biram mirniji put koji je nekad duži, ali s druge strane donosi koordinirane i stabilne plodove. 

Uzmimo za primjer POS-ove stanove u Planom, projekt koji smo pokrenuli prije sedam godina, potpisali ugovor s APN-om prije točno četiri, a iz APN-a će tek u siječnju raspisati nabavu za izvođača radova. Projekt koji je prvotno izrađen imao je manjkavosti i trebalo je dvije godine natezanja da se raskine ugovor s projektantom koji očito nije bio kadar odraditi posao i ugovori s novim koji je sada napravio ispravne projekte. Previše za jednu mladu obitelj da čeka da useli u nešto svoje ili da bar vidi da se radi zgrada, ali, eto, konačno možemo najaviti skori početak izgradnje. Da se mogu vratit sedam godina unatrag pokrenuli bismo paralelno svoj projekt na drugoj lokaciji i paralelno razvijali ovaj. Mislim da je pitanje stanovanja nešto što velik broj građana bez pomoći neće sebi moći omogućiti i oko toga više ne smije biti kalkulacija. 

Za kraj, najneugodniji i najbolji moment od kada ste političar?

- Najneugodniji događaj dogodio se nedavno kada sam na Gradskom vijeću, nakon svih podmetanja i promašenih neistina, nenamjerno dao pogrešnu informaciju o ukupnoj cijeni mosta preko Foše, i zato se i ovim putem ispričavam. Toliko sam ponosan na taj most i proces kako smo to odradili i koje smo sve prepreke prešli. Govorio sam o svemu pa i o cifri potpuno siguran u sve, ali dobio sam krivu informaciju od gradskih službi i kao takvu je prenio vijećnicima i ne mogu vam kazati koliko mi je to tada teško palo. Ali ljudi rade i griješe, srećom greške nije bilo ni u jednom koraku procedure, od natječaja, provedbe ugovora ni u plaćanjima, a kako smo davno uveli transparentan proračun, onda nema ni tajni. Svakako bih volio da nam se takve stvari ne događaju. 

Svaki put kad dođem u Kantun Kulture i vidim da je puno, da se djeca igraju, naši sugrađani smiju…, tada baš sve što nekad i moraš pretrpjeti na ovom mjestu dobije puni smisao. 

Vaša reakcija na temu