INTERVJU Saša Cvetojević: Prije dvadesetak godina nije bilo moguće izaći na globalno tržište iz Splita, a sada možete i iz Muća

Kako nam se ponovno bliže izbori na državnoj razini odlučio sam porazgovarati s čovjekom koji živi u Zagrebu i vodi vrlo gledanu emisiju Pressing te je jako dobro upućen u trenutno političko stanje u zemlji, a s druge strane je i veliki prijatelj Splita gdje ima poslovne partnere i mnoge prijatelje. Što kazati za čovjeka koji je član hrvatske mreže poslovnih anđela, uspješni poduzetnik, veliki promotor automobila na električni pogon, ali isto tako i buntovnik protiv nelogičnosti hrvatske birokracije i mentaliteta koji umjesto da potiče uspješne nudi prednost samo podobnima i često nažalost nesposobnima. Vjerujem da će vam ovaj razgovor biti interesantan...

Čitajući životopis teško se odlučiti što te prvo pitati, možda za početak kako su tvoji početci vezani uz zdravstvo, a tema zdravstva je nepresušna tema koja uvijek izaziva pozornost javnosti, interesira me tvoje mišljenje o našem zdravstvenom sustavu? Nedavno su se spominjali razni modeli pa između ostalog i kanadski zdravstveni sustav, u SAD je bitan pomak po tom pitanju tek napravio predsjednik Obama, u Australiji je dugo sustav bio zasnovan na odluci pojedinca želi li imati policu, no sada više-manje sve razvijene zemlje imaju svoje obvezne police. Velika Britanija koja je izrazito kapitalistička zemlja ima najmanje kapitalistički zdravstveni sustav, što zapravo znače puste riječi koje svaka politička elita neumorno troši prije i nakon izbora, a to je reforma zdravstvenog sustava? Moramo li mi razvijati nekakav svoj sustav ili ne treba izmišljati 'toplu vodu' te primijeniti neki od postojećih?

- Praktički sam odrastao u apoteci, majka je magistra farmacije a ja sam bio klinac kojeg je svašta zanimalo. Kasnije sam nagovorio majku da da otkaz u ljekarni i da otvorimo prvu privatnu ljekarnu. Završilo je tako da sam prodao ljekarničku ustanovu Atlantic Grupi 2008. godine. Zdravstveni sustav u Hrvatskoj je baziran na nauku Andrije Štampara i nekad je bio među najperspektivnijima na svijetu. No, svijet se promijenio a mi nismo sustav razvijali, već smo ga cijedili i okrenuli u suštu suprotnost početnim postavkama. Zdravstvene elite nam preko političkih elita poručuju da je javno zdravstvo osnovni javni interes, uglavnom imajući na umu zaštitu svog, uskog i osobnog interesa. Zdravstvo je u neprestanoj reformi, sam sam ih nabrojao preko 13 do sada. Osnovni problem je što nitko ne želi prihvatiti činjenicu da nema lošeg u tome da se onima koji se brinu o zdravlju treba pristupati drugačije od onih koji sustavno svoje zdravlje zanemaruju i time nanose štetu cijelom sustavu. Dodatno, stvoren je animozitet prema pružateljima usluga koji su u privatnom vlasništvu, umjesto da oni budu benchmark kvalitete usluge, kako bi i ostali u sustavu poboljšavali kvalitetu i nivo usluge koji daju pacijentu. Sam sustav ima nerazumno veliku toleranciju prema nepravilnostima (mahom financijskim) koje se u javnom zdravstvu događaju iz dana u dan, samo ako je iza nepravilnosti neka 'javna' ustanova. Kao da se, u konačnici, svaki novac, preko privatnog ili javnog, na kraju ne slije u nečije džepove. Sustav javnog zdravstva baziran na modelu socijalnog osiguranja je dobar, ali isti mora doživjeti promjene na način da se dozvoli nadoplata nadstandarda, te da se u sustav uvede kvaliteta kao mjerilo, umjesto žestokog političkog populizma.

Aktivan si član CRANE-a, hrvatske mreže poslovnih anđela, pomažeš i pokušavaš prepoznati prave projekte te pomoći i potaknuti nove poduzetnike da pokrenu biznis i pronađu investitore. Sudjelovao si na mnogim projektima, znamo da za pravu ideju nikad nije kasno, ali isto tako bitno je reagirati na vrijeme. U kojim granama je došlo do saturacije tržišta, a što će biti po tebi budućnost poduzetništva? Pogotovo me interesira u području IT tehnologija koje jako dobro pratiš.

- Poduzetništvo je neuništivo. Ljudi su i tijekom najvećeg zatiranja svake inicijative, pa i poduzetničke, u doba komunizama ili socijalizama, pronalazili načine kako ući u poduzetništvo. Saturacija je neminovna, ali na tržištu je sve proces. Proizvodi, usluge pa i cijele branše nastaju i nestaju, ljudi mijenjanju ono što rade i prilagođavaju se. Trenutno je u IT sektoru glavni problem kadar i većina propulzivnih i izvozno orijentiranih firmi zapreke u rastu uglavnom pripisuje nedostatku kvalitetnog kadra. S druge strane, za dobre tvrtke posla ima više nego što mogu odraditi.

Foto: Mario Poje

Prateći situaciju u Splitu i okolici primjećujem da su moje, srednje generacije IT-jevaca ostale pretežno orijentirane na domaće IT tržište i tu zbog veličine samog tržišta zapravo jedva preživljavaju, dok mlađe kolege na veliko osvajaju strana tržišta te postaju toliko uspješni da su postali i nositelji društvenih aktivnosti na području popularizacije IT poduzetništva.

- To je jednostavno nasljeđe prošlosti. Prije dvadesetak godina nije bilo moguće izaći na globalno tržište iz Splita. Danas to možete i iz Muća. Moja generacija se teže mijenja, navikli smo na neke poslovne modele, vidjeli da isti rade, pa ih se nekad grčevito držimo, čak i kad su daleko od optimalnih. No, dok 'plaćaju račune' - ne puštamo ih. Tu su mlađi uvijek u prednosti, jer lakše usvajaju nove tehnologije i mogućnosti koje one donose.

Gradske uprave ne trebaju pomagati jer nas to previše košta

Kad si već spomenuo Muć, imam prijatelje koji su u Muću i okolici našli odličnu bazu za oslobađanje od stresa i pripremu za nove poslovne aktivnosti. Otkrivaju nove vještine u poljodjelstvu, uređenju vrtova pa čak i u peradarstvu. Kako vidiš Split iz perspektive poduzetništva, pogotovo IT poduzetništva. Znam da si često u Splitu, tu imaš mnogo prijatelja? Što bi po tvom sudu trebala napraviti IT zajednica u gradu, a što sam Grad? Postojale su inicijative za uspostavljanje 'Point of Meetinga', coworkinga, IT inkubatora, čak i ideje da se pokušaju IT poduzetnici smjestiti na jedno mjesto u gradu. Što je po tebi danas ključno za razvoj poduzetništva, kako sa strane postojeće IT zajednice u gradu, ali isto tako od strane gradske uprave?

- Split ima velike mogućnosti, a zadnjih godina se napokon i kreće u pravom smjeru. Shift konferencija stavila je Split na svjetsku kartu IT događanja, a sa sveučilišta ipak dolaze sve bolji kadrovi. Daleko je od idealnog, ali pred par godina kad bi došao na sveučilište, gotovo svi studenti poduzetništva bi izjavili da žele raditi u nekoj banci ili državnoj upravi. Ključ su ljudi koji su prošli put kojim mlađi žele kročiti i koji im mogu pomoći, mentorirati ih i dati im početnu pomoć. U Splitu se formirala zajednica ljudi koji su suvlasnici etabliranih tvrtki i koji su spremni pomoći i mlađima. Grad treba doći tek sad, kad je inicijativa krenula od njih, omogućiti im prostor za djelovanje i logističku podršku. Generalno, svaka inicijativa Grada ili države troši više naših resursa nego što nam koristi daje, a u ovom segmentu to je još očitije. Oni jednostavno ne znaju što nama treba, a kad im i kažete, oni to ne mogu ispuniti. Ako i deklarativno kažu da žele, onda su spori i neučinkoviti.

Osim što si poduzetnik okušao si se i kao voditelj te imaš svoju emisiju koja je dosta gledana i komentirana. Maksimalno koristiš i društvene mreže, tvoji se postovi sheraju. Što te zapravo motiviralo da se okušaš u medijima?

- Volim nove stvari. Motivacija je bila, u stvari, pitanje - mogu li ja to. Čini se da mogu, ha, ha.

Prateći komentare preko društvenih mreža vidim da te neki smatraju lijevim iako prateći tvoje stavove imam više dojam da si pozicioniran u liberalnom centru ili čak ekonomsko-političko gledano više kao konzervativac engleskog tipa, zalažeš se za jačanje tržišta, bliža ti je privatizacija nego podruštvljavanje i etatizacija. Smatraš li da je danas uopće bitno je li netko lijevo ili desno? Zašto su kod nas toliko izražena ideološka prepucavanja koja su nažalost medijski eksponirana, umjesto da se fokusiramo na funkcioniranje zakona i procesa u državi? Zašto ne možemo funkcionirati poput sređenih društava da se zna što tko radi i kakve odgovornosti ima, nego smo uvijek u nekim nedefiniranim iracionalnim sukobima i samo se vrtimo u krug od izbora do izbora? Može li se to nazvati recidivom iz prošlog sustava ili je problem mentaliteta, tradicije, kontinuiteta, autoriteta u samom narodu, nesretne povijesti gdje smo često bili pod nekim drugim? Zašto smo toliko blokirani?

- Lijevo/desno je u Hrvatskoj potpuno profanirano i gotovo deplasirano. Ako pitate većinu stranačkih prvaka, svi su u centru: SDP i HDS, HNS i HSLS, HSS... svi su u centru. S druge strane, ekstremizam buja. Najviše me nasmijavaju ekstremno lijevi kad tvrde da je neoliberalni kapitalizam kriv za sve, a u Hrvatskoj isti nikad nismo ni imali. S druge strane, nemamo razvijenu desnicu, već se naša desnica bavi samo nacionalnim, a oko ekonomskog nemaju jasno stanovište.

Politika ne funkcionira i zato što se trudi svakog tko uđe u politiku ocrniti.

- Politika jest umijeće kompromisa, a iza kompromisa je uvijek netko tko je morao odstupiti. I onda se toga ismijava i napada. Uglavnom su napadi i omalovažavanje. Ljudi koji stvarno znaju i mogu stoga rijetko idu u politiku, dok je s druge strane politika postala mjesto okupljanja onih koji bi preko iste osigurali provođenje svojih a ne društvenih interesa. Stoga je na djelu posvemašnja blokada, podjele i rasprava o manje bitnim temama. 

Foto: Mario Poje

Kako je Tesla? Naravno, mislim na tvoj električni automobil. Pratim tvoje aktivnosti na tom putu i vidim da se boriš za električne punionice te da imaš i dosta problema s ponašanjem vozača konvencionalnih automobila. Nije valjda da pokušavaju puniti mobitele na tim stalcima? Kako predviđaš budućnost električnih vozila? Pretpostavljam da ovaj pad cijena nafte ne ide baš na ruku? Nadam se kad dođeš do Splita da ćemo se provozati i da će u Splitu postojati električne punionice na parkinzima te da nećeš morati razvlačiti kabele s balkona prijatelja?

- Budućnost električnih vozila nije upitna, pitanje je samo kojim tempom će se vozači prebacivati na njih. Tu je ključna infrastruktura, jer onima koji stvarno razumiju prednosti električnih automobila, ista nije tako kritična. No, većina ljudi koja ne razumije, ima uvijek jedno te isto pitanje - kako brzo i bez brige napuniti baterije. Stoga je infrastruktura, jednostavna i dostupna, prioritet ako se želi većem broju ljudi omogućiti korištenje električnih vozila. Tesla je OK, uskoro će 80.000 km, i dvije godine. Sad je to već 'vintage' model, jer se isti razvio toliko da je ono što danas izlazi iz proizvodnje neizmjerno naprednije, čak i uz redovite nadogradnje softwarea.

Split je već pomalo elektriziran, dok ovo čitate, u Dugopolju je već ozbiljan Tesla Supercharger, Zagreb je i prekrcan mjestima za punjenje za trenutni broj automobila, ali u Lici i južnoj Dalmaciji - spavaju zimski san. Kad se probude, bit će vrlo začuđeni. Poticaji za AC punjače su tu, ali lokalne zajednice ne rade svoj posao. I dalje čekamo, svaki dan, objavu poticaja Fonda za energetsku učinkovitost, koji ove godine, kao i sve u državi, značajno kasne. Već sljedeće sezone vidjet ćete daleko veći broj električnih automobila na cestama i oni više neće biti rijetkost.

Možda je ovo dobar eksperiment jer će ljudi shvatiti da ne trebamo toliko države u svakodnevnom životu

Ovih mjeseci smo imali priliku vidjeti kako i kod nas Vlada može biti nestabilna i za divno čudo nestabilnost i ne funkcioniranje Vlade je čak dovelo do smanjenja javnog duga nakon dosta godina, naravno jer se nismo mogli 'kvalitetno' zaduživati u međuvremenu, a i nešto smo po sili rokova morali i platiti. Ispada da nam je bolje kad nema Vlade i da se našalim barem nam neće biti gore. Kako upravo ulazimo u kampanju za ponovljeni saziv Sabora što bi preporučio političarima kad budu pisali svoje programe, koje mjere provesti? Kada će netko u cilju zadržavanja mladih ljudi i razvoja IT sektora, kao recimo u Rumunjskoj, predložiti smanjenje poreznih stopa tako da se ne događa da zbog tisuću kuna iznad plaće od 10.000 mladi ljudi sele vani kako bi izbjegli stopu poreza od 45% kojoj je izgleda jedina svrha 'uranilovka' pri vrednovanju rada zaposlenika?

- Programi su sve češće popis želja, a u nekim slučajevima čak i vrlo populistički orijentirani pamfleti. Velika većina birača uopće ne čita programe, čak ni površno, već vjeruju kratkim porukama koje dobivaju iz naslova u medijima ili isječcima iz nastupa političara pred kamerama. Programe gledaju tek nakon izbora, kad mediji krenu izvlačiti političarima što su obećali, a što rade, bolje rečeno - ne rade. Što god političari pisali ili radili, mislim da je važno biti dosljedan. A to je ujedno i najteže. Neučinkovitost naše birokracije definitivno vodi do toga da kad nema Vlade i ne radi se ništa, smanjuje se javni dug, jer ministarstva ne provode programe i ne potroše svoja sredstva. U neku ruku, možda je ovo i dobar eksperiment, jer će ljudi uvidjeti da ne trebamo toliko države u svakodnevnom životu i da se bez mnogih njenih dijelova može.