INTERVJU Sonja Čikotić: Skupljala sam boce u Novigradu, prodavala slamnate anđele po austrijskim selima i bila u Vladi, znam kako se boriti u životu!

Ne može se?! Ne može se, kažete, zbog jedne odredbe? Pa ukinut ćemo odredbu! Ne može se zbog članka zakona? Pa promijenit ćemo zakon! Nije naš posao govoriti da se nešto ne može, nego učiniti sve da poduzetnicima bude lakše, mi smo tu zbog njih, a ne obrnuto...
Otprilike ovako je prije tri godine tada 30-godišnja zamjenica ministra regionalnoga razvoja i europskih fondova odgovorila dvostruko starijoj sugovornici na panel diskusiji 'Priče mladih poduzetnika: izazovi i prepreke' održanoj na Poduzetničkom inkubatoru u Solinu. Ostao sam šokiran tako izravnim pristupom, a nakon završetka skupa sam joj čestitao i odmah rekao da želim s njom napraviti intervju iako još ni ne znam što bih pitao. Pristala je na razgovor, ali on se, eto, dogodio tek sada...

Riječ je o Sonji Čikotić, Mostovoj saborskoj zastupnici i kandidatkinji za Europski parlament. I supruzi splitskog gradskog vijećnika Ante Čikotića, koji je želio da ona za Dalmatinski portal otkrije neke stvari koje ne priča novinarima.

Ispričaj kako si prodavale slamnate anđele u Austriji, rekao je šef splitskog Mosta, a onda ga je šefica 'zamolila' da sama odradi intervju. Ali austrijsku priču nam je trebala ispričati...

- Kada sam pohađala prvu godinu Pravnog fakulteta, tijekom Adventa bismo išli prodavati slamnate anđele u Austriju. Nas nekoliko nismo u Slavoniji uživali u adventskim radostima, nego smo se dizali oko 5 sati, te se raštrkali po austrijskim selima i na ulici prodavali anđeliće.

Odakle vam ti anđeli?

- Nabavljali su se iz Češke. Jedanput sam čovjeku izrecitirala na njemačkom jeziku naučene rečenice kako je riječ o tradicionalnim hrvatskim suvenirima, pa mi je on na hrvatskom rekao: 'Nisam nikada čuo da je u nas običaj raditi slamnate anđele'. Sve je skužio i dao mi svotu novca koju bi inače zaradila tijekom cijelog dana prodaje.

U 'Nedjeljom u 2' ste rekli da ste jedno vrijeme skupljali boce.

- Nakon što sam diplomirala na Pravnom fakultetu u Osijeku sa sestrom sam išla raditi na more, sezonski smo prodavale sladoled u Novigradu. Svako jutro bi se dizala, skupljala boce i odnosila ih u dvije trgovine. Slale smo plaću i ovaj dodatak od prodaje boca obitelji da lakše podmire životne troškove.

Koliko se od boca moglo skupiti?

- Oko 2000 kuna mjesečno.

Koliko ste tada imali godina?

- Diplomirala sam 17. lipnja 2010., imala sam 24 godine.

Je li se dogodila neka situacija da Vam je netko prišao, nešto rekao ili pitao?

- Ne, to bih radila od 5 do 7 ujutro, tada ne bi bilo nikoga na ulici. Jedina komunikacija je bila s gospođom u trgovini koju bih molila da preuzme više od 80 boca što je bila maksimalna količina po osobi.

Svaku problematičnu situaciju pretvorila sam u pobjedu

Jeste li tada razmišljali da je ova 'zemlja borbe vrijedna' ili Vam je cilj bio otići negdje gdje studenti ne trebaju prodavati anđeliće, a diplomirani pravnici skupljati boce?

- Za sve sam se u životu trebala izboriti, nisam nikada olako dobila priliku. Nikada nisam odabirala samosažaljenje, nego sam svaku problematičnu situaciju pretvorila u svoju pobjedu. Dolazim iz mnogobrojne obitelji, nas je četvero djece, sestra je agronom, druga je veterinarka, brat policajac. Svi smo završili neku školu, ali i radili u poljoprivredi dok smo bili mali. Majka mi je učiteljica razredne nastave, očuh ratni vojni invalid, a otac mi je bio skladištar. Roditelji su mi se rastali kad sam bila mala, jedno vrijeme sam živjela sama s nepismenom bakom. Sve što sam proživjela mi je pokazalo da u životu nikad ne treba odustajati. Sad kroz politiku želim pomoći da i drugi koji su se u životu našli u nezavidnoj situaciji dobiju priliku.

Kako ste uspostavili prvi kontakt s Mostom?

- Radila sam tada na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, bila sam voditeljica Ureda za međunarodnu suradnju, znanstvene i stručne projekte i sjećam se naslovnice novine s istaknutom rečenicom 'Petrov pobijedio Jambu' ili nešto u tom stilu, što je meni bio znak da su promjene moguće. Tamo neki Kovačić i Petrov pobijedili su lokalne šerife! To me ponukalo da Boži Petrovu pošaljem mail, napisala sam mu tko sam, što sam i da mi se slobodno javi ako bude trebao nešto vezano za europske fondove. Nakon nekoliko mjeseci, Petrov mi se javio i razmijenili smo neke ideje. Tako je sve krenulo, a na idućim skupovima sam vidjela da nas je sve vezalo uvjerenje da su promjene moguće.

'Voditeljica Ureda za međunarodnu suradnju, znanstvene i stručne projekte na Elektrotehničkom fakultetu' zvuči kao dosta dobra funkcija. Kako ste tako mladi došli do tog posla?

- Sve institucije u Virovitičko-podravskoj županiji iz koje dolazim okupirane su od strane politike, ne može se doslovno biti ni čistačica ako nisi u HDZ-u. Nakon fakulteta sam se zaposlila u Phoenixu, privatnoj tvrtki sa 60-ak zaposlenih, koja proizvodi strojeve za izradu opruga. Firma je neovisna od politike jer 99 posto proizvodnje izvozi. Tu sam godinu dana radila na pravnim poslovima, a kako smo surađivali s Elektrotehničkim fakultetom, ukazala mi se prilika za prelazak na fakultet prvo kao stručnoj suradnici za kvalitetu, pa sam potom postala voditeljica Ureda za kvalitetu, da bih na koncu došla na čelo Ureda za međunarodnu suradnju.

Nije bio problem dobiti posao na faksu bez stranačke iskaznice?

- To je bila 2011. godina, Hrvatska još nije bila članica Europske unije, koristili smo pretpristupne fondove. Tada jednostavno nije bilo stručnog kadra koji se znao time baviti, a meni je rad u Phoenixu donio znanje funkcioniranja zakonodavstva više EU država. Kod europskih fondova postoje pravila i korekcije. Korekcije se izdaju kada se utvrde nepravilnosti, a nepravilnosti se izdaju na osnovu nezakonitosti. Primjerice, ako netko nezakonito provede javnu nabavu ili odabir određenog izvođača. Danas samo na razini operativnog programa 'Konkurentnost i kohezija' do siječnja 2019. imamo 618 milijuna kuna utvrđenih nezakonitosti! Dakle, više od pola milijarde kuna nezakonitosti. Sve će to građani platiti, a zbog tih grešaka ni jedan čelnik ustanove nije smijenjen, ni jedan direktor, ni jedna uprava, ni nadzorni odbor. Niti je netko preuzeo političku odgovornost. Treba osvijestiti to da riječ 'korekcija' u biti znači 'nezakonitost'! Ovo sam ispričala da se shvati zašto sam dobila priliku na fakultetu. To je bilo prvo radno mjesto na cijelom Sveučilištu koje se bavilo međunarodnom suradnjom, znanstvenim i stručnim projektima, njima je trebala stručna osoba koja će povući projekte bez nepravilnosti.

S obzirom na okolnosti, puno smo napravili

Bili ste dio Oreškovićeve Vlade, nemamo dojam da ste nešto napravili...

- Ta je Vlada bila talac nezdravih političkih odnosa, ali ne može se reći da ništa nije napravljeno. Dapače, za takve je okolnosti napravljeno puno. U toj sam Vladi bila zamjenica ministra regionalnog razvoja i EU fondova. Znate da je od lipnja 2016. ta Vlada bila u tehničkom mandatu, dakle imala sam svega tri-četiri mjeseca za normalan rad. U tom kratkom razdoblju bilo mi je jako važno biti imenovana odgovornom osobom za uspostavljanje informacijskog  sustava koji bi trebao bilježiti upravljanje i korištenje EU fondova. U njemu je svaki korisnik i svaki projekt umrežen, vidi se koliko je tko novca potrošio, koliko je bilo javnih nabava, sve je transparentno, po svakom od operativnih programa. Dotad su se podaci vodili zasebno za svako ministarstvo vodili u Excel tablici, a mi smo stvorili okvir koji je sve te podatke prebacio u objedinjeni sustav. A takav je sustav uvjet Europske unije koja želi znati kako i gdje ulažemo novac. Da nismo to odradili, sva buduća sredstva bila bi upitna. Iznimno važan posao odrađen u rekordno kratkom roku, složit ćete se.

Obnašali ste i funkciju glavne savjetnice potpredsjednika Vlade Ivana Kovačića u prvoj Plenkovićevoj Vladi…

- Donijeli smo Akcijski plan razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020., gdje su koncipirani sažeci za 20 projekata, jedan od njih je bio i uvođenje sustava kvalitete u javnu upravu. Pripremili smo projekt, predali ga Ministarstvu rada i mirovinskog sustava 20. travnja 2017. Cilj je bio da se popišu svi radni procesi u javnoj upravi i uvede IT sustav. Dakle, radna učinkovitost bila bi mjerljiva, vidjelo bi se koje radno mjesto treba postojati i u kojem obimu biti honorirano. Tako bi svaki gradonačelnik, načelnik ili ministar znao koliko se brzo rješava koji zahtjev, a koliko treba drugima. Bilo bi vidljivo gdje kaskamo, ne bi bilo potrebe kao vremensku prognozu čekati globalne ljestvice 'Doing business', već bismo mogli upravljati procesom. Naravno, brže bi se moglo reagirati i ako treba donijeti neko zakonsko rješenje jer bi nam na ekranu bili svi podaci. Digitalizacijom bi se povećala transparentnost, što bi u dosta segmenata 'ubilo' korupciju. Primjerice, ako netko prije preda zahtjev za građevinskom dozvolom i to bude zavedeno u sustavu, nikakva veza s političkim moćnikom ne bi mogla nekom drugome omogućiti da prije riješi svoj slučaj. Jednako važno: instaliranjem ovog sustava poznanstvo ni stranačka iskaznica ne bi pomogli u napredovanju jer bi sve bilo mjerljivo i transparentno.

Je li to bilo samo na razini ideje ili je razrađeno?

- Razrađeno i stoji u ladici ministra uprave Lovre Kuščevića. On je radije krenuo spajati urede državne uprave i tako osigurati da županije ne dođu u pitanje, što je HDZ-u najvažnije, ali ne zbog dobrobiti države, nego zbog njih samih. Županije su uhljebilišta HDZ-a. Hrvatska je toliko teritorijalno mala da nam ne trebaju županije, koje nisu ostvarile nijednu svoju svrhu: ni u gospodarenju otpadom, ni u osiguravanju jednake usluge obrazovanja, ni u pružanju svima dostupne zdravstvene usluge.

Ukinuli biste županije?

- Da, ja sam za ukidanje županija i okrupnjivanje gradova i općina po nekoliko kriterija. Taj projekt smo radili, i on je trebao ići u realizaciju nakon što zaživi ovaj prvi projekt digitalizacije i informatizacije kojim bi se popisali svi poslovni procesi. Naravno, došlo bi do ukidanja brojnih poslovnih procesa, brisanja određenih radnih mjesta i smanjenja broja zaposlenika u javnoj upravi. Postupci bi unatoč tome trajali kraće jer bi se umrežili javni registri.

Izjava Bože Petrova da Europska unija treba plaćati Hrvatskoj zbog iseljavanja je u dobrom dijelu javnosti dočekana s podsmijehom.

- Europska unija ima nekoliko bitnih politika, instrumenata i ciljeva na osnovu kojih djeluje, a jedan od ciljeva je ravnomjeran razvoj država i regija. EU kohezijskim sredstvima osigurava da slabije razvijene zemlje članice dostignu one razvijenije, a taj se novac dodjeljuje prema točno određenim kriterijima. Za očekivati je da će zemlje koje gube visokokvalificirano stanovništvo još više zaostajati za razvijenim članicama jer se bez kvalitetne radne snage ne može razvijati gospodarstvo. Stoga smatramo da se kohezijska sredstva trebaju povećati i da jedan od kriterija za raspodjelu tih sredstava mora biti udio iseljenog stanovništva. U protivnom će se nejednakosti u budućnosti povećati umjesto da se smanje, a kohezijski ciljevi neće biti dostignuti. Zanimljivo, dio javnosti koji se podsmjehivao našem prijedlogu nije se podsmjehivao premijeru Plenkoviću kad je na istom tom tragu rekao da treba osnovati novi fond za zemlje s demografskim izazovima. Iako je to puno nerealnije od korekcije kohezijske politike koju je predložio Most.

Moram priznati da mi Vaše 'čitanje bukvice' Plenkoviću u Saboru, riječ je o videu kojega sponzorirate preko društvenih mreža, djeluje kao čisti populizam...

- Ne čudi me da tako mislite zato što se hrvatskoj javnosti već dugo servira priča da je svaka borba za obične čestite ljude populizam. Pa tako i za mlade kojima je Plenković namijenio ulogu besplatne radne snage. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova raspisalo je natječaj za 150 časnika za vezu, za intenzivan šestomjesečni rad traže studente završnih godina sa znanjem nekoliko stranih jezika, a za to su predvidjeli naknadu od mjesečnog pokaza - 100 kuna, dok su istovremeno svi troškovi predsjedanja preko pola milijarde kuna. Kupuju nove automobile za europsku svitu i elitu u vrijednosti od 4 milijuna kuna, a za mlade od kojih se očekuje naporan polugodišnji rad nema novca. Od čega bi si ti mladi ljudi trebali platiti smještaj u Zagrebu? Kako će uopće doći do Zagreba? Od čega će si kupiti poslovnu odjeću za rad u diplomatskim krugovima? Sve su to pitanja na koja Plenković nema odgovor, kao što nije znao odgovoriti ni na kritiku Savjeta mladih Hrvatske koji je poručio da mladi upravo zbog ovakvog podcjenjivanja odlaze iz Hrvatske jer ih se prečesto smatra jeftinom radnom snagom, a u ovom slučaju i besplatnom. Pogodilo me to osobno jer dolazim iz Slavonije, nije mi jasno na koji će način mladi iz Korčule, Zadra, Gospića, Karlovca ili Vukovara doći i biti časnici za vezu kada nemaju ni stan, ni dom? Ovdje se radi o prilici isključivo za pripadnike zlatne mladeži kojima će ovo biti samo crtica u životopisu.

Živi zid živi na račun naivnosti hrvatskih građana

Miro Bulj se nalazi na listi za Europski parlament. Mogli smo ga doživjeti kao županijskog vijećnika, čak i narodnog tribuna u Saboru, ali čudno bi nam ga bilo vidjeti u briselskim hodnicima...

- Gdje god predstavljao građane koji su mu dali povjerenje, možete biti sigurni da će Miro Bulj odraditi dobar i pošten posao. On je rekao da je Hrvatska ušla na koljenima u EU, samo je bilo bitno tko će se više dodvoriti Carli del Ponte i tko će poslati više transkripata u Haag. Bulj je poručio da će napokon upaliti hrvatsko svjetlo u Bruxellesu.

Što bi on učinio da ga Juncker kao Plenkovića malo uštipne za stražnjicu?

- Junckera neće biti u Parlamentu pa, srećom po njega, neće biti ni prilike, ha, ha.

Živi zid?

- Vječna oporba koja jako dobro živi na račun naivnosti hrvatskih građana. Koliko su već u Saboru, a gdje im je prijedlog Ovršnog zakona? Na toj temi su narasli, promjena zakona bi trebala biti vrhunac njihovog političkog djelovanja...

Milanović ili Plenković?

- Kada se sjetim Milanovićeve Vlade, sjetim se predstečajnih nagodbi, što je po meni bio kriminal, čisto pogodovanje pod krinkom očuvanja radnih mjesta. Plenkovićeva Vlada je bezidejna, nimalo vizionarska, koja gradi sustav samo da bi preživjela što duže i okupirala što više institucija. Obe su opasne po društvo.

Biljana Borzan se izborila da na hrvatsko tržište dolazi Nutella jednake kvalitete kao i u ostatku Unije, koja je Vaša konkretna ideja?

- Da ljudi imaju priliku ostati i dostojanstveno živjeti u Hrvatskoj. Nama trebaju specifični programi za zapošljavanja, krojeni prema našim, a ne njemačkim ili irskim potrebama. Želimo graditi Hrvatsku uz pomoć instrumenata Europske unije.

Za kraj, kako ćete se obiteljski organizirati ako završite u Bruxellesu?

- Bit će izazovno. Trudna sam, očekujemo treće dijete, a Ante je kada sam rodila Iliju tri mjeseca bio na rodiljnom dopustu, vjerujem da će i ovog puta. Rekao je da za ovakvu ženu nije problem biti na rodiljnom dopustu. Njegov citat!

Rekao mi je da se često ne slažete u vezi politike, na što je mislio?

- On uvijek smatra da su ljudi bolji nego što jesu, a ja ih vidim onakvima kakvi jesu.

Najnegativniji političari?

- Oni koji stvaraju sustav za sebe.