Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
INTERVJU Tamara Visković: Turizam je naš najbolji prijatelj i najgori neprijatelj

INTERVJU Tamara Visković: Turizam je naš najbolji prijatelj i najgori neprijatelj

'U nedjelju netko može dobit više netko manje, dobrim će dijelom to biti stvar međuodnosa specifičnog konteksta ovih izbora i puke sreće'

Tamara Visković, kandidatkinja koalicije platforme Možemo! i Nove ljevice za gradonačelnicu i nositeljica liste zeleno-lijeve koalicije za Gradsko vijeće, u završnici kampanje najavljuje s čim se treba uhvatiti ukoštac. Osvrnula se i na proteklu suradnju s bivšom vlasti te potencijalnim budućim dogovorima. 

Kakva su očekivanja u nedjelju?

- U nedjelju računam ujutro napokon poć na plažu, a navečer se napokon naspavat. U međuvremenu računam ući u Gradsko vijeće skupa s još kojim drugarom. S obzirom na to da se očekuju vrućine, završava nastava, spaja se praznik s vikendom, petak sa svetkom, glavni će izazov biti izvući ljude na birališta, da se uopće sjete da su u nedjelju izbori. Kao dio platforme kojoj je jedan od ciljeva vraćanje povjerenja u politiku kao javnu stvar, držim ključnim da se građani odazovu na izbore, a kao kandidatkinja na izborima, držim također bitnim da pri tom glasaju za nas.

Što nakon izbora? Čini se da će, tko god pobijedi u utrci za gradonačelnika, morati dosta razgovarati s puno opcija. Kako Vi vidite rasplet?

- Stvari se neće u bitnome promijeniti u usporedbi s onima prije izbora. Netko može dobit više netko manje, dobrim će dijelom to biti stvar međuodnosa specifičnog konteksta ovih izbora i puke sreće, no tko god da dobije i što god da dobije, partneri će se opet tražiti iz istoga bazena, sada s dodatnim utegom izgubljenog vremena i možda nekih dodatno opterećenih odnosa.

U jednom ste razgovoru rekli da nitko nikada nije imao partnere kao Puljak, razilazili ste se u principima,  ali da je svima javni interes bio na prvom mjestu. Je li taj odnos prokockan, ipak se ulazi s utezima prošlosti i nepovjerenja?

- I dalje mislim da je bivši gradonačelnik imao većinu s vijećnicima koji nisu trgovali, nego tek pokušavali utjecati na predložene ideje ili nametati teme za koje je logično da se bore, koje su stvar njihove core politike. Vjerujem da bi gradonačelnici bar 20 godina unatrag dali prst odrezat za takvu situaciju. Svi koji u taj odnos budu trebali ulaziti ponovno, ulazit će s dodatnim oprezom. Naime, u protekloj se godini ova garnitura vlasti pokazala kao vrlo sklona impersoniranju žrtve. Kod svakog problema je prva, gotovo automatska reakcija, pripisivanje krivnje prvome koji naleti. Lijeni službenici, loši pročelnici, gradski vijećnici, obavještajno podzemlje, građani koji nisu kooperativni, ili političari koji vode drugačije politike, nelojalni partneri, posrnuli suradnici... Taj vrtlog naizmjeničnog žaljenja i okrivljavanja, naravno, nešto je čemu se ne želite naći u blizini, jer po defaultu kupite samo negativne bodove. 

Na čemu biste inzistirali u suradnji s opcijama u Vijeću?

- Na onome što nam je u programu ključno, rješavanju akutnih problema za građane: daljnjem i što bržem razvijanju projekta gradnje javnih stanova za najam, donošenju GUP-a, iznalaženju rješenja za Karepovac u suradnji sa Županijom,  jer bez suradnje je nemoguće riješiti problem otpada koji nam za najviše tri godine dolazi na dramatičnu naplatu. Moramo raditi na što bržem povećanju postotka recikliranja, pa makar morali primijeniti i 'šok' pristup. Važno nam je stvoriti aktivne ljude i aktivne građane, mlade koji razmišljaju o sebi, svojoj sredini i zato bismo radili na uvođenju nekog oblika građanskog odgoja u škole. Kreiranje bolje, agilnije i gušće mreže javnog prijevoza  također je jedna izvediva stvar u jednom mandatu koja bi sigurno pomogla rješavanju dijela prometnih problema. Nastavak gradnje javnih sadržaja po splitskim kvartovima koji nisu opremljeni njima, a takvih je puno.

Ovo ljeto opet smo svjedoci kaosa u srcu sezone. Što se može napraviti po tom pitanju? Kako vidite turizam?

- Turizam je naš najbolji prijatelj i najgori neprijatelj, skoro svako drugo gospodarstvo u Splitu je umrlo, a ako živi, živi zbog turizma. Ovisni smo o tome jedinom dotoku svježeg kapitala pa je jasno da nitko ne želi da on nestane. Problem je u tome što je turizam krhka i nepouzdana grana gospodarstva, što smo vidjeli zadnje dvije godine, devastirajuća za zajednicu ako se ne kontrolira jer stvara samo povremene i nekvalitetne poslove, komunalno uništava i preopterećuje grad, ne kreira novu vrijednost. Trebamo otvarati vrata ne-turističkim investicijama u grad i okolicu. Koristiti gradsku imovinu i javne površine kao alat promjene, pozitivno diskriminirati sadržaje namijenjene građanima  i pozitivno diskriminirati domaću proizvodnju. Biti agilniji u korištenju svojih prava na regulaciju namjene prostora, i biti manje prvoloptaški nastrojeni kada je u pitanju zarada. Grad ne smije funkcionirati isključivo po principima tržne ekonomije, već ohrabrivati, pa ako treba i sufinancirati gradske sadržaje koji su namijenjeni lokalnom stanovništvu, kroz marketinške kanale na međunarodnoj razini odraditi rebranding Splita kao destinacije. Puno je alata u našim rukama, samo se trebamo znati služiti njima. 

Koja su po Vama tri ključna splitska problema i kako biste ih riješili?

- Prvo je iseljavanje mladih. Rješenje je diverzifikacija gospodarstva, kojom bismo stvorili kvalitetna radna mjesta za obrazovane ljude. Javna stanogradnja za dugoročni najam koja će im pružiti mogućnost za samostalan život čak i ako rade privremene, lošije plaćene ili bilo kakve druge poslove koji ih ne čine kreditno sposobnima. Ili jednostavno ne žele cjeloživotno dužničko ropstvo.

Drugi problem je nesrazmjer dostupnosti javnih i socijalnih usluga. Za taj problem rješenje je da se kvartovi opreme i budući razvoj temelji na planiranju lako  dostupnih  vrtića, jaslica, škola, ambulanti. Brigu za osobe s invaliditetom usmjeriti ka lakšem zapošljavanju i omogućavanju samostalnog života kad god je moguće. Također i brigu za starije i bolesne usmjeriti ka  uslugama pomoći u vlastitom domu. Tako bismo njima omogućili da što duže ostanu u sredini koju vole i poznaju, a obiteljima da žive kvalitetniji, produktivniji život.

Treći je Klimatska ranjivost. Tu se moramo osnažiti u odnosu na ono što nas čeka u budućnosti kako radikalnom zaštitom postojećih i širenjem svih vidova novih zelenih površina, ulaganje u zelene industrije i obnovljive izvore energije tako i komunalnim transformacijama, boljom mrežom javnog transporta koja bi smanjila potrebu prometovanja osobnim automobilima, emisije CO2 i zagađenje bukom i kvalitetnijom tehnologijom razdvajanja i odlaganja otpada.

Vaša reakcija na temu