INTERVJU Zdeslav Benzon: 'Napokon jedan pristojni HDZ-ovac' - bile su riječi kojima je Budiša sredinom devedesetih opisao Milanovića

Dr. med. Zdeslav Benzon aktivan je u politici od devedesetih, bio je u Predsjedništvu HSLS-a, svjedočio je raspadu te stranke, a danas joj pokušava vratiti nekadašnji značaj. Iako je četvrt stoljeća političar, možemo reći da je ovog ginekologa i asistenta na Medicinskom fakultetu šira javnost upoznala tek kada je prije nešto manje od godinu dana postao splitski gradski vijećnik. Popričali smo s ovim netipičnim političarem o svemu: Budiši i Gotovcu, Baldasaru, predsjedniku stranke Kosoru koji u Zagrebu koalira s Bandićem, njegovoj kolekciji znanstveno-fantastičnih romana, koncertima na koje ide i utakmicama koje zaobilazi...

Zašto ste krenuli u politiku?

- Ljudi ulaze u politiku iz osobne koristi. Ja sam krenuo s 20 godina kao student jer sam smatrao da treba nešto poduzeti, mijenjati, da se demokracija neće izgraditi sama i naposljetku jer me politika privlačila.

Zašto HSLS?

- Obiteljsko naslijeđe, odgojen sam u liberalnom duhu, moji su bili antikomunisti, ali isto tako i antifašisti.

Ta kombinacija danas teško prolazi...

- Da, nažalost. Meni su imponirali ljudi kao što su Vlado Gotovac i Dražen Budiša koji su bili liberalnog duha, nisu bili članovi Saveza komunista, ali ni desničari. Liberalna ideja me privlačila još za ranih dana, znao sam neke stvari koje drugi maloljetnici, moji tadašnji vršnjaci, nisu znali. U familiji su se pričale priče o Bleiburgu, ali i o zločinima u NDH. 

Je li vaša obitelj doživjela tragediju u tom razdoblju?

- Moj stric, koji je bio u partizanima, završio je dvije godine u Lepoglavi jer je pokušao emigrirati. Bio je partizan, ali nije bio komunist, a danas ljudi ta dva pojma izjednačavaju. Dalmacija je bila pod Italijom i bilo je logično da se kao partizan boriš za slobodu. Danas ima među ljudima dosta jugonostalgije, pretpostavljam kod onih kojima je tada bilo bolje. Mojim roditeljima kao profesorima u školi nije bilo bolje. Nisu dobili stan od tadašnje države i za sve su se sami izborili. Nije svima bilo isto, što je jedna od postavki socijalizma, postojala je povlaštena kasta kao i u nekim drugim društvima. Koliko god ne željeli to prihvatiti, Jugoslavija je bila totalitarno uređena, možda blaže od SSSR-a ili Kine, ali ipak totalitarno.

Tko bi sada bio taj koji će privući ljude HSLS-u?

- Teško je to reći, ali mogu kazati da u splitski ogranak dolaze mladi ljudi, što može zvučati iznenađujuće jer je danas HSLS u odnosu na devedesete skoro beznačajan. Današnji splitski HSLS je ekipa koja dobro funkcionira, netipičnog sastava za jednu političku stranku. Pola članova izvršnog odbora su žene, ima dosta mladih, par starijih i iskusnijih, stranka sad ima vrlo malo veze s onom strankom koja je postal omražena prije petnaestak godina. Ekipa smo i družimo se i van politike. Ali imamo uteg imena premda imamo dobre programe i vrijedne ljude. Za to su većim dijelom krive nesuglasice unutar stranke, loši ljudi koji su se vrtjeli u vrhu, ali i polarizacija političke scene, nenaklonost određenog dijela medija, intrige tajnih službi (posebice dok je HSLS bio jak i jedina prava oporba devedesetih)...

I raskol Budiše i Gotovca je kriv za urušavanje stranke…

- Nije samo sukob Budiše i Gotovca utjecao na pad stranke, odgovorni su sami članovi koji su gledali isključivo vlastiti interes, kao što radi veliki broj ljudi u politici. Ima jedna anegdota iz tog razdoblja koje se rado sjetim. Negdje u jesen '97. godine, kada se već stranka počela raspadati, organizirao se sabor mladih 'Budišinih' i 'Gotovčevih' liberala. MHL Split iako je većinom bio za Budišu nije htio ići na te sabore jer je to bilo loše kopiranje starijih. Mi mladi splitski liberali smo naivno mislili da se situacija može pomiriti i u jednom trenutku smo im uletjeli tražeći zajedničku sliku s njima dvojicom. Nama su obojica bili idoli. Tako je nastala njihova posljednja  zajednička fotografija unutar stranke. Žao mi je što su ih kasnije po medijima prikazivali negativno jer su obojica bili pošteni političari i dobri ljudi koji su bili okruženi grupacijama koje su se borile za vlastite interese. I nakon toga HSLS je s Budišom u koaliciji sa SDP-om pobijedio na izborima. Zanimljivo je da su četiri čovjeka s te spomenute fotografije sada u predsjedništvu splitskog HSLS-a.

Kako gledate na Budišin izlazak iz Račanove Vlade?

- Bilo je više razloga, a za glavni je proglašen problem suradnje s Haagom. Budiša je jedan od rijetkih principijelnih političara koji se nije okoristio od politike. Zapravo mislim da je jedan od glavnih problema bila stalna SDP-ova figa u džepu, što se pokazalo i u drugom krugu predsjedničkih izbora kad je izabran Stipe Mesić. Zato Budišu jedni drže naivcem, drugi prevarantom, a po meni je jedan od zadnjih romantičara u politici. Naravno, imao je svojih mana, nije dobro znao izabrati ljude koji će mu biti bliski suradnici.

Često to čujemo, pa zar ne znači da je čelnik stranke loš kada ne zna izabrati suradnike? To mu je jedna od glavnih zadaća...

- Mislim da ne znači. Budiša je previše vjerovao ljudima. Problem je politike što često u prvi plan izlete oni koji se guraju, a oni samozatajni ostanu po strani. Slično se događalo i Tuđmanu, Gotovcu, pa i mnogim drugim liderima stranaka. Razlog je vjerojatno neiskustvo, političko.

Ne razumijem zašto HDZ osporava partizane

Je li se promijenilo vaše mišljenje o Tuđmanu iz devedesetih i danas?

- Onda nisam imao pozitivno mišljenje o Tuđmanu, a danas imam malo pozitivnije jer je ipak uspio ujediniti Hrvate da bi se ostvarila samostalna država. Nije mi stoga jasna današnja pozicija dijela HDZ-a i određenih desnih stranaka koje osporavaju partizane i Drugi svjetski rat. To nije bila samo pobjeda komunista, partizani su se borili i za Hrvatsku. Odricanja od antifašizma ne bi trebalo biti u osnovi nijedne hrvatske stranke. I Drugi svjetski rat i Domovinski rat podjednako su važni za današnji izgled i slobodu Hrvatske. Isto tako nije dobro ni 'sljepilo' nekih antifašista na diktaturu i zločine nakon Drugog svjetskog rata.

Koliko smo danas samostalni kao država?

- Danas, nažalost, nema nezavisnih država u svijetu. Ni najveće države ne vode se samostalno već njima upravljaju razne korporacije i lobiji. Imamo globalizaciju na djelu. Samostalno vođenje politike neke države je utopija. Članovi smo Europske unije, NATO-a, ali samostalni nismo bili ni devedesetih. Primjerice, za vrijeme rata tražili smo dopuštenje za Oluju, što sigurno dobro ilustrira tadašnju razinu samostalnosti.

MOST drži na uzici megalomanske želje nekih ljudi

Rekli ste da su vam imponirali Budiša i Gotovac kao ljudi koji nisu bili desničari, a danas ste u kolaciji s ekstremnim desničarima.

- Iako ga danas žele drugačijim prikazati, Vlado Gotovac je bio antikomunist. Nije bilo ljevičar, bio je kršćanski liberal, istinski vjernik. Ali ne bježim od vašeg pitanja. Bilo je takvih koalicija i tijekom devedesetih. To je pragmatizam, ali i želja za političkim promjenama. Da biste bili nekakav faktor morate biti na vlasti. Nećemo se zavaravati, u oporbi možete govoriti svašta, ali tek kada dođete na vlast pokazujete koliko ste sposobni ili niste. SDP je puno govorio pa je ova zadnja Vlada bila potpuno neuspješna. Oreškovićeva Vlada ima veliku šansu nešto napraviti, ali previše je kočnica. Premala je većina u Saboru, a preveliki strah. Osobno mi je jako teško prihvatiti koaliranje s nekim desnim strankama koje jedino što rade u Vladi jest naglašavanje desničarenja, valjda da ih birači ne kazne. 

Hoće li doći do prijevremenih izbora?

- Ne vjerujem da će doći do novih izbora jer su osobni interesi preveliki. MOST još nekako drži na uzici megalomanske želje nekih ljudi. Samom Karamarku možda ne odgovara ovakva situacija, ali ima drugih kojima još manje odgovara jer im je nešto obećavano, a nije ispunjeno, pa su pritisci preveliki.

Dolazimo do pitanja Brkića koji nije postao ministar branitelja…

- Mislim da je to bilo isprovocirano od strane samog Karamarka. Ne mogu ulaziti u njihove odnose, ali tako mi izgleda.

Je li razočaranje MOST-om neopravdano?

- Dijelom je neopravdano, ali dijelom je razumljivo jer nisu napravili ono što su govorili prije izbora. Ali tko jest napravio? Što je sa SDP-ovim Planom 21? Pa to je bilo sprdanje kad su došli na vlast. Što sada radi HDZ? Ništa. Problem tih trećih puteva je što ne mogu sami realizirati ono što su obećali, a ljudi ih drže za riječ. To se i HSLS-u dogodilo, naši glasači su očekivali više i razočarali se.

U Splitu smo pregovarali sa SDP-om

Koja je pozicija splitskog ogranka u HSLS-u?

- Na nivou Hrvatske nemamo velikog utjecaja, ali imamo korektne odnose sa središnjicom u Zagrebu. Imali smo svog kandidata Tonća Blaževića za potpredsjednika, ali nije prošao. Mi u Splitu smo u koaliciju s HDZ-om ušli još prije stranke na državnoj razini. Bili smo u pregovorima sa SDP-om i nakon nekog vremena smo shvatili da će nas zeznuti. Kasnije su nam se HDZ-ovci ponudili sami i to cijenimo. Sadašnja mlađa ekipa na čelu s predsjednikom Škorićem, gradskim vijećnicima Gojom, Sučićem i Prljevićem je dobra. Oni bi mogli u Splitu dovesti do toga da se stranku više ne gleda s negativnim konotacijama, posebice ako nađu dobrog gradonačelničkog kandidata.

Kao ocjenjujete predsjednika HSLS-a Darinka Kosora?

- Kosor je očistio stranku. Imao je 'muda' kazati određenim ljudima da se maknu, a na tome mu skidam kapu. To je bilo u njegovom prvom mandatu, a kasnije je došlo do pada jer nije bilo lako pokrenuti ljude nakon što nismo prošli samostalnim izlaskom na parlamentarnim izborima prije četiri godine, što se 'rado' zaboravlja u našoj javnosti. Sad ponovo imamo priliku i na nama je sve.

Koliko vam je otegnuta okolnost što ste u Zagrebu s Bandićem?

- HSLS je zajedno s HSS-om ušao u neku vrst koalicije s Bandićem. Od početka se dalo zaključiti da se ne vole, ali se podnose zbog vlasti. Kao političar vjerojatno nikad ne bih ušao u takvu koaliciju. Kosor pak kaže da to nije koalicija već više oblik suradnje.

Liberali su dali gradonačelnike Splita…

- Nikola Grabić nije bio loš gradonačelnik, rekao bih čak jedan od rijetkih razmjerno dobrih. Prešao je u HDZ u vrijeme euforije zbog oslobađanja Knina, a mi smo to doživjeli kao nož u leđa. HSLS-ovac Ivica Škarić je bio narodni čovjek. Zamjera mu se Žnjan, što i sam sebi zamjera. Radilo se za njegova mandata puno toga, ali uvijek će mu ostati taj rep Žnjana. On je jedan od rijetkih koji je ostao u stranci.

Split je doživio turistički boom.

- Meni je drago da se napokon dogodio turizam u Splitu, ali se događa stihijski. Nisam protiv privatnih ulaganja i toga da ljudi zarade, ali je previše sadržaja razbacano, trebalo bi uvesti više reda i napokon donijeti strategiju upravljanja gradom. Treba biti svjestan da smo turistički rast ostvarili i zbog toga što su nam se poklopili neki događaji, od dolaska Ultra festivala do nestabilnosti u drugim državama.

Kakva bi trebala biti ta strategija?

- Split je prevažan grad da bi se oslonio samo na turizam. Trebao bi biti grad znanja baziran na razvoju sveučilišta.

Industrija?

- Nisam za to da se u Splitu razvija industrija, osim čiste. Imamo okolna mjesta u zaleđu, poput Dugopolja, za tvorničku proizvodnju…

Kako Banovina brine za zabavu u gradu?

- Organizacija Nove godine bi trebala biti orijentirana na šire mase, po meni bi različiti bendovi mogli svirati na više trgova, a ne da je program samo na Rivi. Za Svetog Duju bi bilo prikladno dovesti svjetsku zvijezdu, a ne domaće. Splitu općenito nedostaje urbanog sadržaja. Naravno, pitanje je i odgoja publike. Ne možete očekivati da će publika odgojena u cajkaškom ili zabavnjačkom stilu slušati urbane glazbenike. U Splitu imate tek tri do četiri kluba koji puštaju takvu urbaniju glazbu: Kocka, Quasimodo, Judino drvo, Split Circus...

Što mislite o Thompsonu?

- Glazba mu je retro, malo dosadna, u principu ga ne slušam. Pjesme mu zvuče kao budnice, ali ne mislim da ima ustaške tekstove kao što neki navode.

Sporan je njegov pozdrav 'Za dom spremni'.

- To je bilo u doba rata, i Mesić je svašta vikao po Australiji, pa vidite gdje je sad.

Dojam je da se u splitskim klubovima više cijene bendove koji nisu iz Splita…

- Mislim da splitski bendovi imaju problem što nemaju dobre menadžere koji bi odrađivali posao za njih. Evo, Šime Barbarić radi odličan posao, grupe o kojima se brine nemaju problem s gažama, a ima izvrsnih bendova i izvođača u Splitu: Kundyak Mezhie, Valentino Bošković, Tomo Gracin, iz Splita je i Lovely Quinces…

Što kažete na ocjene da su ljevičari intelektualci, a desničari seljaci. Ili obrnuto, ljevičari Jugoslaveni, a desničari istinski domoljubi.

- To je jedno obično generaliziranje protiv kojega se borim. Jednim dijelom može stajati da su desničari sa sela, ali imate velike intelektualce koji su desničari, kao i ljevičare. Poštujem one koji argumentirano i na tolerantan način iznose svoje ideje. Problem su glasnogovornici jednih i drugih. Pogledate li forume, tzv. govor mržnje jednih i drugih je isti. Ljudi koji su zapravo ekstremisti različitih polova, a u osnovi sličnih ratničkih ideja i stavova se 'pleskaju' na ideološkoj razini. Takvi i započinju ratove i zato je tragično puštanje Šešelja na slobodu.

Ima jedna situacija koju mi je osobno ispričao Dražen Budiša. Sredinom devedesetih upoznao je jednog mladog čovjeka koji je u Ministarstvu vanjskih poslova bio u školi za diplomate. Budiša ga je komentirao riječima: 'Napokon jedan pristojni HDZ-ovac'. Znate li tko je to bio? Zoran Milanović!

Bujanec i Raspudić

Kada ste spomenuli problem glasnogovornika, zanima me biste li ikada sudjelovali u showu Velimira Bujaneca?

- Ne bih nikada. Meni je to neprihvatljivo. Njegovo poziranje u nacističkoj odori se ne može pravdati mladošću. Bio sam i ja mlad pa nisam radio takve stvari…

A kakav vam je Nino Raspudić?

- On je inteligentan tip. Po meni je u zadnjoj javnoj prepisci pobijedio Viktora Ivančića…

Često vas vidimo s Marijanom Puljak. Postoji li mogućnost koaliranja na idućim izborima?

- Mi smo dugogodišnji prijatelji. Oni su jedni od rijetkih koji su pokušali ostati dosljedni ideji. Njihov je problem što u Hrvatskoj pokušavaju nastupati bez ideoloških predznaka, a sami su lijevo-liberalni, pa se desničari i ljevičari koje su okupili nisu u tome mogli naći. Smatram i da nisu smjeli dopustiti da muž i žena budu predsjednik i tajnik stranke. Inače u nekoj zapadnoeuropskoj sredini puno bi bolje prolazili, ali definitivno pozitivna priča.

Bili ste član Predsjedništva HSLS-a, a niste se uhvatili fotelje…

- Ne zanima me politika na taj način, imam svoj posao kojega ne namjeravam ostaviti. Preko HSLS-a sam bio samo kratko u Upravnom vijeću kad se osnivao Hrvatski pomorski muzej, na što sam ponosan. Trenutačno sam u Upravnom vijeću Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije što mi spada u struku, a nikad mi nije palo na pamet zbog novca ići u NO neke firme o kojoj nemam pojma. I to su sve funkcije koje su bile plaćene (ne baš puno) na kojima sam bio preko stranke. Interesira me moj posao, socijala i kultura.

Stalno se spominje reforma zdravstva...

- Ovi prijedlozi koje imamo i nisu prava reforma. Nažalost, zdravstvo svuda postaje sve skuplje. Ako želimo odražavati razinu zdravstvene zaštite ili je poboljšati, morat ćemo povećavati ulaganja, ali i planirati uštede (još se previše novca razbacuje u svim segmentima vlasti, od općina, gradova, županija, pa do središnje vlasti). Nove aparature i lijekovi sve više koštaju. Tu se, doduše, povlači i pitanje korupcije u farmaceutskoj industriji i kolika je stvarna cijena lijekova.

Prijeti li nam egzodus liječnika iz Hrvatske?

- Doktori odlaze, ali nije to još toliko izraženo. Najveći problem su uvjeti rada. Vani znate koliko i za što radite. Vi ovdje radili, ne radili imate istu plaću. 

Pa onda dolazi do korupcije…

- U zdravstvu sigurno imate ljudi koji su korumpirani, ali toga ima u svim segmentima društva. Korupciju se može iskorijeniti jedino ako promijenite razmišljanja ljudi.  

Podržavate li Hasanbegovićevu odluku kojom će neki neprofitni mediji ostati bez sredstava?

- Hasanbegovića na mjesto ministra nikad ne bih imenovao, ali načelno svaka mu čast na potezu sa smjenjivanjem Vijeća za kulturu. U Splitu također imamo sličnu situaciju: ljudi koji bi trebali biti u nezavisnom vijeću dolaze u poziciju da odlučuju o vlastitim projektima i dodjeljuju novac sami sebi.

Split se izblamirao u utrci za Europsku prijestolnicu kulture.

- Rijeci svaka čast. Split ima jako lošu gradsku vlast koja ne radi gotovo ništa. Projekt kulturne strategije za prijavu bio je totalna katastrofa. Ne može se pisanje strategija dati nekome tko nema pojma kako se to radi! Postoje točna pravila koja se moraju poštivati. Zaposlite nekoga tko zna, a ne prijatelja ili stranačkog kolegu.

Dobro, ali dosta toga je napisano što može koristiti Splitu.

- Materijala ima, jer su bili konzultirani neki ljudi koji stvarno znaju dosta o svom segmentu, ali je sve nabacano. To su želje i pozdravi, a ne strategija. Da u zadnji čas nisu doveli agenciju koja barem zna kako bi strategija trebala izgledati ne bi mogli niti aplicirati. 

Baldasar je u kampanji najviše spominjao Istočnu obalu. Imate li vi neki projekt uz kojega ćete vezati vašu kampanju za iduće lokalne izbore?

- Baš smo nedavno imali raspravu programa za iduće izbore. Jedna od stvari je lungomare od Duilova do Stobreča koji nije jednostavna priča kako mnogi misle, ali ima simboličko značenje i oživljava mnogo prostora i jest ideja za raspravu. Istočna obala je definitivno projekt kojeg Split mora imati. Turska kula je također bila naša ideja. Nažalost, osim čišćenja koje je organizirao Joško Kalilić nije bilo dodatnih uređenja. Grad mora dovršavati i svoje žile kucavice (Vukovarska, Bračka, Manđerova, Zagorski put, cesta za rodilište...).

Grad Split je odlučio kupiti Hvidru za 5 milijuna kuna. Vi ste bili suzdržani…

- Razbacivanje je novca dati 5 milijuna kuna za kupovinu Hvidre, ali sam vidio da neće imati smisla inzistirati na protivljenju jer su svi digli ruke od toga, iako sam u raspravi bio eksplicitno protiv. I SDP, HDZ, Kerumovi… Nisam protiv branitelja nego protiv SUBNOR-a. Čemu 5 milijuna kuna, čemu nova firma?

Spominje se da bi Baldasar mogao zaraditi kaznene prijave zbog nekih svojih poteza. Ista je priča pratila i njegova prethodnika.

- Baldasar se pokušava dosta dobro obraniti od toga. Sve što mu je sumnjivo stavlja na Gradsko vijeće, a zanimljivo je da se često dogodi da odjednom odustane od nekih započetih stvari. Iskreno, ne vjerujem da će išta biti od toga. 

Što kažete na Milu Kekina i njegovu pjesmu 'Ja nisam vaš'?

- To je njegovo pravo, ta pjesma ne odražava moj svjetonazor, ali nije mi zato manje drag. On 'gura' svoje, nije mi to baš leglo, kao ni Kojin odgovor...

Predlaže se da Štulićeva poezija bude dio lektire.

- Štulić ima kvalitetnih tekstova, ali Azra mi se nikada nije sviđala, draže su mi bile grupe Film, Idoli, Električni orgazam... Azra mi je bila muzički dosadna, reciklirali su stvari, nisu bili glazbeno konzistentni, iako su imali zanimljive tekstove, neke bi Štulićeve pjesme mogle biti u antologiji poezije, možda se čak prezentirati i u lektiri.

Ima li mjesta za TBF u udžbenicima?

- TBF su mi dragi, ima par pjesama koje su za školu, ali možda ne osnovnu nego završne razrede srednje.

Jeste li ikad svirali u bendu?

- Ne, znam nešto na gitari, ali slabo. Samo pjevam u zboru...

Kada umre veliki glazbenik, poput Arsena Dedića, pitamo se što nam ostaje. Kao da kvaliteta glazbe pada.

- Ne pada. Problem je što je ljudi s nostalgijom gledaju razdoblje kada su bili mladi i misle da je sve što dolazi kasnije automatski lošije. Uvijek je bilo loše glazbe, samo danas je sve dostupnije. Uvijek je 90 posto svega sranje, kako reče SF pisac Theodore Sturgeon.

Što ste zadnje dobro od naše glazbe čuli?

- Sinjani MORT su super, Chui i Mangroove također, kantautorice Nina Romić, Lovely Quinces, već spomenuti Gracin, Valentino Bošković, Miki Solus, Pridjevi, ABOP, ESC Life, Punčke... Prilično pratim scenu i dalo bi se još toga nabrojiti...

Skidanje Montiranog procesa s HRT-a?

- Nisam, nažalost, pogledao nijednu epizodu, ali ako je bio humor sličan News Baru kojega radi ta ekipa, onda mi je jako žao što više neće biti na televiziji...

Je li vam draži News Bar ili Sprdex?

- News Bar. Ali od svih tih humorističkih ekipa najdraži su mi bili Gitak TV koji više ne rade skečeve.

Kerum je nešto napravio, a Baldasar ništa

Usporedite Baldasara i Keruma.

- Što se tiče uljuđenosti, Baldasar je bolji od prethodnog gradonačelnika, ali što se tiče rezultata nije. Kerum u biti nije ni bio gradonačelnik, bio je to Jure Šundov. Tada se nešto gradilo, dijelom i zbog njegovih privatnih interesa, kao što je Zapadna obala, ali se radila i Kila i vrtići. U Kerumovom mandatu se nešto i napravilo, pa ne bih dao skroz negativnu ocjenu njegovom mandatu, osim, naravno, javnog nastupa. Kod Baldasara je obrnuta situacija: on govori pristojno, ali nema nikakav rezultat, doslovno nula...

Zašto, možda zbog labave većine u Gradskom vijeću?

- Ne može biti Vijeće razlog, možda je to zbog njegovih suradnika ili suradnje s ministarstvima. Nedavno smo gradonačelnika pitali koliko trenutačno ljudi radi na projektu Istočne obale, a odgovor je bio - nula! Dobio je izbore na projektima, a onda nije napravio ništa, samo se pravda zakonskim ograničenjima, otkupom zemljišta, problemom nadležnosti, a sve je to morao znati prije! To uopće nisu adekvatna opravdanja.

A što bi bilo prihvatljiva izlika?

- Nema prihvatljive izlike. Opravdanja mogu biti da je zatekao manje novca u gradskoj blagajni od očekivanog, nekakve 'kosture iz ormara', ali sredstva se mogu drugačije namaknuti. Ništa nisu izvukli iz EU fondova. Zašto? Ima vjerojatno tu objektivnih, ali i subjektivnih razloga. Još uvijek se puno novca razbacuje, spomenutih pet milijuna na Hvidru, oko 50 milijuna za Karepovac koji se može sanirati iz sredstava EU itd. Ali problem je kad se ništa ne radi, nema ni prihoda. Pogledajte koliki je postotak novca iz komunalnog doprinosa sada u odnosu na prije par godina.

Veliki je problem i sama gradska uprava: od 500 ljudi njih 100 se ubija od posla dok se većina ostalih baš ne pretrgne. Sam Baldasar je rekao da samo 20 posto zaposlenika u Gradu radi svoj posao još prije dvije i pol godine. Na početku je rekao smanjiti administraciju, a na kraju je zaposlio još više.

Kako to promijeniti? Vjerujem da ni Baldasar nije sretan s tim da par stotina ljudi u Banovini ne radi svoj posao kako treba.

- Pretpostavljam da i on ima pritiske kojima se ne može oduprijeti. Treba biti čvrst i dosljedan: ako je on rekao na početku mandata da ima viška ljudi, da će se smanjiti broj zaposlenih u Banovini, zašto ih je onda povećao? Ne treba davati otkaze, prirodnim odljevom bi se smanjio broj zaposlenih da nije bilo novih zapošljavanja, a vidite da su Grad i gradska poduzeća postali sinonim za uhljebljivanje...

Zašto je tako teško dati otkaz nekome u državnoj ili gradskoj službi? Kada je riječ o privatnom sektoru vrlo lako se političari slože da treba liberalizirati tržište rada, odnosno omogućiti lakša otpuštanja...

- Dok se smjenjuju dvije velike stranke na vlasti to se neće promijeniti, radi se o njihovim glasačima.

Pa nema ih milijun...

- Ima ih jako puno, kada zbrojite svako selo, općine, gradove, to je vojska koja ovisi o strankama. Pokušalo se s ukidanjem dijela općina i županija, pa vidite što i jedni i drugi kažu. Oni jedni drugima ne kopaju oči. Nema prave volje za stvarnim i potrebnim reformama. 

Kada smo već kod Gradskog vijeća, ne mogu ne primijetiti da je skoro jedino Luki Podrugu rezervirana fotelja u gradskom parlamentu...

- On očito ima svoje stalno biračko tijelo, kojemu dobro podilazi i dobro ga predstavlja, pa ga ljudi stalno biraju. Čovjek je profesionalni političar i ponekad na Vijeću postavi pitanja koja se drugi ne usude. Ima i negativnijih likova od njega koji gledaju isključivo svoje interese, uhljebljeni su, sjede tamo i šute. 

Stranka Pametno radi sve pametno, uz to su im mediji naklonjeni, proglasili su njihov program najboljim...

- I program HSLS-a na izborima prije četiri godine bio je vrlo sličan i proglašen najboljim, pa nismo ušli u Sabor. Ljudi u osnovi ne žele reforme jer znači da će im biti gore. Pa vole slušati laži. I glasati za one koji su im manje loši u tom trenutku.

Dobro, želio sam reći da unatoč tome što nisu napravili nikakav veći gaf, dapače, doživjeli su vrlo loš rezultat na zadnjim izborima.

- Da, tako je. Demokracija je nesavršen sustav jer ovisi o većini koja je površna. Nažalost, bolji sustav nemamo.

Baldasarov plan B

Vratimo se Baldasaru. Što je dobro napravio?

- Ja se ne mogu sjetiti. Puno je obećavao, a ništa nije ostvario.

Napravio je nešto što nije u kampanji obećao: cvijeće za 10. travnja.

- To je čisto podilaženje određenim krugovima i ljudima zbog političkih glasova. 

Kojim?

- Damiru Ćosiću, Mariju Sičiću i još nekima, odnosno članovima njihovih udruga.

Teško mogu vjerovati da će oni na izborima dati glas SDP-ovcu.

- Mislim da se Baldasar priprema za opciju B, da samostalno izađe na izbore.

Dobro, ali pretpostavljam da maksimalno može osvojiti vijećničku stolicu, a ne gradonačelničku fotelju.

- Pa, da, vjerujem da mu je to cilj, ako ne bude kandidat SDP-a.

Možemo li Baldasaru pripisati to što je napokon dovršena brza cesta prema Klisu.

- Ne možemo, to nema veze s njim. Evo, promjene GUP-a su stalno aktualne, a neće ni to do kraja mandata sprovesti. I ponovno ima krivi pristup, radi točkaste izmjene umjesto da donese strategiju razvoja grada na temelju koje će se napraviti GUP.

Zašto neće donijeti strategiju razvoja grada? Možda zbog toga što je to ideja Marijane Puljak?

- Nije to njena ideja.

Dobro, od kada je gradova postoje i strategije njihova razvoja, ali Puljak najviše inzistira na tom pitanju. 

- Mislim da je glavni razlog to što bi se donošenjem strategije utvrdila određena pravila i ne bilo pogodovanja. To je veliki projekt. Da neki gradonačelnik ništa ne sagradi, ali da donese strategiju, imao bi moju pozitivnu ocjenu. To je osnova da bismo postojali kao grad. Split trenutačno nije grad nego točkasta izmjena. Zato vlada urbanistički nered. Nešto se pokreće sa Strategijom urbane aglomeracije, ali i to je došlo izvana.

Ne žalim za kinom Central

Žalite li za kinom Central?

- Ne! Ne valja žaliti za prošlim vremenima. Nisu gradska kina bila nikakva kultna mjesta već kina koja su radila po zakonima tržišta po kojima sada ne mogu funkcionirati jer su došli multipleksi s boljim uvjetima.

Smatrate li da centar grada umire?

- Ne bih rekao da umire, grad je pun. Možda preko zime ima manja posla u trgovinama jer se shopping preselio u trgovačke centre gdje se zgodnije parkirati. Opet je to nekakav žal za prošlim vremenima, a ja zbog toga volim riječi Ivice Puljka kada kaže da je danas najbolje razdoblje u povijesti čovječanstva. I stvarno jest, bez obzira na to što nas mediji, kojima većina vjeruje, bombardiraju bombastičnim depresivnim naslovima i tragedijama.

Veliki je problem parkiranja u Splitu.

- Splićani su navikli parkirati besplatno, isto kao što prije nisu trebali plaćati Kerumove kese, ali su dolaskom trgovačkih lanaca svi uveli naplatu vrećica. Mislim da se parkiranje treba naplaćivati jer je to izvor prihoda za Grad, ali ne treba to činiti na cijelom području Splita. Ovaj se problem treba sustavno riješiti izgradnjom podzemnih garaža, ali u centru grada može postojati problem ekonomičnosti jer tijekom noći one neće biti pune. Ono što se može odmah učiniti jest dozvoliti da se po noći, recimo od 22 do 7, može parkirati u rubnoj traci na višetračnim prometnicama. To se, primjerice, u New Yorku primjenjuje.

Čuo sam da imate najviše knjiga znanstvene fantastike u Splitu. Od kada ih skupljate, bavite li se time aktivnije?

- Od malih nogu ih skupljam, a kad sam počeo zarađivati onda sam krenuo s većom kupnjom, zapravo imam priličnu kolekciju starih SF časopisa, počevši od prvih iz dvadesetih godina prošlog stoljeća... Uglavnom me zanima književnost, premda volim pogledati i dobar SF film kojih je zadnjih godina dosta. Pišem i kolumnu u jedinom hrvatskom SF časopisu Sirius B, nasljedniku nekadašnjeg Siriusa, pisao sam i u Futuri, povremeno odem i na konvencije (druženja) ljudi koje žanr zanima, a prije sam pisao i priče i par ih objavio...

Vjerojatno vam onda internet sada predstavlja prokletstvo.

- Je, sada sve možeš iz kuće naručiti, iz svih krajeva svijeta, a dostupno je puno dobrih djela...

Koliko imate ploča?

- Nisam brojio, ali imam ih barem tisuću.

A koja je glazba dominantna u kolekciji?

- Ima svega, uglavnom alternativni rock, krautrock, punk, postpunk, indie folk, alt country, jazz, svega ima. To mi je čak i veća strast od SF-a.

HNK Split?

- Golovko je sigurno jedan od boljih intendanata u zadnje vrijeme, neke stvari se miču.

Eto plusa gradskoj vlasti!

- Bilo je u ovom Baldasarovom mandatu nezgrapnih i loših odluka u kulturi. Malo se ulaže u kulturu, pa onda nastane koljačina za mala sredstva. Čini mi se da je situacija bila bolja za vrijeme Keruma nego sada. Kao da se sada više brine za zabavu, a ne za kulturu. Baldasar to često miješa, smatra istim, pa kaže: 'Šta fali, stalno se nešto događa'. Gotovo sve dobre stvari u kulturi Splita guraju pojedinci, od Mediteran film festivala, IKS festivala pa nadalje...

Možda to tako treba i biti?

- Možda, ali opet kultura ne može biti na tržištu. Zabava može i mora biti na tržištu, ali kulturu treba financirati Grad i država. Ne može se tu ići s argumentom 'Tko to gleda?'...

Utorkaši?

- Kako tko. Više čitam strane pisce, ne zato što mislim da su domaći lošiji nego su mi njihove teme i ideje zanimljivije. Jurica Pavičić mi je u skupini dražih, Ante Tomić ima dobrih stvari, ostali mi nisu toliko napeti.

Feralovci?

- Cijenim Dežulovića i Lucića kao dosljedne ljude. Duhoviti su i inteligentni, iako se ne slažem s njihovim političkim stavovima.

A ostali hrvatski kolumnisti?

- Jergović mi se ne sviđa. Čini mi se da gura neke stvari s kojima se ne slaže, ali je to politički oportuno. Petranovića cijenim jer piše što misli...

Odlazite li na Hajdukove utakmice?

- Na utakmice sam odlazio prije, zadnjih godina baš i ne. Hajdukovac jesam, ali ne pretjerano zagriženi. Žao mi je kada vidim nekoć moćni naš klub kako posrće s osrednjom momčadi već godinama. Previše se godina Hajduk koristilo kao kravu muzaru za osobne interese raznih uprava i politike, tako da je pad koji je uslijedio očekivan. Ni ove zadnje uprave, koliko god bile manje bahate, nisu, čini mi se, u potpunosti shvatile problem.

Zadnjih par godina navijači biraju Nadzorni odbor Hajduka, broj članova je rekordan, dugovi se vraćaju, ali rezultat još uvijek pati. Kakav je vaš stav o ovom modelu upravljanja Hajdukom?

- Ovakav način upravljanja kakav je sad nije savršen, ali jest najmanje loš od svih dosadašnjih. Iskreno se nadam da će se dugovi ipak sanirati u dogledno vrijeme, a da će i rezultati doći. Čini mi se da bi se Hajduk morao više oslanjati na vlastiti kadar, posebno na mlađe igrače, jer talenta ima. Kao zaključak, Hajduk je jedan od simbola Splita i moramo ga sačuvati. 

Čak 30 tisuća ljudi je izašlo na Rivu zbog nezadovoljstva HNS-om. No, po aktualnom ministru sporta Šustaru Mamić 'samo malo više strši', a izmjene zakona o sportu su napravljene samo zbog njegovog 'tamponiranja'?!

- Upravljanje Dinamom jedan je od glavnih pokazatelja onoga što nije valjalo u hrvatskom sportu i njegovoj sprezi s politikom. No oni su samo vrh sante leda. I u drugim sportovima, npr. košarci, rukometu, odbojci, postojali su i postoje lokalni i politički moćnici koji su malo dalje od očiju javnosti radili i rade vrlo slične stvari, naravno s nešto manjim financijskim učinkom i nešto manjom štetom. Zato je potreban Zakon o sportu. Ista pravila moraju važiti za sve, pa bili to Dinamo i Hajduk, ili Gospić i Velika.

Za kraj iskomentirajte najaktualniji politički događaj: omiški HDZ-ovci ponovno su izabrali Škaričića, što je zbog Kovačićeve reakcije izazvalo dramu na nacionalnoj razini.

- Moram priznati da sam očekivao drugačiji razvoj događaja u Omišu, no i ovo je pokazatelj kako se kao narod sporo mijenjamo. Nitko ne može članovima stranke određivati koga će birati, ali i ovo je dokaz onoga o čemu sam prije govorio: velike stranke stvorile su velike mreže u kojima ima previše ljudi koji ovise o njima.