INTERVJU Tamara Visković: Mladi moraju moći živjeti od rada, a ne iznajmljivanja studio-apartmana

Na lokalne izbore u svibnju u Splitu izlazi platforma 'Možemo!'. U Zagrebu, prema anketama, izuzetno dobro stoje. Situaciju u gradu pod Marjanom komentirala nam je koordinatorica lokalne platforme Tamara Visković.

Smatrate li da će ljevica izgubiti dosta glasova jer je više lista i stranaka krenulo samostalno? 

- Ljevica je jedino mjesto na kojem nema gužve. Većina lista i kandidata koji nisu evidentna desnica cilja na jedno rastresito glasačko tijelo tzv. centra, koje je po prirodi prevrtljivije i manje 'sigurno' od onog svjetonazorski opredijeljenog, te je češće sklono protestnom glasanju, ali i neizlasku na izbore, ako je, štajaznam, kiša, ili lijepo vrijeme za izlet, ili je Merkur naopako okrenut, ili tetka ima rođendan... Ne smatram se bogznakakvom političkom analitičarkom. Ne bavimo se drugim kandidatima, jasno smo profilirani, znamo tko smo i gdje idemo, a glasači su to prepoznali. 

Što bi gradonačelnica ili gradonačelnik trebali prvo napraviti?

- Velika je razlika između onoga što biste prvo trebali napraviti, što biste prvo željeli napraviti i što će se prvo moći napraviti. Prvo bi trebao imati jasnu ideju kako bi trebala izgledati budućnost Splita, a ne samo njegov ili njezin mandat. Zatim bi trebalo u skladu s tom idejom pokrenuti ili nastaviti već započete procese koji k tome vode. Dakle, sustavno pristupiti prostornim rješenjima, odraditi valjane podloge za novu generaciju prostorno-planske dokumentacije, izmijeniti i dopuniti postojeću prostorno-plansku dokumentaciju,  s naglaskom na zaštićene slobodne zone u gradu, te zauzeti aktivnu poziciju na površinama na koje Grad može biti upisan kao vlasnik. To su mukotrpni, slabo prepoznati, nefotogenični poslovi, ali su nužni. Da bi se izašlo iz ćorsokaka neophodno je napraviti par koraka unatrag. Svakako bi trebao koordinirati potrebe i projektne prijedloge Splita unutar Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, na osnovu kojeg Hrvatska može utrošiti više od osam milijardi eura za javne investicije prema zelenoj tranziciji i digitalizaciji, iz izvora Next Generation EU, koji je odgovor Europske unije na korona-krizu. Nažalost, koji će to projekti biti i hoće li uistinu Split od njih profitirati ovisi prvenstveno o aktualnoj vlasti, budući da se plan mora dovršiti još za ovoga mandata. To su ozbiljna sredstva kojima se može daleko iskoračiti prema komunalnoj transformaciji, u stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, u poticanje proizvodnje i inovacija koje bi bila potrebne i isplative u tom procesu zelene tranzicije. 

Koji bi bili dugoročni projekti?

- Svi pravi potezi gradonačelnika bi trebali biti dugoročni i strateški, dok svakodnevne poslove trebaju odrađivati nadležne službe i poduzeća. Uloga gradonačelnika u tome je uspostava kvalitetnog sustava upravljanja i odgovornosti. Nije posao gradonačelnika ni da nabija rasvjetne stupove po šetnicama, ni da šara po planskoj dokumentaciji, ni da razmješta kontejnere. Njegov je posao da osigura da oni kojima to jest posao imaju jasne zadatke, adekvatne resurse i da se njihov rad evaluira redovno i na osnovu njegove stvarne kvalitete, a ne na osnovu puke statistike ili, još gore, stranačke pripadnosti direktora i pročelnika. Za 'Možemo!' su u fokusu svi vidovi zelenih politika. Takve politike ne znače samo  ekološki prihvatljiva rješenja - odlaganje otpada, okretanje efikasnijem javnom prijevozu, saniranje i daljnje širenje javnih zelenih površina, sprječavanje zagađenja mora i obale… već i upravljanje svim faktorima koji grad čine poželjnim mjestom za život, a javne usluge i institucije dostupnima najširem broju stanovnika. 

Dugi niz godina slušamo o gradskim projektima, ali često ostaju mrtvo slovo na papiru. Koje biste Vi oživjeli? 

- Gradski projekti se razlikuju po stupnju pripremljenosti i zahtjevnosti, tako da nije samo pitanje želje ili izbora, već i realnih mogućnosti. Nema nevažnog mjesta - Zapadna obala, Istočna obala, Poljud, Stari Hajdukov plac, Brodarica, Kopilica, Duilovo, Karepovac, Meje, Dračevac, Sportski centar Istok, Sveučilišni kampus, Lora, Trg Hrvatske bratske zajednice - sve su to prostori golemih mogućnosti i za dobro i za loše, no odgovorna vlast se prvo treba pozabaviti onim što je najhitnije i prevenirati buduću štetu. Zato mislim da se treba uhvatiti dovršenja započetog - infrastrukturnih produžetaka Karepovca, kako bismo bar donekle dovršili tu priču, regeneracije i zaštite Marjana. Neobično je važno da politika ne doživljava projekte kao 'svoje' ili 'tuđe', već da osigura njihov kontinuitet i finalizaciju, čak ako to znači da će nešto drugo morati pričekati. Nedovršen projekt je najgluplji i najskuplji. Od tog politikantstva i potiče problem poludovršenih, privremenih i vječno tek započetih projekata. Sve ostalo treba prilagoditi ovome o čemu smo govorili - realnim potrebama najvećeg broja građana, i potom započeti ili nastaviti ne kalkulirajući s time koliko će vremena biti potrebno i tko će se slikati na rezanju vrpce. 

Možete na brzinu izdvojiti što je dobro napravljeno u ovom mandatu? 

- Kao dobro bih izdvojila GIS, kao temelj za provođenje kvalitetnih javnih politika, jer bez transparentnih informacija o prostorno-planskoj dokumentaciji, katastarskih podataka, infrastrukture, nekretnina u vlasništvu Grada i sl. praktički svi napamet govorimo o onome najvažnijem - čime bi građani posredno ili neposredno trebali moći raspolagati. Dobra je i pojava bicikala za najam na gradskim ulicama. Istina, Split je sasvim neadekvatno kapacitiran za biciklistički promet, dijelom i zbog objektivnih prepreka, no negdje treba započeti. Samo je važno ne zaustavljati započeto. 

U kojem bi smjeru išle najveće kritike aktualnoj gradskoj vlasti?

 - Samo kritiziranje bez artikuliranih protuprijedloga je ćorav posao, koliko god opravdano bilo. U kontekstu onoga za što se 'Možemo!' prvenstveno zalaže, a to su zelena transformacija i društvena jednakost, postojeća splitska vlast bi najviše koristi učinila da jednostavno prestane raditi ono što radi. Spomenut ću samo par primjera. Recimo, daljnje prilagođavanje luke kruzerskom turizmu i najava zaduživanja u EBRD-u kako bismo postali 'zeleni grad' su loši potezi. Objasnit ću i zašto. Kruzeri su veliki zagađivači.

Postoje brojne studije o tome. Ako možete ukratko predočiti opasnost koju nose kruzeri?

 - Sagorijevaju goleme količine fosilnih goriva, onečišćuju zrak i more, svojim sidrima, kobilicama i propelerima nepovratno uništavaju ekosisteme na morskome dnu, o kojima ovise sva morska bića, a o mogućnostima ispuštanja otpadnih voda i zagađivača generalno da ne govorimo. Istina, njihovo sidrenje donos neki novac, no istovremeno uništava supstancu koja je osnova za održivi turizam - ekosustave mora, gradova i obale. Pravo je pitanje 'pokriva' li taj novac kojeg jednokratno utržimo komunalni trošak kojeg tisuće gostiju ostavi za sobom. Koliko se vode, energije i sl. potroši, s koliko se dodatnog otpada zatrpavaju ionako neadekvatna odlagališta, koliko se za lokalno stanovništvo bitnih sadržaja iselilo iz centra grada da bi napravilo mjesta za striktno turističke djelatnosti koje ni financijski ni sadržajem nisu namijenjeni građanima, pa se oni onda više niti ne spuštaju u centar... Sve to ima svoju cijenu, i to ne samo u novcu, već u općoj kvaliteti života i devastaciji budućih izvora prihoda. S druge strane, kredit EBRD-a se uzima da bi Split postao 'zeleni grad', što je svakako sjajan cilj. No pitanje je kako objasniti da sada, kada EU nudi hrpe bespovratnih para upravo za zelene projekte (minimum 50 posto mora biti takvih, a nama nitko ne brani da bude i 100 posto) mi idemo za iste svrhe u dužnički jaram? Ne bi li bilo logično da sad pripremimo projekte za bespovratna sredstva koja su ponuđena? Kredit se uvijek može uzeti i kasnije, ako baš bude potreban. Također, pitanje je koliko nam to komunalno 'zelenjenje' znači u kontekstu činjenice da i dalje guramo u prvi plan ekološki najneprihvatljivije forme turizma, te planiramo izgradnju naftnih terminala u Sjevernoj luci koji će dovesti tankere i megajahte u Kaštelanski zaljev. Utoliko, dojam je da ne postoji niti iskrena namjera da se učini stvarni preokret, niti konkretan plan za to vezan, već je samo stvar u tome da su ekološke teme postale tražena valuta na predizbornoj burzi pa ih sad navrat-nanos treba uvaliti u kašu. 

Prošle godine je koronavirus smanjio broj turista u Splitu. Smatrate li to pozitivnim ili negativnim? 

- To je svakako bilo devastirajuće u svakom pogledu, prvo zbog ljudskih tragedija koje je epidemija uzrokovala, a potom i zbog činjenice da su mnogi ostali bez elementarnih prihoda za život. Kod nas, gdje turizam čini 17 posto BDP-a, više niti jedna glava ne bi smjela biti zabijena u pijesak. Često se čuje besmislena teza da je inzistiranje na održivim oblicima turizma usmjereno protiv ljudi koji se turizmom bave, a zapravo je riječ o tome da mi koji se zalažemo za promjenu ideje kakav turizam želimo, želimo od te djelatnosti napraviti dugoročniji i zdraviji sustav, koji neće funkcionirati po načelu 'uzmi pare dok traje'. Rezultat toga je da turizam jede samog sebe i uništava vlastite temelje i razloge zbog kojih gosti uopće dolaze. Pandemija je sve to potvrdila, ostavivši 'na suhom' brojne obrte i tvrtke, pa je možda dobar trenutak za novo promišljanje. Nastojali bismo smanjiti broj kruzerskih uplovljenja, i promovirati Split ne kao destinaciju za brzi posjet bez sadržaja, ili veliku pub crawl turu, nego kao grad u kojem turisti mogu boraviti na način da uživaju zajedno s građanima, a ne nauštrb njih. To se odnosi i na brendiranje uistinu najvrjednijeg što imamo - povijesne baštine i prirode, odnosi se i na preusmjeravanje gradskog prihoda od turizma, u sve ono što olakšava život građanima, a ne samo turistima. Moguće je ograničiti i broj poslovnih subjekata vezanih isključivo uz turizam, posebno u gradskoj jezgri, jer smo došli do gornje točke podnošljivosti, pa u sezoni imamo potpuno zagušenje, a izvan sezone grad duhova. Ima mnogo novih, kvalitetnih inicijativa na koje se možemo osloniti, jer zadnjih godinu dana u svjetskom turističkom sektoru se ni o čemu drugom ne razmišlja nego o pitanju 'kako dalje'. Najgore bi bilo pokušati vratiti se na staro u što kraćem razdoblju, jer ćemo u prvoj sljedećoj krizi opet udariti glavom u zid.

Jednom smo pričale o pitanju ideologije i, ako se ne varam, rekli ste da je odnos prema javnom prostoru itekako bitan pokazatelj ideologije. Kako bismo onda Split definirali?

- Svako pitanje grada u srži je ideološko pitanje. Strukture grada su na svakoj razini - od prostorne organiziranosti do bazičnih komunalnih rješenja iskaz moći, slika prevladavajućih ekonomskih i političkih modela. Vrlo je ograničeno područje u kojemu možemo govoriti o bazičnim ljudskim pravima, a da ne povučemo pitanje političkih i ekonomskih modela koji taj prostor proizvode kao mjesto života, kretanja, rada, stanovanja. Ne postoji način da se izuzmemo iz prostora. Svaki put kada promišljamo neku djelatnost - bila ona prometnica, trg, stambena izgradnja, park, poslovni prostor, zaštićeno kulturno ili prirodno područje, mi donosimo konkretnu odluku o tome hoćemo li višak vrijednosti koje zajednica proizvodi usmjeriti ka potrebama kolektiva ili pojedinca. Kome ćemo dati mogućnost stvaranja budućih vrijednosti? Koga ćemo tom odlukom uključiti, a koga isključiti? Mijenjamo li socijalnu strukturu područja i ako da, u čiju korist to radimo? Na koncu, elementarno je pitanje - pretvaramo li kvalitetu života u urbani artikal koji ima svoju tržišnu cijenu, a one koji si ga ne mogu priuštiti zbrinjavamo kroz socijalu, ili držimo da jednakost na koju se svi pozivaju uključuje i jednako pravo na konzumiranje prostora. 

To jesu ideološka pitanja. A ideologija najbolje funkcionira tamo gdje je ljudi nisu niti svjesni, već svoje odluke drže samorazumljivima i ne uviđaju niti njihove izvore niti posljedice. Takva 'samorazumljivost' je dovela do ozbiljne podvojenosti. Do depopulacije centralnih kvartova i prenaseljenosti rubnih. Do drastične komunalne neujednačenosti. Do ekonomske, kulturne i obrazovne podvojenosti... 

Pozicija ljevice je uvijek ona koja preferira interes kolektiva, i odbija tretirati javna dobra i ljude kao resurs. Naravno da se s lokalne razine ne daju riješiti suštinske nejednakosti koje se prelijevaju iz šireg političkog i ekonomskog sustava. Ali daju se presložiti gradski prioriteti. 

Gdje je Split danas, a gdje 'sutra'?

- Kriza nas je natjerala da razmišljamo o tome koliko smo ranjivi, i po prvi put se ozbiljno razmišlja o tome kako ipak možda ipak ne možemo živjeti samo od unovčavanja prirodnih i kulturnih vrijednosti, pogotovo ne na način da ih pri tom ubrzano i nepovratno devastiramo. Hrvatska, pa tako i Split, mora smanjiti udio turizma u svome prihodu, ne na način da se prestane baviti turizmom, nego da limitira njegove štetne forme koje parazitiraju na javnom dobru i uništavanju obalni pojas, istovremeno aktivno potičući druge gospodarske  djelatnosti. To poticanje mora biti vezano uz obvezu tzv. zelenog poslovanja i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta namjesto ulaganja u nekretnine kao načina za brzi profit. Jedino to, uz osiguravanje javnih stanova za nekomercijalni najam, može omogućiti mladim ljudima da žive od rada, namjesto da iznajmljuju studio-apartmane otkidane od obiteljskih kuća i stanova, ili odlaze u inozemstvo. 'Sutra' Split mora ići prema ekonomiji koja se mjeri kvalitetom života i ispunjavanjem osnovnih ljudskih potreba, i koja ostaje unutar obnovljivih kapaciteta sustava u kojemu živimo.