'Biram život' naziv je knjige Irene Filipović koja je predstavljena danas u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Svakodnevnim rječnikom rekli bismo da se radi o 'self-help' literaturi, odnosno priručniku za samopomoć u teškim životnim stanjima i situacijama, koje čovjek ne može prevladati sam. I to je istina. No, ono što je još veća istina jest činjenica da je autorica prošla kroz veliko životno iskušenje i odnijela pobjedu u jednoj borbi s kojom se zasigurno nitko ne bi htio suočiti. Svoja saznanja koja je duže vrijeme prikupljala iz brojne literature s raznih strana, objedinila je i ponudila čitateljima kao sintezu, čija poruka nije imperativ o načinu liječenja, ona je imperativ koji kaže 'vjeruj u sebe, nikad ne gubi snagu i ne posustaj'. Evo što je Irena Filipović kazala u razgovoru za Dalmatinski portal.
- S dijagnozom karcinoma suočila sam se doslovno preko noći i trebalo mi je dugo vremena da je prihvatim. Vrlo brzo sam završila u bolnici i počela s terapijom psihički potpuno nespremna. Nekih mjesec dana ni sa kim nisam mogla razgovarati. No, nakon tog prvog razdoblja, nesnalaženje i šok zamijenila je borba.
Koliko su uopće onkološkim bolesnicima u Hrvatskoj dostupne informacije o načinima liječenja - u bolnici te izvan bolničkog sustava? Postoje li grupe za potporu oboljelima?
- Postoje grupe koje djeluju izvan medicinskih institucija, kojima se onkološki bolesnici mogu obratiti kad ih otpuste na kućnu njegu. Nisam kontaktirala ni jednu takvu grupu, pa ne znam detalje, ali kad je o bolnici riječ, psihološku pomoć, primjerice, možete dobiti samo ako je zatražite. S druge strane, treba naglasiti da je upravo ta vrsta pomoći bolesnicima u takvim situacijama neophodna.
Iz kojih ste sve izvora prikupljali informacije o načinima liječenja?
- Za vrijeme svog boravka u bolnici dobivala sam literaturu s raznih strana, uglavnom se radilo o stranim izdanjima. Imala sam sreću da je do mene došla knjiga Josepha Murphyja 'Moć podsvijesti', koja je za mene predstavljala svojevrsnu prekretnicu. U tom trenutku sam shvatila da ništa nije gotovo i da se treba boriti do kraja.
U svojoj knjizi 'Biram život' prikupili ste informacije s raznih strana o različitim terapijama koje u svijetu postoje. Koliko ste knjiga u tom razdoblju pročitali?
- Ne znam točan broj, ali ih je sigurno bilo više od pedeset. Gutala sam doslovnu svu literaturu koju sam pronašla. Neke knjige sam posudila, neke kupila, a bile su tu još i brojne internetske stranice, uglavnom američke i kanadske.
Kada ste došli na ideju da napišete knjigu-priručnik i koliko je samo pisanje trajalo?
- S obzirom na činjenicu da sama nisam pri ruci imala literaturu u kojoj bih mogla pronaći objedinjene informacije o samoj bolesti, različitim metodama liječenja, kao i emocionalnoj podlozi nekih oboljenja, odlučila sam pokušati pomoći drugima tako da im većinu tih informacija učinim dostupnima i na jednom mjestu. Iskreno se nadam da će nekome i pomoći.