IVOŠEVIĆ: U Stobreču će se urediti arheološki park

Zamjenik splitskog gradonačelnik Bojan Ivošević opovrgnuo je špekulacije kako će se zaustaviti arheološki radovi na nedavno pronađenim ostacima nastelja iz starijeg željeznog doba.

'Kako bismo zaštitili senzacionalno otkriće u Stobreču poslali smo primjedbu na izmjene GUP-a da se na navedenom lokalitetu predvidi arheološki park.

Primjedbu sličnog sastava poslalo je i Ministarstvo kulture i medija, doduše na pogrešan dokument (PPUG), srećom zbog naše primjedbe lokalitet će se uspjeti zaštiti', ističe Ivošević.

Kako smo već pisali, na stobrečkom poluotočiću, najstarijem dijelu Stobreča arheolozi Instituta za arheologiju u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture u Splitu započeli su istraživanje te odmah naišli na dokaze koji potvrđuju kako je tu bilo naselje iz starijeg željeznog doba. To su prve spoznaje o postojanju prapovijesnog naselja u Stobreču.

O prapovijesti ovih prostora znamo vrlo malo. Drevni Stobreč poznat je kao grčki Epetija, odnosno Epetion, urbanizirano naselje koje se tu smjestilo nekoliko stoljeća prije naše ere. Ova istraživanja su pružila nove materijalne nalaze o kontinuitetu života na ovim prostorima. Osim kamenih suhozida pronađena je velika količina keramike, što će znanstvenicima omogućiti nova saznanja o životu Stobreča iz grčkog i rimskog razdoblja. 

Željeznodobno naselje Epetij (Epetion) smjestilo se na prostoru današnjeg Stobreča, nekoliko kilometara udaljenosti od Splita na istočnoj obali Jadrana. Prema pisanim izvorima u helenističko je doba Epetij bio u savezu s otočnim gradom Isom, osnovanom kao grčka naseobina na otoku Visu, a njihova je povezanost posljedica širenja isejskog političkog i ekonomskog teritorija na srednjodalmatinsko kopno. Prednosti Epetija uključivale su blizinu plodnih polja, povoljan geografski položaj s prirodnim komunikacijama u unutrašnjost, i duboki, zaštićeni zaljev kao nezaobilazan preduvjet pomorskoj trgovini. Pretpostavlja se da je Epetij igrao aktivnu ulogu u prenošenju isejskih gospodarskih proizvoda, ali i grčkih civilizacijskih tekovina dublje na kopno, stoga se proučavanjem ovog lokaliteta može steći uvid u određene aspekte srednjodalmatinske pomorske trgovine tijekom helenističkog razdoblja, ali i dvosmjerne procese akulturalizacije između novopridošlih Grka i lokalnog srednjodalmatinskog stanovništva.

Helenističko se naselje smjestilo na poluotočiću površine oko 4,5 ha, koji vizualno dominira većim zaljevom. Poluotok i uvala su zaštićeno kulturno dobro. Ovaj lokalitet nikada nije bio dijelom sustavnog arheološkog istraživanja, i vrlo se malo zna o topografiji samog naselja, koje je velikim dijelom, nažalost, devastirano modernom izgradnjom. Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Institut za arheologiju je izvršio istraživanja manjeg opsega na području helenističkog bedema. 2012. godine Institut za arheologiju, u suradnji s Institut für Archäologie i Institut für Geographie und Raumforschung iz Graza (Austrija) obavio je manja geofizička ispitivanja u neposrednoj okolici helenističkog bedema na sjevernoj strani poluotoka (izvan i u unutar gradskih gabarita), nakon čega su uslijedila arheološka iskopavanja sa svrhom utvrđivanja stanja i izrade dokumentacije na spomenutom dijelu helenističkog bedema.

Helenistički je Epetij bio opasan bedemom s dva lica, izgrađenim od većih kamenih blokova u suhozidnoj tehnici, čija širina varira između 3, 2 i 3,4 m. Izvršena dokumentacija potvrdila je da se rekonstruirani dio sjeverne dionice bedema, koji je danas vidljiv poviše razine terena, nastavlja u dubljim slojevima originalnom dionicom, čiji je vanjski plašt dokumentiran do dubine od 2 m. Stobrečki bedem najbolje je sačuvani ostatak materijalne kulture iz razdoblje helenizma na ovoj lokaciji.