Predsjednica Gradskog kotara Šine i Građanske inicijative 'Split je naš!' te kandidatkinja za gradonačelnicu Marina Kovačević, politički tajnik iste inicijative, predsjednik splitskog ASH-a i kandidat za zamjenika gradonačelnice za komunalu Mate Buljubašić te član inicijative Toni Zoranić osvrnuli su se na najveći broj umirovljenika zabilježen u povijesti Splita. U petak su, na dan isplate mirovina za veljaču, naime, održali konferenciju za medije kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne služne u Splitu, pri čemu su iznijeli prijedloge rješenja za goruće probleme splitskih umirovljenika -uz dom na Duilovu, financijsko sudjelovanje Grada i države za one čija mjesečna primanja ne prelaze liniju siromaštva od 500 eura.
'Prvi put u povijesti, prema neslužbenim podacima HZMO-a, broj umirovljenika u Splitu prešao je pedeset tisuća. S obzirom na broj stanovnika Splita od 160.000, približno je svaki treći stanovnik Splita umirovljenik, a svaka je druga punoljetna osoba umirovljenik ili će vrlo brzo postati umirovljenik, odnosno bliže je mirovini nego početku karijere', istaknuli su ovom prigodom.
U ime Građanske inicijative 'Split je naš!' i svih građana koji su im se obratili za pomoć predstavili su prijedlog rješenja gorućih problema splitskih umirovljenika, osobito njih 18.000 čija mjesečna primanja ne prelaze liniju siromaštva (kreću se od 200-400€). Apostrofirali su pritom nedostatak mjesta u domovima za umirovljenike.
'Što se tiče imovinsko-pravnih odnosa bivšeg vojnog odmarališta na Duilovu - ako se može bukirati soba u državnom hotelu Zagreb, nema pravnih prepreka da ga se prenamijeni u dom za umirovljenike. Nema opravdanja da splitski umirovljenici moraju plaćati mjesto u privatnom domu za umirovljenike čija cijena prelazi iznose dviju, a ponekad i triju mirovina.
Smatramo da linija siromaštva od 500 eura mjesečno nema veze sa stvarnim životom gdje je kilo blitve četiri eura, a ono što je prije par godina koštalo jednu kunu - sada košta jedan euro. Grad Split je uvijek bio grad penzionera, i to grad koji su penzioneri birali kao najbolju opciju za sebe i svoju obitelj, od cara Dioklecijana na ovamo. Ono što Grad Split mora učiniti za svoje penzionere u 21. stoljeću, dakle za ljude koji su ga izgradili i koji su nas stvorili i podigli i odgojili, i sve što su imali uložili u nas, jest prestati zatvarati oči nad svojim građanima koji sa 40 godina radnog staža moraju kopati po kontejnerima; da ženama koje su podigle troje djece i petoro unučadi omogući mjesto u domu za umirovljenike u Splitu jer njihova djeca i unučad rade i ne mogu prestati raditi da se brinu o njima. A ne da baku ili djeda vrebaju prevaranti koji s njima potpisuju lihvarske ugovore o doživotnom uzdržavanju, koje je Europska unija odbacila.
Sve se to može i mora realizirati na način da Grad Split isplaćuje mjesečni dodatak na mirovinu do razine tzv. prosječne mirovine u RH (cca 615 eura), a da u dogovoru s državom dobije povrat poreza koji bi namjenski išao svim umirovljenicima koji osim tzv. prosječne mirovine i stana u kojem žive nemaju ništa. Mi danas kažemo svim političarima i svim ekonomskim stručnjacima: linija siromaštva zbog inflacije i svega ostaloga odavno više nije petsto eura, već tisuću, a ako se ne slažete s nama, pokušajte Vi preživjeti sa 600, 700, 800, pa nam javite jeste li dočekali treći tjedan kad ste poplaćali sve režije i kupili hranu i lijekove. Naši umirovljenici zaslužuju kupiti novine, otići u kino, u kazalište, na izlet, odvesti unuke na sladoled. Zašto to mora biti nedostižno? Splitski umirovljenici zaslužuju imati tisuću eura mjesečno, a uz povrat poreza ubranog u Splitu, Grad im može i mora to omogućiti', zaključili su.