IZGORJELE KUĆE U zadnji tren spašavali živote, domovi su planuli, a majke djecu u moru držale

U katastrofalnim razmjerima požara od Raslina do Zatona jedina je sreća što nitko nije stradao. Apokaliptične slike upotpunile su progutane kuće. Na samom rubu Raslina, stotinjak metara poviše mora izgorjela je kuća njemačkom državljaninu.

- Bidan, živija je u Njemačkoj, stvara i proda tamo, došao ovdje, napravio kuću, uložio i sad je ostao gotovo bez svega - prepričava nam Srećko Lokas.

Lokas je branio mjesto od požara, pričao nam je očaj koji su prolazili.

- Potresno je bilo vidit matere kako dicu stavljaju u more. Samo da su mokri, samo da ne izgore - priča Srećko dok se grlo steže.

Problema je bilo s vodom i strujom neposredno kad je planulo.

- Svi smo pustili vodu, gasili, nestalo tlaka, vatra ide, a ne možeš ništa - govori.

Dirnut je nevjerojatnom pažnjom okolnih stanovnika.

- Ma ko god je ima brod čini mi se da je doša i prebacivali ljude. To naše zajedništvo, ta naša ljubav jedan za drugoga kad je najteže to samo naš čovik ima - ponosan je.

Na drugom kraju mjesta, izgorjela je još jedna kuća. Brojčana obitelj je uspjela pobjeći.

Dok smo prolazili, lomio se još beton i padao po podu. Ispod balkona sjede stric i nećak. Savjetujemo da se maknu, ali ne žele.

Jedan od nećaka pregledava štetu. Nema spasa više kući, čini se.

Preko puta su Milan i Mara.

- Spasili smo kuću, ali koke su nam nastradale. Ni krive ni dužne. Otvorio sam im vrata, tjerao vani, ali očito nisu htjele - žao je Milanu.

Supruga mu pokazuje dokle im je plamen došao do kućnog praga.

- Branili smo do zadnjeg, ali prije nego je vatra prebacila kokošinjac, došli su do nas i vikali da bižimo i spašavamo se - govori nam Milan.

Uvjeren je da požar nije tek 'tako izbio'. 

- I baš kad je vitar, sumnjivo mi je - zaključio je.

Vatrogasci još nisu mirni.

- Ma kakvi gotovo, daleko smo od toga. Vitra se bojimo najviše - kaže nam vatrogasac u Zatonu.

Proći će dugo dok se život normalizira, a šteta se tek treba zbrojiti.